III Upravljanje bezbednošću u železničkom saobraćaju
Član 5 Garantovanje bezbednosti u železničkom saobraćaju
(1) Ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministarstvo), Direkcija, Centar za istraživanje nesreća (u daljem tekstu: Centar), upravljač infrastrukture (u daljem tekstu: upravljač) i železnički prevoznik, svako u skladu sa poslovima koje obavlja, obezbeđuju:
- 1) da se bezbednost železničkog saobraćaja u železničkom sistemu očuva, i tamo gde je to izvodljivo, stalno unapređuje, pri čemu se prednost daje sprečavanju nesreća;
- 2) da se propisi za bezbednost primenjuju transparentno i nediskriminatorski;
- 3) da se ubrzava razvoj jedinstvenog železničkog sistema.
(2) Upravljač i železnički prevoznik odgovorni su za bezbednu eksploataciju železničkog sistema i kontrolu rizika povezanih sa njom, tako što sprovode potrebne mere za kontrolu rizika, uz međusobnu saradnju, primenjuju nacionalne propise i standarde za bezbednost i uspostavljaju sisteme za upravljanje bezbednošću, u skladu sa ovim zakonom.
(3) Upravljač i železnički prevoznik odgovorni su korisnicima, komitentima, zaposlenima i trećim licima za svoj deo sistema i njegovo bezbedno funkcionisanje, uključujući u to snabdevanje materijalom i ugovaranje usluga.
(4) Odgovornost upravljača i železničkog prevoznika iz stava 3. ovog člana ne oslobađa od odgovornosti proizvođače sastavnih delova i činilaca interoperabilnosti pojedinih podsistema, lica zadužena za održavanje, imaoce vozila, naručioce i davaoce drugih potrebnih usluga, da su vozila, objekti i postrojenja, oprema, materijal i usluge usklađeni sa propisanim zahtevima i uslovima za predviđenu upotrebu, tako da ih upravljač ili železnički prevoznik mogu bezbedno koristiti u železničkom sistemu.
Član 6 Zajednički pokazatelji bezbednosti
(1) Zajednički pokazatelji bezbednosti (u daljem tekstu: ZPB) su pokazatelji na osnovu kojih se vrši procena nivoa bezbednosti u železničkom saobraćaju.
(2) Radi procene ostvarenosti zajedničkih ciljeva bezbednosti i omogućavanja praćenja opšteg razvoja bezbednosti na železnici, Direkcija prikuplja informacije o ZPB putem godišnjih izveštaja o bezbednosti upravljača i železničkog prevoznika.
(3) Upravljač i železnički prevoznik dužni su da svake godine, najkasnije do 30. juna, dostave Direkciji godišnji izveštaj o bezbednosti za prethodnu kalendarsku godinu.
(4) Godišnji izveštaj o bezbednosti iz stava 3. ovog člana obuhvata:
- 1) informacije o ostvarivanju bezbednosnih ciljeva i o rezultatima bezbednosnih planova;
- 2) praćenje i analizu ZPB, u meri u kojoj je to relevantno za podnosioca izveštaja;
- 3) rezultate interne kontrole bezbednosti;
- 4) podatke o nedostacima i kvarovima u odvijanju železničkog saobraćaja i upravljanju infrastrukturom.
(5) Direkcija propisuje ZPB prema kojima upravljač i železnički prevoznik sastavljaju izveštaj iz stava 2. ovog člana i zajedničke metode za izračunavanje ekonomskih posledica nesreća.
(6) Direkcija objavljuje godišnji izveštaj o svojim aktivnostima za prethodnu godinu i dostavlja ga ministru nadležnom za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: ministar) najkasnije do 30. septembra tekuće godine.
(7) Izveštaj iz stava 6. ovog člana sadrži podatke o:
- 1) razvoju stanja bezbednosti na železnici uključujući u to i prikupljene ZPB;
- 2) važnim promenama u zakonodavstvu i regulisanju bezbednosti na železnici;
- 3) unapređenju postupka sertifikacije o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikacije o bezbednosti za prevoz;
- 4) rezultatima i iskustvima vezanim za nadzor nad upravljačem i železničkim prevoznikom.
(8) Izveštaj iz stava 6. ovog člana Direkcija dostavlja i Agenciji Evropske unije za železnice (u daljem tekstu: Agencija) najkasnije do 30. septembra tekuće godine.
(9) Ukoliko se posle dostavljanja izveštaja iz stava 6. ovog člana otkriju nove činjenice ili greške, Direkcija je dužna da pokazatelje koji se odnose na određenu godinu dopuni ili ispravi prvom prilikom, a najkasnije u sledećem godišnjem izveštaju.
(10) Direkcija bliže propisuje elemente izveštaja iz st. 3. i 6. ovog člana.
Član 7 Zajedničke bezbednosne metode
(1) Zajedničke bezbednosne metode (u daljem tekstu: ZBM) propisuju način procene nivoa bezbednosti, ostvarenosti bezbednosnih ciljeva i usaglašenosti sa drugim bezbednosnim zahtevima, putem definisanja:
- 1) ZBM za procenu i ocenu rizika i uslova koje treba da ispuni telo za ocenu rizika;
- 2) ZBM za ocenu usaglašenosti sa zahtevima za dobijanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz, koje obuhvataju:
(1) postupke za ocenu ispunjenosti zahteva podnetih od strane upravljača, odnosno železničkih prevoznika, za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, odnosno sertifikata o bezbednosti za prevoz,
(2) kriterijume za ocenu ispunjenosti zahteva za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, odnosno sertifikata o bezbednosti za prevoz,
(3) načela za vršenje nadzora nad usklađenošću sa zahtevima koje mora da ispuni sistem za upravljanje bezbednošću, posle izdavanja sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, odnosno sertifikata o bezbednosti za prevoz;
- 3) ZBM za nadzor bezbednosnog učinka posle izdavanja sertifikata o bezbednosti za prevoz ili za upravljanje železničkom infrastrukturom;
- 4) ZBM za praćenje efikasnosti upravljanja bezbednošću u toku eksploatacije i održavanja železničkog sistema.
(5) Direkcija propisuje ZBM iz stava 1. ovog člana.
(6) Shodno usvojenim i revidiranim ZBM donose se potrebne izmene i dopune nacionalnih propisa za bezbednost.
(7) Upravljač i železnički prevoznik dužni su da u godišnjem izveštaju iz člana 6. stav 3. ovog zakona opišu i svoja iskustva u vezi primene ZBM iz stava 1. tač. 1) i 4) ovog člana.
(8) Direkcija će u svoj godišnji izveštaj iz člana 6. stav 6. ovog zakona uključiti i iskustva predlagača, železničkog prevoznika i upravljača, kao i sopstvena iskustva u vezi primene ZBM iz stava 1. ovog člana.
Član 8 ZBM za procenu i ocenu rizika
(1) ZBM za procenu i ocenu rizika primenjuje se u slučaju bilo kakve značajne promene u železničkom sistemu koja može imati uticaja na bezbednost železničkog saobraćaja. Ove promene mogu biti tehničke, eksploatacione ili organizacione prirode. ZBM za procenu i ocenu rizika je sastavni deo sistema za upravljanje bezbednošću upravljača i železničkog prevoznika.
(2) Predlagač značajne promene može biti:
- 1) upravljač ili železnički prevoznik, u okviru mera iz člana 5. stav 2. ovog zakona;
- 2) naručilac ili proizvođač, kada podnose zahtev za verifikaciju podsistema, u skladu sa zakonom kojim se uređuje interoperabilnost železnice;
- 3) podnosilac zahteva za izdavanje dozvole za korišćenje vozila;
- 4) lice zaduženo za održavanje.
(3) Predlagač značajne promene sprovodi ZBM za procenu i ocenu rizika.
(4) Nezavisnu ocenu pravilne primene ZBM za procenu i ocenu rizika i rezultata te primene sprovode:
- 1) akreditovana tela;
- 2) tela priznata od Direkcije:
(1) železnički prevoznik,
(2) upravljač,
(3) lice zaduženo za održavanje,
(4) druge organizacije, njihovi delovi ili pojedinci, koji ispunjavaju uslove propisane ZBM iz člana 7. stav 1. tačka 1) ovog zakona.
(9) Direkcija izdaje sertifikat o ispunjenosti uslova koje mora da ispuni telo za ocenu rizika iz stava 4. tačka 2) ovog člana.
(10) Za izdavanje sertifikata iz stava 5. ovog člana plaća se taksa.
(11) Visina takse iz stava 6. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(12) Telo za ocenu rizika iz stava 4. ovog člana izdaje predlagaču izveštaj o oceni bezbednosti, na osnovu koga predlagač odlučuje o prihvatanju značajne promene.
(13) Izveštaji o oceni bezbednosti izdati u državama članicama Evropske unije ili državama ugovornicama OTIF važe u Republici Srbiji pod sledećim uslovima:
- 1) da je ocena rizika izvršena u skladu sa ZBM za procenu i ocenu rizika;
- 2) da je primenu metode iz tačke 1) ovog stava ocenilo telo za ocenu rizika;
- 3) da je značajna promena u železničkom sistemu prihvaćena od strane predlagača iz stava 3. ovog člana;
- 4) da će se deo železničkog sistema koristiti u Republici Srbiji pod istim funkcionalnim, eksploatacionim, topografskim i klimatskim uslovima;
- 5) da su primenjeni isti kriterijumi za prihvatanje rizika kao što se primenjuju u Republici Srbiji.
(14) Kontrola primene ZBM za procenu i ocenu rizika čini sastavni deo periodične interne kontrole sistema za upravljanje bezbednošću upravljača i železničkog prevoznika.
Član 9 ZBM za ocenu usaglašenosti sa zahtevima za dobijanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz
ZBM za ocenu usaglašenosti sa zahtevima za dobijanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz primenjuje Direkcija u postupku izdavanja sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz.
Član 10 ZBM za nadzor bezbednosnog učinka posle izdavanja sertifikata o bezbednosti za prevoz ili sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom
ZBM za nadzor bezbednosnog učinka posle izdavanja sertifikata o bezbednosti za prevoz ili sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom primenjuje Direkcija u cilju nadzora nad primenom sistema za upravljanje bezbednošću železničkog prevoznika i upravljača posle izdavanja sertifikata o bezbednosti za prevoz ili sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, kao i nadzora nad primenom ZBM iz člana 11. ovog zakona od strane železničkog prevoznika, upravljača i lica zaduženog za održavanje.
Član 11 ZBM za praćenje efikasnosti upravljanja bezbednošću u toku eksploatacije i održavanja železničkog sistema
ZBM za praćenje efikasnosti upravljanja bezbednošću u toku eksploatacije i održavanja železničkog sistema primenjuju železnički prevoznik i upravljač posle dobijanja sertifikata o bezbednosti za prevoz, odnosno sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, kao i lice zaduženo za održavanje.
Član 12 Zajednički bezbednosni ciljevi
(1) Zajedničke bezbednosne ciljeve (u daljem tekstu: ZBC) utvrđuje Evropska komisija.
(2) ZBC utvrđuju najniži nivo bezbednosti koji moraju dostići različiti delovi železničkog sistema i železnički sistem u celini, a koji se iskazuje kroz kriterijum prihvatljivosti rizika za:
- 1) pojedinačne rizike vezane za putnike, zaposlene, osoblje izvođača radova, korisnike putnih prelaza, kao i pojedinačne rizike vezane za prisustvo neovlašćenih lica na objektima infrastrukture;
- 2) rizike za društvo.
(3) ZBC sadrže vremenski raspored postepenog sprovođenja, u slučaju kada je to potrebno, uzimajući u obzir prirodu i obim investicija potrebnih za njihovo sprovođenje.
(4) Direkcija prijavljuje Evropskoj komisiji izmene i dopune nacionalnih propisa za bezbednost donetih u cilju postizanja ZBC.
Član 13 Prijavljivanje nacionalnih propisa za bezbednost
(1) Direkcija je dužna da na svojoj internet stranici objavljuje nacionalne propise za bezbednost kako bi isti bili na raspolaganju upravljaču, železničkom prevozniku i podnosiocima zahteva za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz.
(2) Evropskoj komisiji prijavljuju se važeći nacionalni propisi za bezbednost:
- 1) u vezi sa postojećim nacionalnim bezbednosnim ciljevima i bezbednosnim metodama;
- 2) koji definišu zahteve za sisteme bezbednog upravljanja, kao i zahteve za sertifikat o bezbednosti za prevoz;
- 3) koji određuju zahteve za puštanje u rad i održavanje novih i bitno izmenjenih železničkih vozila, koji još nisu obuhvaćeni u TSI, s tim da prijava mora sadržati propise za razmenu vozila između železničkih prevoznika, sisteme registracije i zahteve u pogledu postupaka proba;
- 4) koji obuhvataju zajedničke operativne propise za železničke mreže koje još nisu obuhvaćene u TSI, što obuhvata i pravila u vezi sa sistemom signalizacije i vođenja saobraćaja;
- 5) koji definišu zahteve za dodatnim internim propisima koje moraju doneti upravljač i železnički prevoznik;
- 6) koji definišu zahteve za izvršne železničke radnike, uključujući kriterijume izbora, zdravstvene sposobnosti i profesionalne kvalifikacije i izdavanje uverenja, ako nisu obuhvaćeni u TSI;
- 7) koji uređuju istragu nesreća i nezgoda.
(3) U prijavi iz stava 2. ovog člana navodi se oblast primene propisa, osnovni sadržaj propisa sa upućivanjem na pravne tekstove, forma propisa i ko je nadležan za njihovo objavljivanje.
(4) Evropska komisija se obaveštava o svakoj izmeni nacionalnih propisa za bezbednost i o svakom novom nacionalnom propisu za bezbednost koji se eventualno donosi, izuzev ako se propis u celini odnosi na izvođenje TSI.
(5) Ako se namerava, po prihvatanju ZBC, izdavanje novog nacionalnog propisa za bezbednost koji zahteva viši nivo bezbednosti od ZBC ili izdavanje novog nacionalnog propisa za bezbednost koji može uticati na rad železničkih prevoznika iz drugih država na teritoriji Republike Srbije, Direkcija će blagovremeno konsultovati sve zainteresovane strane.
(6) Direkcija dostavlja tekstove nacionalnih propisa za bezbednost u pripremi iz st. 2. i 4. ovog člana i razloge za njihovo donošenje ministarstvu nadležnom za tehničke propise, standardizaciju, akreditaciju i metrologiju radi prijavljivanja Evropskoj Komisiji.
(7) Ako Evropska komisija obavesti Republiku Srbiju da smatra da nacrt propisa za bezbednost nije u skladu sa ZBM ili bar sa ostvarivanjem ZBC, ili smatra da predstavlja sredstvo samovoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja prevoza železnicom između država članica Evropske unije, onda se privremeno zaustavlja donošenje, početak važenja ili primena propisa, dok se, u roku od šest meseci ne donese konačna odluka.
(8) Ako Evropska komisija usvoji odgovarajuću odluku kojom utvrđuje da nacrt propisa za bezbednost nije u skladu sa ZBM ili sa postizanjem bar ZBC, ili da predstavlja sredstvo samovoljne diskriminacije, ili prikrivenog ograničavanja prevoza između država članica Evropske unije u železničkom saobraćaju, onda Direkcija preduzima sve što je potrebno da se ova odluka izvrši.
Član 14 Sistem za upravljanje bezbednošću
(1) Upravljač i železnički prevoznik dužni su da uspostave sistem za upravljanje bezbednošću, koji ima za cilj da se bar dostignu ZBC za železnički sistem u celini. Sistem za upravljanje bezbednošću mora biti usklađen sa prijavljenim nacionalnim propisima za bezbednost i sa bezbednosnim zahtevima utvrđenim u TSI i moraju biti primenjene odgovarajuće odredbe ZBM.
(2) Sistem za upravljanje bezbednošću mora da ispuni zahteve i da sadrži elemente, propisane ovim zakonom, koji su u skladu sa karakterom, obimom i vrstom delatnosti koje se obavljaju u železničkom saobraćaju.
(3) Sistemom za upravljanje bezbednošću postiže se kontrola svih rizika povezanih sa delatnošću upravljača ili železničkog prevoznika, uključujući i pružanje usluga održavanja, snabdevanje materijalom i angažovanje podizvođača, kao i rizike koji se javljaju usled aktivnosti trećih lica.
(4) Sistem za upravljanje bezbednošću upravljača mora uzeti u obzir efekte delatnosti različitih železničkih prevoznika na mreži, pa u skladu sa tim mora sadržati odredbe koje omogućuju železničkim prevoznicima obavljanje delatnosti u skladu sa TSI i nacionalnim propisima za bezbednost, kao i uslovima iz njihovih sertifikata o bezbednosti za prevoz. Sistem za upravljanje bezbednošću upravljača mora uzeti u obzir i koordinaciju hitnih postupaka sa svim železničkim prevoznicima u vanrednim situacijama.
(5) Svi bitni delovi sistema za upravljanje bezbednošću moraju biti dokumentovani, a posebno mora biti opisana raspodela odgovornosti u okviru organizacije upravljača ili železničkog prevoznika, način obezbeđenja kontrole od strane rukovodstva na različitim nivoima, uključivanje zaposlenih i njihovih predstavnika na svim nivoima i način obezbeđenja kontinuiranog unapređivanja sistema za upravljanje bezbednošću.
(6) Osnovni elementi sistema za upravljanje bezbednošću su:
- 1) politika bezbednosti koju je odobrio direktor upravljača ili železničkog prevoznika i koja je dostavljena svim zaposlenima;
- 2) kvalitativni i kvantitativni ciljevi upravljača ili železničkog prevoznika u pogledu održavanja i unapređivanja bezbednosti, kao i planovi i postupci za ostvarivanje tih ciljeva;
- 3) postupci za osiguravanje poštovanja standarda i drugih propisanih zahteva tokom čitavog veka upotrebe opreme u eksploataciji i postupci za dostizanje postojećih, novih i izmenjenih tehničkih i eksploatacionih standarda ili drugih propisanih zahteva utvrđenih u jednom od sledećih dokumenata:
(1) TSI,
(2) nacionalnim propisima za bezbednost,
(3) drugim relevantnim propisima,
(4) odlukama nadležnih organa;
- 4) postupci i metode za sprovođenje ocene rizika i primenu mera kontrole rizika uvek kada promena u uslovima eksploatacije ili uvođenje novog proizvoda dovedu do novih rizika za infrastrukturu ili eksploataciju;
- 5) obezbeđivanje programa obuke zaposlenih i održavanja stručne osposobljenosti zaposlenih, kao i odgovarajuće izvršavanje poslova;
- 6) praktična rešenja za obezbeđivanje informisanosti u okviru organizacije i između organizacija koje posluju na istoj infrastrukturi;
- 7) postupci i obrasci za objavljivanje informacija o bezbednosti i utvrđivanje postupka za kontrolu konfiguracije ključnih informacija o bezbednosti;
- 8) postupci kojima se obezbeđuje prijavljivanje, istraga i analiza nesreća, nezgoda, izbegnutih nesreća i drugih opasnih događaja i preduzimanje potrebnih preventivnih mera;
- 9) obezbeđivanje planova za delovanje, upozoravanje i informisanje u vanrednim situacijama, prethodno dogovorenih sa odgovarajućim državnim organima;
- 10) odredbe o periodičnoj internoj kontroli sistema za upravljanje bezbednošću.
(11) Upravljač i železnički prevoznik, u okviru svog sistema za upravljanje bezbednošću, donose interna akta kojima se uređuju postupci iz stava 6. ovog člana.
(12) Akta upravljača iz stava 7. ovog člana, koja se odnose na postupke koje moraju sprovoditi železnički prevoznici, moraju biti dostupna svim zainteresovanim železničkim prevoznicima koji saobraćaju na određenoj infrastrukturi.
(13) Direkcija bliže propisuje elemente sistema za upravljanje bezbednošću.
Član 15 Nadzor nad sistemima za upravljanje bezbednošću
(1) Direkcija vrši nadzor nad sistemima za upravljanje bezbednošću upravljača i železničkog prevoznika, posle izdavanja sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz.
(2) Nadzorom iz stava 1. ovog člana proverava se da li upravljač i železnički prevoznik primenjuju svoj sistem za upravljanje bezbednošću i, po potrebi, nalaže se sprovođenje odgovarajućih mera.
(3) Rešenje kojim se nalaže sprovođenje odgovarajućih mera iz stava 2. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(4) Nadzor na licu mesta, u smislu stava 1. ovog člana, vrše ovlašćena lica Direkcije, najmanje jednom godišnje.
IV Sertifikat o bezbednosti za prevoz i sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom
Član 16 Pojam i sadržina
(1) Železnički prevoznik mora da poseduje sertifikat o bezbednosti za prevoz da bi mu se dozvolio pristup infrastrukturi.
(2) Sertifikat o bezbednosti za prevoz može da obuhvata celu mrežu ili njen određeni deo.
(3) Sertifikat o bezbednosti za prevoz predstavlja dokaz da je železnički prevoznik uspostavio sistem za upravljanje bezbednošću i da ispunjava zahteve utvrđene u TSI, nacionalnim propisima za bezbednost i drugim relevantnim propisima u cilju kontrole rizika i bezbednog odvijanja saobraćaja na mreži.
(4) Sertifikat o bezbednosti za prevoz sastoji se od:
- 1) dela A kojim se potvrđuje prihvatanje sistema za upravljanje bezbednošću železničkog prevoznika;
- 2) dela B kojim se potvrđuje prihvatanje odredaba koje je železnički prevoznik usvojio kako bi zadovoljio specifične zahteve propisane za bezbedno obavljanje saobraćaja na odgovarajućoj mreži; u te zahteve mogu biti uključeni primena TSI, nacionalnih propisa za bezbednost i internih propisa železničkog prevoznika, prihvatanje sertifikata zaposlenih i dozvola za korišćenje železničkih vozila koja koristi taj železnički prevoznik.
(5) Za izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz – deo B koji se odnosi na mrežu podnosi se sledeće:
- 1) dokumentacija železničkog prevoznika o TSI ili delovima TSI i, gde je to relevantno, nacionalnim propisima za bezbednost, internim i drugim propisima koji se primenjuju na obavljanje saobraćaja, zaposlene i vozila, kao i kako se osigurava njihovo poštovanje u sistemu za upravljanje bezbednošću;
- 2) dokumentacija železničkog prevoznika o različitim kategorijama zaposlenih ili angažovanih po ugovoru za potrebe obavljanja saobraćaja, uključujući u to i dokaze da isti ispunjavaju uslove TSI ili nacionalnih propisa za bezbednost i da poseduju potrebne dozvole i sertifikate;
- 3) dokumentacija železničkog prevoznika o različitim vrstama vozila koja se koriste za potrebe saobraćaja, uključujući i dokaze da sredstva ispunjavaju uslove TSI ili nacionalnih železničkih tehničkih propisa i da poseduju potrebne dozvole za korišćenje;
- 4) druga potrebna dokumentacija propisana aktom iz člana 18. stav 5. ovog zakona.
(6) Dokumentacija u vezi elemenata koji su u skladu sa TSI i uslovima interoperabilnosti podnosi se u sažetoj formi.
(7) U sertifikatu o bezbednosti za prevoz navode se vrsta i obim poslova železničkog prevoznika na koje se sertifikat odnosi.
Član 17 Sertifikat o bezbednosti industrijske železnice za prevoz
(1) Imalac industrijske železnice mora da poseduje sertifikat o bezbednosti industrijske železnice za prevoz kojim se potvrđuje prihvatanje odredaba koje je imalac industrijske železnice usvojio kako bi zadovoljio specifične zahteve propisane za bezbedno odvijanje saobraćaja na industrijskoj železnici. U te zahteve mogu biti uključeni primena TSI i nacionalnih propisa za bezbednost i dozvole za korišćenje železničkih vozila koja koristi taj imalac industrijske železnice.
(2) U pogledu dokaza potrebnih za izdavanje sertifikata o bezbednosti industrijske železnice za prevoz shodno se primenjuju odredbe člana 16. stav 5. ovog zakona.
(3) Na izdavanje i oduzimanje sertifikata o bezbednosti industrijske železnice za prevoz shodno se primenjuju čl. 18. i 20. ovog zakona.
Član 18 Izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz
(1) Direkcija izdaje sertifikat o bezbednosti za prevoz na propisanom obrascu i u formi rešenja.
(2) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata o bezbednosti za prevoz konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(3) Rok važenja sertifikata o bezbednosti za prevoz je pet godina.
(4) Sertifikat o bezbednosti za prevoz obnavlja se na zahtev nosioca.
(5) Direkcija bliže propisuje obrasce sertifikata o bezbednosti za prevoz, numerisanje obrazaca sertifikata o bezbednosti za prevoz u skladu sa evropskim identifikacionim brojem, obrazac za podnošenje zahteva za izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz i uputstvo za njegovo popunjavanje, kao i potrebnu dokumentaciju koja se prilaže uz zahtev za izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz.
(6) Obrasci sertifikata o bezbednosti za prevoz izdaju se i na jednom od sledećih jezika: engleski, francuski ili nemački.
(7) Nosilac sertifikata o bezbednosti za prevoz bez odlaganja, obaveštava Direkciju o svim većim promenama u uslovima odgovarajućeg dela sertifikata o bezbednosti za prevoz, koje se odnose na elemente sistema upravljanja bezbednošću. Veća promena je ona koja značajnije menja uslove na osnovu kojih je izdat sertifikat o bezbednosti za prevoz (nova vrsta poslovanja, nova pruga, novi tip vozila, nova kategorija osoblja i dr.).
(8) Direkcija može zahtevati da odgovarajući deo sertifikata o bezbednosti za prevoz bude revidiran posle znatnih promena u propisima kojima se uređuje bezbednost u železničkom saobraćaju.
(9) Sertifikat o bezbednosti za prevoz se u celini ili delimično ažurira kad god se znatno izmene vrsta ili obim poslovanja.
(10) Za izdavanje sertifikata o bezbednosti za prevoz, njegovo obnavljanje, revidiranje i ažuriranje plaća se taksa.
(11) Visina takse iz stava 10. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(12) O izdatim sertifikatima o bezbednosti za prevoz Direkcija vodi evidenciju koja sadrži:
- 1) vrstu sertifikata;
- 2) naziv pravnog lica kome je sertifikat izdat;
- 3) vrstu usluge na koju se sertifikat odnosi;
- 4) datum izdavanja sertifikata.
(13) Rešenje o odbijanju obnavljanja, revidiranja ili ažuriranja sertifikata o bezbednosti za prevoz konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 19 Priznavanje stranog sertifikata i dodatni sertifikat
(1) Sertifikat o bezbednosti za prevoz – deo A izdat železničkom prevozniku u stranoj državi važi u Republici Srbiji na osnovu potvrđenih međunarodnih sporazuma.
(2) Železnički prevoznik iz stava 1. ovog člana koji namerava da pruža železničke transportne usluge u Republici Srbiji mora dobiti dodatni sertifikat o bezbednosti za prevoz – deo B od Direkcije.
Član 20 Oduzimanje sertifikata o bezbednosti za prevoz
(1) Ako Direkcija utvrdi da nosilac sertifikata o bezbednosti za prevoz više ne ispunjava uslove za sertifikaciju, ona rešenjem oduzima deo A, deo B ili oba dela sertifikata, navodeći razloge za svoju odluku.
(2) Rešenje o oduzimanju dela A, odnosno dela B sertifikata o bezbednosti za prevoz konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(3) Kada Direkcija oduzme dodatni sertifikat o bezbednosti za prevoz, bez odlaganja o svojoj odluci obaveštava telo kojem su povereni poslovi vezani za bezbednost na železnici strane države koje je izdalo sertifikat o bezbednosti za prevoz – deo A.
(4) Direkcija oduzima sertifikat o bezbednosti za prevoz i u slučaju da nosilac tog sertifikata u roku od jedne godine od njegovog izdavanja nije koristio sertifikat o bezbednosti za prevoz kao što je predviđeno tim sertifikatom.
(5) Direkcija u roku od 30 dana obaveštava Agenciju o sertifikatima o bezbednosti za prevoz – deo A, koji su izdati, ažurirani, revidirani ili oduzeti.
(6) U obaveštenju iz stava 5. ovog člana Direkcija obavezno navodi naziv i adresu železničkog prevoznika, datum izdavanja, oblast primene i važnost sertifikata o bezbednosti za prevoz i, u slučaju oduzimanja, razloge za svoju odluku.
Član 21 Pojam i sadržina
(1) Upravljač mora da poseduje sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom.
(2) Sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom se sastoji od:
- 1) dela kojim se potvrđuje prihvatanje sistema za upravljanje bezbednošću upravljača;
- 2) dela kojim se potvrđuje prihvatanje odredaba koje je upravljač usvojio da bi zadovoljio specifične zahteve potrebne za bezbedno projektovanje, održavanje i eksploataciju infrastrukture.
(3) Kao dokaz ispunjenosti uslova za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom iz stava 2. tačka 2) ovog člana podnosi se sledeće:
- 1) dokumentacija upravljača o TSI ili delovima TSI, nacionalnim propisima za bezbednost, internim i drugim propisima koji se primenjuju za eksploataciju i održavanje infrastrukture, zaposlene i vozila, kao i kako se putem sistema za upravljanje bezbednošću osigurava njihovo poštovanje;
- 2) dokumentacija upravljača o različitim kategorijama zaposlenih ili angažovanih po ugovoru za potrebe eksploatacije i održavanja železničke infrastrukture, uključujući u to i dokaze da isti ispunjavaju uslove TSI ili nacionalnih propisa za bezbednost i da poseduju potrebne dozvole i sertifikate;
- 3) dokumentacija upravljača o različitim vrstama vozila koja se koriste za potrebe održavanja infrastrukture, uključujući i dokaze da sredstva ispunjavaju uslove TSI ili nacionalnih železničkih tehničkih propisa i da poseduju potrebne dozvole za korišćenje;
- 4) druga potrebna dokumentacija propisana aktom iz člana 23. stav 9. ovog zakona.
(4) U sertifikatu o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom navode se mreže ili delovi mreža na koje se sertifikat odnosi.
Član 22 Sertifikat o bezbednosti za upravljanje infrastrukturom industrijske železnice
(1) Imalac industrijske železnice mora da poseduje sertifikat o bezbednosti za upravljanje infrastrukturom industrijske železnice kojim se potvrđuje prihvatanje odredaba koje je imalac industrijske železnice usvojio da bi zadovoljio specifične zahteve potrebne za bezbedno održavanje i eksploataciju infrastrukture.
(2) Za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje infrastrukturom industrijske železnice koji se izdaje imaocu industrijske železnice shodno se primenjuju odredbe člana 21. stav 3. ovog zakona.
(3) Na izdavanje i oduzimanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje infrastrukturom industrijske železnice shodno se primenjuju čl. 23. i 24. ovog zakona.
Član 23 Izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom
(1) Sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom izdaje Direkcija na propisanom obrascu i u formi rešenja.
(2) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(3) Sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom važi pet godina.
(4) Sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom obnavlja se na zahtev nosioca.
(5) Sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom se u celini ili delimično ažurira kada dođe do znatnih izmena infrastrukture, signalizacije ili napajanja energijom ili načina eksploatacije i održavanja infrastrukture, o čemu nosilac tog sertifikata bez odlaganja obaveštava Direkciju.
(6) Direkcija može zahtevati da sertifikat o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom bude revidiran posle znatnih promena u regulatornom okviru za bezbednost.
(7) Za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, njegovo obnavljanje, ažuriranje ili reviziju plaća se taksa.
(8) Visina takse iz stava 7. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(9) Direkcija bliže propisuje obrasce sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom, numerisanje obrazaca sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom u skladu sa evropskim identifikacionim brojem, obrazac za podnošenje zahteva za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i uputstvo za njegovo popunjavanje i potrebnu dokumentaciju koja se prilaže uz zahtev za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom.
(10) O izdatim sertifikatima o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom Direkcija vodi evidenciju koja sadrži:
- 1) vrstu sertifikata;
- 2) naziv pravnog lica kome je sertifikat izdat;
- 3) datum izdavanja sertifikata.
(11) Rešenje o odbijanju obnavljanja, revidiranja ili ažuriranja sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 24 Oduzimanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom
(1) Ako Direkcija utvrdi da nosilac sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom više ne ispunjava uslove za izdavanje tog sertifikata, ona ga oduzima rešenjem, navodeći razloge za svoju odluku.
(2) Rešenje o oduzimanju sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(3) Direkcija u roku od 30 dana obaveštava Agenciju o sertifikatima o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom koji su izdati, obnovljeni, izmenjeni, dopunjeni ili oduzeti. Pri tome navodi naziv i adresu upravljača, datum izdavanja, oblast primene i važnost navedenog sertifikata i, u slučaju oduzimanja, navodeći razloge za svoju odluku.
Član 25 Postupanje po zahtevu za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz
(1) Direkcija odlučuje o zahtevu za izdavanje sertifikata o bezbednosti za upravljanje železničkom infrastrukturom i sertifikata o bezbednosti za prevoz u roku od najviše četiri meseca od podnošenja potrebne dokumentacije, kao i dopunskih informacija koje je tražila. Ako se od podnosioca zahteva traži da podnese dopunske informacije, te informacije se podnose bez odlaganja.
(2) Da bi se olakšalo osnivanje novih železničkih prevoznika i podnošenje zahteva železničkih prevoznika iz drugih država, Direkcija je dužna da objavi na svojoj internet stranici detaljna uputstva o pribavljanju sertifikata o bezbednosti za prevoz i spisak svih uslova koje je potrebno ispuniti za izdavanje tog sertifikata, kao i to da podnosiocu zahteva stavi na raspolaganje sva potrebna dokumenta.
(3) Železničkom prevozniku koji podnosi zahtev za sertifikat o bezbednosti za prevoz za usluge na definisanom ograničenom delu mreže daju se posebna uputstva i konkretno se ukazuje na propise koji važe za deo mreže o kojem je reč.
(4) Svi zahtevi za sertifikat o bezbednosti za prevoz podnose se na srpskom jeziku.
VII Podsistem kontrola, upravljanje i signalizacija
Član 34 Tehnički uslovi
(1) Službena mesta iz kojih se vrši upravljanje i regulisanje železničkog saobraćaja na železničkoj pruzi, zavisno od maksimalne brzine kretanja voza, moraju biti opremljena signalno-sigurnosnim uređajima i postrojenjima, i to:
- 1) za brzinu kretanja voza na regionalnim i lokalnim železničkim prugama preko skretničkog područja do 50 km/h – ulaznim ili zaštitnim signalima koji ne moraju biti u tehnički uslovljenoj međusobnoj zavisnosti i u zavisnosti od položaja skretnica u putu vožnje tako da signališu da li je dalja vožnja dozvoljena redovnom ili ograničenom brzinom. Izuzetno ova službena mesta mogu biti obezbeđena samo prilaznim signalima;
- 2) za brzinu kretanja voza na železničkim prugama preko skretničkog područja od 50 do 100 km/h – ulaznim ili zaštitnim signalima i predsignalima. Ulazni signali moraju biti u tehnički uslovljenoj međusobnoj zavisnosti i u zavisnosti od položaja skretnica u putu vožnje tako da signališu da li je dalja vožnja dozvoljena redovnom ili ograničenom brzinom;
- 3) za brzinu kretanja voza od 100 do 160 km/h – ulaznim ili zaštitnim signalima i predsignalima i izlaznim signalima koji su u takvoj tehnički uslovljenoj zavisnosti od puta vožnje da se mogu postaviti da pokazuju signalni znak koji dozvoljava dalju vožnju samo po prethodno obezbeđenom putu vožnje i ako je pruga slobodna u smeru kretanja voza do narednog ulaznog ili prostornog signala. Izlazni signali susednih službenih mesta na jednokolosečnoj pruzi moraju biti u takvoj međusobnoj tehnički uslovljenoj zavisnosti da se mogu postaviti u položaj koji dozvoljava vožnju samo u jednom smeru;
- 4) za brzinu kretanja voza od 100 do 160 km/h kod ulaznih ili zaštitnih i izlaznih signala u železničkim stanicama, prostornih i zaštitnih signala – pružnim autostop uređajima.
(2) Ako se železnička pruga koja nema ugrađene pružne autostop uređaje priključuje na prugu sa ugrađenim autostop uređajima, ulazni ili zaštitni signali i predsignali priključne pruge u železničkoj stanici ili u drugom službenom mestu (ukrsnici ili rasputnici) priključenja moraju biti opremljeni pružnim autostop uređajima ili zaštitnom skretnicom u putu vožnje.
(3) Direkcija propisuje druge tehničke uslove za signalno-sigurnosne uređaje.
Član 35 Održavanje signalno-sigurnosnih uređaja
(1) Signalno-sigurnosni uređaji moraju se održavati u stanju koje osigurava bezbedan i uredan železnički saobraćaj.
(2) Direkcija propisuje način i rokove održavanja signalno-sigurnosnih uređaja.
(3) Upravljač propisuje mere za bezbedno odvijanje saobraćaja i bezbednost i zdravlje na radu radnika koji izvode radove na održavanju signalno-sigurnosnih uređaja.
(4) Poslove održavanja signalno-sigurnosnih uređaja iz stava 1. ovog člana, može obavljati upravljač ili drugi privredni subjekt koji je registrovan u Republici Srbiji i koji ispunjava uslove koji se odnose na stručnost, tehničku opremljenost i pokriće za građansku odgovornost.
(5) Direkcija bliže propisuje uslove iz stava 3. ovog člana.
(6) Sertifikat o ispunjenosti uslova iz stava 4. ovog člana izdaje Direkcija, u formi rešenja, sa rokom važenja od pet godina.
(7) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata o ispunjenosti uslova za održavanje signalno-sigurnosnih uređaja konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(8) Za izdavanje sertifikata iz stava 6. ovog člana plaća se taksa.
(9) Visina takse iz stava 8. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(10) O izdatim sertifikatima iz stava 6. ovog člana Direkcija vodi evidenciju koja sadrži:
- 1) naziv pravnog lica kome je izdat sertifikat;
- 2) vrstu signalno-sigurnosnih uređaja na koje se sertifikat odnosi;
- 3) datum izdavanja sertifikata.
(11) Direkcija je dužna da posle izdavanja sertifikata iz stava 6. ovog člana vrši periodične provere da li nosilac sertifikata i dalje ispunjava uslove iz stava 4. ovog člana.
(12) Ako Direkcija proverom iz stava 11. ovog člana utvrdi da nosilac sertifikata iz stava 6. ovog člana više ne ispunjava uslove za sertifikaciju, rešenjem oduzima sertifikat, navodeći razloge za svoju odluku.
(13) Rešenje o oduzimanju sertifikata iz stava 6. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 36 Signali, signalne oznake i oznake na pruzi
(1) Železničke pruge opremaju se propisanim signalima, signalnim oznakama kojima se železnički radnici i druga lica upozoravaju na opasnost, stavljaju im se do znanja naređenja, ograničenja, zabrane i upozorenja kojih se moraju pridržavati i daju neophodna obaveštenja za bezbedno odvijanje železničkog saobraćaja i njihovu ličnu bezbednost.
(2) Železnički radnici i druga lica na koja se signalni znaci odnose, moraju se pridržavati naređenja, ograničenja, zabrana i upozorenja datih pomoću signalnih znakova.
(3) Signali, signalne oznake i oznake na pruzi moraju se davati, postavljati i održavati tako da ih železnički radnici i druga lica na koja se odnose mogu na vreme i lako uočiti danju, noću ili pri smanjenoj vidljivosti.
(4) Ako je značenje signalnog znaka nejasno, železnički radnici i druga lica na koja se signalni znak odnosi, postupaju tako kao da taj signalni znak ima ono značenje koje obezbeđuje veći nivo bezbednosti u železničkom saobraćaju.
(5) Signalima i signalnim oznakama označavaju se i opasnosti privremenog karaktera, naročito one koje nastanu usled iznenadnog oštećenja pruge i privremena ograničenja i zabrane u saobraćaju. Ti signali i signalne oznake moraju se ukloniti čim prestanu razlozi zbog kojih su bili postavljeni.
(6) Direkcija propisuje vrste signala, signalnih oznaka i oznaka na pruzi, njihovo značenje, oblik, boju, najmanju daljinu vidljivosti, mesta njihove ugradnje, odnosno postavljanja, način njihove upotrebe i postupke železničkih radnika u vezi sa pokazivanjem signalnih znakova.
Član 37 Tehnički uslovi
(1) Železnička telekomunikaciona mreža je skup telekomunikacionih sistema i uređaja povezanih u tehnološku celinu u pogledu funkcionisanja i korišćenja.
(2) Magistralne železničke pruge bez obzira na brzinu kretanja vozova kao i druge železničke pruge za brzinu kretanja voza od 100 do 160 km/h moraju biti opremljene pružnim uređajima preko kojih se uspostavlja radio-veza između osoblja vučnog vozila i osoblja dispečerskog centra.
(3) Direkcija propisuje tehničke uslove za železničke telekomunikacione mreže.
Član 38 Održavanje železničke telekomunikacione mreže
(1) Železnička telekomunikaciona mreža mora se održavati u stanju koje osigurava bezbedno odvijanje železničkog saobraćaja i uredno obavljanje prevoza u železničkom saobraćaju.
(2) Direkcija propisuje način i rokove održavanja železničke telekomunikacione mreže.
(3) Upravljač propisuje mere za bezbedno odvijanje saobraćaja i bezbednost i zdravlje na radu radnika koji izvode radove na održavanju telekomunikacione mreže.
(4) Poslove održavanja železničke telekomunikacione mreže iz stava 1. ovog člana, može obavljati upravljač ili drugi privredni subjekt koji je registrovan u Republici Srbiji i koji ispunjava uslove koji se odnose na stručnost, tehničku opremljenost i pokriće za građansku odgovornost.
(5) Direkcija bliže propisuje uslove iz stava 4. ovog člana.
(6) Sertifikat o ispunjenosti uslova iz stava 4. ovog člana izdaje Direkcija, u formi rešenja, sa rokom važenja od pet godina.
(7) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata o ispunjenosti uslova za održavanje telekomunikacione mreže konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(8) Za izdavanje sertifikata iz stava 6. ovog člana plaća se taksa.
(9) Visina takse iz stava 8. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(10) O izdatim sertifikatima iz stava 6. ovog člana Direkcija vodi evidenciju koja sadrži:
- 1) naziv pravnog lica kome je izdat sertifikat;
- 2) vrstu telekomunikacionih uređaja na koje se sertifikat odnosi;
- 3) datum izdavanja sertifikata.
(11) Direkcija je dužna da posle izdavanja sertifikata iz stava 6. ovog člana vrši periodične provere da li nosilac sertifikata i dalje ispunjava uslove iz stava 4. ovog člana.
(12) Ako Direkcija proverom iz stava 11. ovog člana utvrdi da nosilac sertifikata iz stava 6. ovog člana više ne ispunjava uslove za sertifikaciju, ona rešenjem oduzima sertifikat, navodeći razloge za svoju odluku.
(13) Rešenje o oduzimanju sertifikata iz stava 6. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 39 Interoperabilni podsistem
(1) Interoperabilni podsistem kontrola, upravljanje i signalizacija čini Evropski sistem za upravljanje železničkim saobraćajem (ERTMS).
(2) Primena podsistema iz stava 1. ovog člana obavezna je na svim prugama sa brzinom kretanja vozova većom od 160 km/h.
IX Železnička vozila
Član 48 Tehnički uslovi
(1) Vozila na koja se primenjuju nacionalni železnički tehnički propisi, uređaji i oprema koji se ugrađuju na železnička vozila, a koji su bitni za bezbednost železničkog saobraćaja (uređaji za upravljanje, spajanje, zaustavljanje vozila i za davanje svetlosnih i zvučnih signala) moraju ispunjavati tehničke uslove propisane ovim zakonom, srpskim i granskim standardima iz oblasti železničkog saobraćaja i obavezujućim propisima UIC.
(2) Železnička vozila koja saobraćaju na prugama opremljenim automatskim pružnim blokom, uređajem međustanične zavisnosti ili telekomandom, kao i na prugama koje su delimično opremljene šinskim strujnim kolima, moraju imati masu po osovini 3,5 t ili veću, a električni otpor svih osovinskih sklopova, meren od obruča do obruča praznih kola, ne može biti veći od 0,01 Ω za novogradnju i pri obnovi obručeva, dok posle izvršenog periodičnog pregleda (bez menjanja obruča) ne veći od 0,1 Ω.
(3) Železnička vozila koja se koriste na prugama opremljenim šinskim strujnim kolima i na prugama opremljenim punktualnom kontrolom zauzetosti (brojačima osovina), moraju imati točkove od elektro-provodnog materijala i sledećih minimalnih dimenzija:
- 1) spoljni prečnik točka 350 mm;
- 2) visina venca točka 28 mm;
- 3) debljina venca točka 22 mm.
(4) Tehnički uslovi iz st. 2. i 3. ovog člana primenjuju se i na železnička vozila koja saobraćaju i na ostalim prugama ako se na njima nalaze automatski uređaji putnih prelaza.
Član 49 Opremanje železničkih vozila kočnim uređajima
(1) Vozila moraju biti opremljena uređajima za automatsko kočenje voza.
(2) Lokomotive, putnička kola i motorni vozovi moraju biti opremljeni uređajima za brzo kočenje u slučaju opasnosti.
(3) Uređaji za brzo kočenje u slučaju opasnosti, ugrađeni u putničkim kolima i motornim vozovima, moraju biti lako dostupni putnicima.
(4) Ručnim, pritvrdnim, odnosno opružnim kočnicama moraju biti opremljena vučna vozila i putnička kola.
(5) Sva teretna kola namenjena prevozu robe koja zahteva naročite mere opreznosti ili čijim se posebnim uređajima za smeštaj robe mora pažljivo postupati, moraju biti opremljena ručnom, odnosno pritvrdnom kočnicom.
(6) Najmanje 20% ostalih teretnih kola u kolskom parku imaoca mora biti opremljeno ručnom, odnosno pritvrdnom kočnicom.
(7) Ručnom kočnicom moraju biti opremljene i kolske dizalice i njihove prikolice, snežne ralice, kola pomoćnog voza, kola za ispitivanje stanja koloseka i dinamometarska kola.
(8) Direkcija propisuje vrste kočnica na vozilima i njihove delove, natpise i oznake uređaja kočnica, način kočenja vozova i vozila, sastav vozova s obzirom na vrstu kočnica, proveru ispravnosti kočnica, proračun snage kočnica kod voza i obezbeđenje od samopokretanja.
Član 50 Uređaji koji se ugrađuju na železnička vozila
Uređaji koji se ugrađuju na železnička vozila moraju odgovarati uslovima iz tehničke dokumentacije za odobreni tip vozila.
Član 51 Uređaji i oprema vučnih vozila
(1) Lokomotiva mora da ima:
- 1) uređaj za upravljanje;
- 2) uređaj za kočenje;
- 3) vučno-odbojnički uređaj;
- 4) uređaj za kontrolu budnosti;
- 5) autostop uređaj, na prugama koje su opremljene pružnim delom autostop uređaja, osim u slučaju:
(1) saobraćanja voza po obilaznoj pruzi,
(2) produženja kretanja voza do prve moguće zamene lokomotive u slučaju kvara autostop uređaja za vreme vožnje,
(3) dopreme lokomotive do depoa, odnosno radionice za održavanje i sl.;
- 6) registrujući brzinomer (tahograf);
- 7) uređaj za osvetljavanje i davanje čeonih signala;
- 8) uređaj za davanje zvučnih signala;
- 9) uređaj za radio vezu sa dispečerskim centrom kada saobraća na prugama opremljenim radio-dispečerskom vezom;
- 10) uređaj za brisanje čeonog stakla;
- 11) spoljašnja ogledala – retrovizore ili kamere;
- 12) aparate za početno gašenje požara;
- 13) pribor za prvu pomoć;
- 14) ručne papuče za obezbeđenje od samopokretanja.
(5) Motorni voz mora da ima, pored uređaja i opreme iz stava 1. ovog člana, i:
- 1) uređaj za električno osvetljenje prostora za putnike;
- 2) sanitarno-higijenske uređaje;
- 3) uređaje za prelaženje iz kola u kola (izuzev motornih kola);
- 4) uređaj za grejanje prostora za putnike;
- 5) pomoćno kvačilo ako ima automatsko i poluautomatsko kvačilo.
(6) Vučno vozilo za posebne namene ne mora da ima uređaje i opremu iz stava 1. tač. 5) i 9) ovog člana.
(7) Vučno vozilo za posebne namene koje se na sopstveni pogon kreće samo na mestu izvođenja radova ne mora da bude opremljeno uređajem iz stava 1. tačka 4) ovog člana.
(8) Ako se vučno vozilo za posebne namene ne može kretati brzinom većom od 30 km/h, ne mora biti opremljeno uređajem iz stava 1. tačka 6) ovog člana.
(9) Vučno vozilo koje se koristi za izvlačenje ili dostavu vučenih vozila na ili sa industrijskog koloseka uključujući i kretanje na području službenog mesta u kome se priključuje industrijski kolosek ne mora da bude opremljeno uređajima i opremom iz stava 1. tač. 4), 5) i 9) ovog člana.
(10) Ako se vozilo iz stava 4. ovog člana ne može kretati brzinom većom od 30 km/h, ne mora biti opremljeno ni uređajem iz stava 1. tačka 6) ovog člana.
(11) Vučno vozilo koje se koristi samo na industrijskom koloseku ne mora da bude opremljeno uređajima i opremom iz stava 1. tač. 4), 5), 6) i 9) ovog člana.
(12) Parna lokomotiva ne mora da ima uređaje iz stava 1. tač. 4), 5), 9) i 10) ovog člana.
(13) Vučna vozila koja se koriste za manevrisanje u područjima sa visokim rizikom (ispod visokih peći, kranova i sl.) mogu biti opremljena uređajima za daljinsko upravljanje, pod uslovima koje propisuje Direkcija.
Član 52 Uređaji i oprema putničkih kola
Putnička kola moraju da imaju:
- 1) uređaje za osvetljenje;
- 2) uređaje za grejanje;
- 3) sanitarno-higijenske uređaje;
- 4) uređaje za prelaženje iz kola u kola;
- 5) aparate za početno gašenje požara.
Član 53 Lice zaduženo za održavanje
(1) Imalac vozila je dužan da za svako vozilo koje koristi odredi lice zaduženo za njegovo održavanje.
(2) Lice zaduženo za održavanje može da bude i železnički prevoznik, upravljač ili imalac vozila.
(3) Lice zaduženo za održavanje registruje se u Nacionalnom registru železničkih vozila.
(4) Vozilo se ne može koristiti ako nije određeno lice za njegovo održavanje.
(5) Pored odgovornosti železničkog prevoznika i upravljača za bezbedno saobraćanje vozova, lice zaduženo za održavanje, pomoću sistema za održavanje, odgovorno je da se vozila, za čije je održavanje zaduženo, nalaze u stanju koje omogućava njihovo bezbedno kretanje.
(6) Lice zaduženo za održavanje obezbeđuje da se vozila održavaju u skladu sa ovim zakonom, dosijeom o održavanju vozila i odredbama TSI.
(7) Dosije o održavanju svakog vozila sastavlja i vodi lice zaduženo za održavanje. Direkcija propisuje elemente dosijea o održavanju i vođenje dosijea o održavanju.
(8) Lice zaduženo za održavanje vrši održavanje samo ili za vršenje održavanja zaključuje ugovore sa radionicama za održavanje.
Član 54 Sertifikacija lica zaduženog za održavanje teretnih kola
(1) Lice zaduženo za održavanje teretnih kola mora biti sertifikovano u skladu sa propisom koji donosi OTIF.
(2) Direkcija ili drugo akreditovano sertifikaciono telo iz Republike Srbije, države ugovornice OTIF-a ili države Evropske unije izdaje sertifikat licu zaduženom za održavanje teretnih kola na obrascu koji je propisao OTIF.
(3) Sertifikat iz stava 2. ovog člana izdaje se sa rokom važenja ne dužim od pet godina.
(4) Za izdavanje sertifikata iz stava 2. ovog člana plaća se taksa.
(5) Visina takse iz stava 4. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(6) Direkcija vodi evidenciju o izdatim sertifikatima iz stava 2. ovog člana koja sadrži:
- 1) naziv pravnog lica kome je izdat sertifikat;
- 2) rok važenja sertifikata.
(7) Sertifikati iz stava 2. ovog člana izdati u državama ugovornicama OTIF i državama Evropske unije važe u Republici Srbiji.
(8) Direkcija najmanje jednom godišnje, na izabranim geografski i funkcionalno reprezentativnim lokacijama, obavlja nadzor svih aktivnosti lica zaduženih za održavanje kojima je izdala sertifikat iz stava 2. ovog člana, kako bi proverila da li ta lica još uvek ispunjavaju zahteve na osnovu kojih im je izdat sertifikat.
(9) Ukoliko Direkcija utvrdi da lice zaduženo za održavanje ne ispunjava zahteve na osnovu kojih mu je izdat sertifikat, tada se zajedno sa licem zaduženim za održavanje dogovara o planu za poboljšanje njegovog rada, ograničava obim primene sertifikata ili suspenduje sertifikat, u zavisnosti od stepena neusaglašenosti sa zahtevima za dobijanje sertifikata.
(10) U slučaju kontinuiranog neispunjavanja zahteva za sertifikaciju ili nesprovođenja plana za poboljšanje rada, Direkcija rešenjem ograničava ili oduzima sertifikat, navodeći razloge za svoju odluku.
Član 55 Održavanje vozila
(1) Vozila se moraju održavati u stanju koje osigurava bezbedan železnički saobraćaj.
(2) Direkcija propisuje način i rokove održavanja vozila i njihovih delova značajnih za bezbedno odvijanje železničkog saobraćaja, elemente dosijea o održavanju i upravljanje dosijeom o održavanju.
Član 56 Radionice za održavanje vozila
(1) Direkcija propisuje uslove koje moraju ispunjavati radionice za održavanje vozila.
(2) Sertifikat o ispunjenosti uslova iz stava 1. ovog člana izdaje Direkcija u formi rešenja, sa rokom važenja od pet godina.
(3) Direkcija dodeljuje oznaku radionici za održavanje vozila u sertifikatu iz stava 2. ovog člana.
(4) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata o ispunjenosti uslova za radionice za održavanje vozila konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(5) Za izdavanje sertifikata iz stava 2. ovog člana plaća se taksa.
(6) Visina takse iz stava 5. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(7) O izdatim sertifikatima iz stava 2. ovog člana Direkcija vodi evidenciju koja sadrži:
- 1) naziv pravnog lica kome je izdat sertifikat;
- 2) serije železničkih vozila na koje se sertifikat odnosi;
- 3) specijalizaciju radionica za održavanje podsistema, sklopova, uređaja i opreme od posebnog značaja za bezbednost železničkog saobraćaja;
- 4) datum izdavanja sertifikata.
(8) Radionice za održavanje teretnih kola koje su sertifikovane u skladu sa propisom iz člana 54. stav 1. ovog zakona za funkciju izvršenja održavanja, ne moraju posedovati i sertifikat iz stava 2. ovog člana.
(9) Direkcija je dužna da posle izdavanja sertifikata iz stava 2. ovog člana vrši periodične provere da li nosilac sertifikata i dalje ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana.
(10) Ako Direkcija proverom iz stava 9. ovog člana utvrdi da nosilac sertifikata iz stava 2. ovog člana više ne ispunjava uslove za sertifikaciju, rešenjem oduzima sertifikat, navodeći razloge za svoju odluku.
(11) Rešenje o oduzimanju sertifikata iz stava 2. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 57 Tehnički pregled vozila
(1) Tehnički pregled vozila obavlja se po dobijanju dozvole za korišćenje vozila, a pre puštanja vozila u eksploataciju.
(2) Direkcija propisuje uslove koje moraju ispunjavati privredni subjekti koji obavljaju tehnički pregled vozila i način obavljanja tehničkog pregleda vozila.
(3) Sertifikat o ispunjenosti uslova iz stava 2. ovog člana izdaje Direkcija, u formi rešenja, sa rokom važenja od pet godina.
(4) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata o ispunjenosti uslova za organizacije koje obavljaju tehnički pregled vozila konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(5) Za izdavanje sertifikata iz stava 3. ovog člana plaća se taksa.
(6) Visina takse iz stava 5. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(7) O izdatim sertifikatima iz stava 3. ovog člana Direkcija vodi evidenciju koja sadrži:
- 1) naziv pravnog lica kome je izdat sertifikat;
- 2) vrste železničkih vozila na koje se sertifikat odnosi;
- 3) datum izdavanja sertifikata.
(8) Direkcija je dužna da posle izdavanja sertifikata iz stava 3. ovog člana vrši periodične provere da li nosilac sertifikata i dalje ispunjava uslove iz stava 2. ovog člana.
(9) Ako Direkcija proverom iz stava 8. ovog člana utvrdi da nosilac sertifikata iz stava 3. ovog člana više ne ispunjava uslove za sertifikaciju, rešenjem oduzima sertifikat, navodeći razloge za svoju odluku.
(10) Rešenje o oduzimanju sertifikata iz stava 3. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
XI Uslovi koje moraju ispunjavati železnički radnici
Železnički radnici moraju imati propisanu stručnu spremu, moraju biti stručno osposobljeni za poslove i zadatke koje obavljaju u vršenju železničkog saobraćaja, imati položen stručni ispit i ispunjavati posebne zdravstvene i druge uslove u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 60 Stručna sprema, stručno osposobljavanje i stručni ispit
(1) Stručna sprema iz člana 59. ovog zakona stiče se u obrazovnim ustanovama.
(2) Železnički radnici moraju biti stručno osposobljeni za poslove koje obavljaju u železničkom saobraćaju.
(3) Stručno osposobljavanje mora da bude u skladu sa bezbednosnim zahtevima utvrđenim u TSI i nacionalnim propisima o bezbednosti.
(4) Teoretsko i praktično stručno osposobljavanje železničkih radnika vrši se u železničkoj školi ili centru stručnog osposobljavanja.
(5) Lice koje je završilo železničku školu za određeno zanimanje železničkog radnika, smatra se stručno osposobljenim u smislu ovog zakona.
(6) Stručni ispit može da polaže samo lice koje je prethodno savladalo program teoretskog i praktičnog stručnog osposobljavanja za određenu vrstu zanimanja i koje se pripremilo za polaganje tog ispita prema utvrđenom programu za odnosnu vrstu zanimanja.
(7) Stručni ispit polaže se u centru stručnog osposobljavanja ili kod poslodavca.
Član 61 Centri stručnog osposobljavanja
(1) Centar stručnog osposobljavanja može biti železnički prevoznik, upravljač, vlasnik industrijske železnice, drugo pravno lice i preduzetnik koji ima:
- 1) odgovarajući prostor;
- 2) odgovarajuće osposobljene kadrove;
- 3) odgovarajuće objekte i uređaje koji su potrebni za izvođenje stručnog osposobljavanja.
(2) Centar stručnog osposobljavanja pruža obuku na nepristrasan način u pogledu svih učesnika, kako licima koja su zaposlena kod osnivača centra stručnog osposobljavanja tako i drugim licima.
(3) Centar stručnog osposobljavanja izdaje uverenje o sprovedenom teoretskom i praktičnom stručnom osposobljavanju.
(4) Direkcija propisuje bliže uslove koje moraju da ispune centri stručnog osposobljavanja.
(5) Centru stručnog osposobljavanja koji ispuni uslove iz stava 4. ovog člana Direkcija izdaje sertifikat, u formi rešenja, sa rokom važenja od pet godina.
(6) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata za centre stručnog osposobljavanja konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(7) Za izdavanje sertifikata iz stava 5. ovog člana plaća se taksa.
(8) Visina takse iz stava 7. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(9) Direkcija vodi i ažurira evidenciju o izdatim sertifikatima iz stava 5. ovog člana i istu objavljuje na svojoj internet stranici.
(10) Evidencija o izdatim sertifikatima iz stava 5. ovog člana sadrži:
- 1) naziv pravnog lica kome je izdat sertifikat;
- 2) na koje kategorije železničkih radnika se odnosi sertifikat;
- 3) datum izdavanja sertifikata.
(11) Direkcija je dužna da posle izdavanja sertifikata iz stava 5. ovog člana vrši periodične provere da li nosilac sertifikata i dalje ispunjava uslove iz stava 4. ovog člana.
(12) Ako Direkcija proverom iz stava 11. ovog člana utvrdi da nosilac sertifikata iz stava 5. ovog člana više ne ispunjava uslove za sertifikaciju, ona rešenjem oduzima sertifikat, navodeći razloge za svoju odluku.
(13) Rešenje o oduzimanju sertifikata iz stava 5. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 62 Stručno osposobljavanje i stručni ispit mašinovođa
(1) Stručno osposobljavanje mašinovođa vrši se u centru stručnog osposobljavanja.
(2) Stručno osposobljavanje obuhvata:
- 1) opšta stručna znanja potrebna za dobijanje dozvole za upravljanje vučnim vozilom iz člana 66. ovog zakona;
- 2) specifična stručna znanja vezana za poznavanje vozila i infrastrukture, potrebna za dobijanje dodatnog uverenja iz člana 68. ovog zakona.
(3) Po završenom stručnom osposobljavanju polaže se teorijski ispit iz opštih stručnih znanja i teorijski pa praktični stručni ispit iz specifičnih stručnih znanja.
(4) Lice koje je završilo železničku školu za zanimanje mašinovođe, ne polaže ispit iz opštih stručnih znanja iz stava 2. tačka 1) ovog člana.
(5) Za polaganje ispita iz stava 3. ovog člana ispitivače utvrđuju:
- 1) Direkcija, za izdavanje dozvole za upravljanje vučnim vozilom;
- 2) poslodavac, za izdavanje dodatnog uverenja.
(6) Ispite iz stava 3. ovog člana sprovode ispitivači.
(7) Organizacija ispita mora da ispuni sledeće zahteve:
- 1) u slučaju da ispit sprovode dva ili više lica, jedan od njih je zadužen za kontrolu nepristrasnog sprovođenja ispita;
- 2) na praktičnom delu ispita na kome se proverava sposobnost upravljanja vučnim vozilom, ispitivač mora posedovati važeću dozvolu za upravljanje vučnim vozilom i važeće dodatno uverenje za konkretno vučno vozilo i infrastrukturu na kojima se obavlja ispit; ukoliko to nije moguće ostvariti, u upravljačnici vučnog vozila mora se nalaziti mašinovođa sa važećim dodatnim uverenjem za konkretno vučno vozilo i infrastrukturu;
- 3) ispitivanje se sprovodi na transparentan način i mora trajati dovoljno dugo kako bi se potvrdilo, uz odgovarajuće dokumentovane dokaze, da je kandidat ispunio sve potrebne zahteve;
- 4) u slučaju da je ispitivač učestvovao u stručnom osposobljavanju kandidata za mašinovođu, ispit će voditi drugi ispitivač koji nije učestvovao u stručnom osposobljavanju kandidata za mašinovođu;
- 5) ispit se priprema tako što se posebna pažnja obraća na poverljivost pitanja koja će se postavljati tokom ispita.
(8) Ispiti iz stava 3. ovog člana organizuju se na način da se izbegne svaki sukob interesa, ne dovodeći u pitanje mogućnost da ispitivač može pripadati poslodavcu koji izdaje dodatno uverenje iz člana 68. ovog zakona.
(9) Lice koje položi ispite iz stava 3. ovog člana smatra se da ima položeni stručni ispit iz člana 59. ovog zakona.
(10) Direkcija propisuje bliže uslove koje moraju da ispune ispitivači iz stava 6. ovog člana.
(11) Ispitivaču koji ispunjava uslove iz stava 10. ovog člana Direkcija izdaje sertifikat, u formi rešenja, sa rokom važenja od pet godina.
(12) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja sertifikata konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(13) Za izdavanje sertifikata iz stava 11. ovog člana plaća se taksa.
(14) Visina takse iz stava 13. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(15) Direkcija na svom sajtu objavljuje spisak sertifikovanih ispitivača.
Član 63 Stručno usavršavanje i provera stručne osposobljenosti
(1) Železnički radnici moraju se stalno stručno usavršavati, a njihova stručna osposobljenost se mora redovno i vanredno proveravati.
(2) Stručno usavršavanje i proveru stručne osposobljenosti železničkih radnika izvodi poslodavac.
(3) Redovna provera stručne osposobljenosti železničkih radnika se mora obavljati najmanje na svake dve godine i ona uključuje poznavanje važećih propisa, infrastrukture, vozila, uređaja i jezika u slučajevima propisanim ovim zakonom.
(4) Vanredna provera stručne osposobljenosti železničkih radnika obavlja se:
- 1) posle svake odsutnosti železničkog radnika sa posla koja je trajala više od šest meseci;
- 2) ako bi železnički radnik zbog nepoznavanja propisa mogao ugroziti bezbednost saobraćaja;
- 3) ako železnički radnik ne ispunjava propisane obaveze u pogledu stručnog usavršavanja, zbog donošenja novih propisa ili izmene važećih propisa;
- 4) ako železnički radnik u svom radu krši propise, što za posledicu može imati nastanak nesreće, incidenta, odnosno ugrožavanje bezbednosti saobraćaja;
- 5) ako se uvode novi tipovi uređaja ili vozila.
(5) Poslodavac ne može dozvoliti obavljanje poslova železničkom radniku koji pri proveri znanja nije pokazao zadovoljavajuću stručnu osposobljenost ili čija stručna osposobljenost za te poslove nije proverena.
Član 64 Podzakonski akt
Direkcija propisuje potreban nivo stručne spreme, programe stručnog osposobljavanja, programe za polaganje stručnog ispita za radna mesta železničkih radnika, način obavljanja stručnog ispita, uslove koje moraju da ispune članovi komisije za polaganje stručnih ispita i radna mesta železničkih radnika.
Član 65 Uslovi za sticanje prava na upravljanje vučnim vozilom
Pravo na upravljanje vučnim vozilom može da stekne lice koje ispunjava sledeće uslove:
- 1) da je navršilo 18 godina života, odnosno 20 godina života za upravljanje vučnim vozilom u prekograničnom saobraćaju;
- 2) da poseduje dozvolu za upravljanje vučnim vozilom i jedno ili više dodatnih uverenja;
- 3) da mu odlukom nadležnog organa nije zabranjeno da upravlja vučnim vozilom.
Član 66 Dozvola za upravljanje vučnim vozilom
(1) Dozvolu za upravljanje vučnim vozilom (u daljem tekstu: dozvola) izdaje Direkcija, na propisanom obrascu i u formi rešenja, ako lice koje je podnelo zahtev ispunjava sledeće uslove:
- 1) da ima propisanu stručnu spremu;
- 2) da je psihički i fizički sposobno da upravlja vučnim vozilom;
- 3) da je položilo ispit iz opštih stručnih znanja.
(2) Rešenje o izdavanju, odnosno o odbijanju izdavanja dozvola za upravljanje vučnim vozilom konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(3) Direkcija propisuje postupak izdavanja dozvole, obrazac dozvole, obrazac zahteva za izdavanje dozvole i potrebnu dokumentaciju koja se prilaže uz zahtev.
(4) Direkcija objavljuje na svojoj internet stranici postupak za dobijanje dozvole.
(5) Za izdavanje, obnavljanje, ažuriranje i izdavanje duplikata dozvole plaća se taksa.
(6) Visina takse iz stava 5. ovog člana utvrđuje se zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse.
(7) Direkcija izdaje dozvolu najkasnije u roku od 30 dana po prijemu urednog zahteva za izdavanje dozvole iz stava 1. ovog člana.
(8) Dozvola se izdaje sa rokom važenja od deset godina i vlasništvo je nosioca.
(9) Po isteku roka iz stava 8. ovog člana, na zahtev lica iz stava 1. ovog člana, dozvola se obnavlja na osnovu uverenja o zdravstvenoj sposobnosti, kojim se potvrđuje da je to lice psihički i fizički sposobno da upravlja vučnim vozilom, što se evidentira u registru, propisanim članom 70. stav 1. ovog zakona.
(10) U slučaju promene bilo kog podatka koji je sadržan u dozvoli ili propisa kojim se uređuje oblast železnice, nosilac dozvole bez odlaganja podnosi zahtev Direkciji za ažuriranje dozvole.
(11) U slučaju gubitka ili oštećenja dozvole, Direkcija izdaje duplikat.
(12) Dozvola se izdaje u jednom originalu. Svako umnožavanje dozvole, osim od strane Direkcije kada se traži duplikat, zabranjeno je.
(13) Dozvola izdata u drugoj državi važi u Republici Srbiji na osnovu potvrđenih međunarodnih sporazuma.
(14) Lice iz stava 1. ovog člana, u toku upravljanja vučnim vozilom, mora da ima kod sebe dozvolu i dužno je da je pokaže na zahtev ovlašćenog lica Direkcije, lica za vršenje unutrašnjeg nadzora kod železničkog prevoznika, glavnog istražitelja i republičkog inspektora za železnički saobraćaj.
(15) Rešenje o odbijanju obnavljanja i ažuriranja dozvole konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 67 Suspenzija i oduzimanje dozvole
(1) Da bi dozvola ostala važeća, nosilac dozvole dužan je da se podvrgava proveri ispunjenosti zdravstvenih uslova na način propisan ovim zakonom. Kopiju uverenja o zdravstvenoj sposobnosti za rad železničkog radnika posle obavljenog zdravstvenog pregleda poslodavac bez odlaganja dostavlja Direkciji.
(2) Dozvola se suspenduje ako njen nosilac privremeno ne ispunjava propisane zdravstvene uslove.
(3) Dozvola se oduzima ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da nosilac trajno ne ispunjava propisane zdravstvene uslove, odnosno ako ih ne ispuni po isteku roka utvrđenog pri određivanju privremene suspenzije dozvole.
(4) Direkcija obaveštava nosioca dozvole i njegovog poslodavca o suspenziji ili oduzimanju dozvole, kao i o postupku za ponovno dobijanje dozvole.
(5) Rešenje o suspenziji ili oduzimanju dozvole konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
Član 68 Dodatno uverenje
(1) Dodatno uverenje izdaje poslodavac (železnički prevoznik, upravljač, vlasnik industrijske železnice, vlasnik odnosno korisnik industrijskog koloseka) licu koje:
- 1) je položilo ispit u vezi poznavanja određene vrste vučnog vozila na koje se dodatno uverenje odnosi;
- 2) je položilo ispit u vezi poznavanja železničke infrastrukture na koju se dodatno uverenje odnosi;
- 3) poznaje jezik, u slučaju obavljanja poslova na železničkoj infrastrukturi druge države, koji upravljač te države naznači;
- 4) ima dozvolu.
(2) Dodatnim uverenjem lice iz stava 1. ovog člana se ovlašćuje da na određenim infrastrukturama upravlja određenim tipom vučnih vozila u jednoj ili više sledećih kategorija:
- 1) kategorija A – manevarske lokomotive, vučna vozila radnih vozova, vučna vozila za posebne namene i sve druge vrste vučnih vozila kada se koriste za manevrisanje;
- 2) kategorija B – vučna vozila vozova za prevoz putnika i/ili robe.
(3) Lice iz stava 1. ovog člana ne mora imati dodatno uverenje za određeni deo železničke infrastrukture u sledećim slučajevima:
- 1) kada smetnje u odvijanju železničkog saobraćaja ili izvođenje radova na održavanju železničke pruge zahtevaju kretanje vozova obilaznim prugama;
- 2) izuzetni jednokratni saobraćaj muzejskih vozova;
- 3) izuzetni jednokratni prevoz robe, uz saglasnost upravljača;
- 4) potrebe isporuke ili prezentacije novog voza ili vučnog vozila;
- 5) stručnog osposobljavanja ili polaganja stručnog ispita za upravljanje vučnim vozilom.
(4) Železnički prevoznik odlučuje o primeni mogućnosti iz stava 3. ovog člana. Upravljač i državni organi ne mogu nametnuti tu obavezu.
(5) U slučajevima iz stava 3. ovog člana u upravljačnici vučnog vozila mora se nalaziti mašinovođa koji ima dodatno uverenje za određeni deo železničke infrastrukture, o čemu se unapred obaveštava upravljač.
(6) Poslodavac utvrđuje, u okviru svog sistema za upravljanje bezbednošću, način izdavanja i ažuriranja dodatnog uverenja, rok važenja dodatnog uverenja, kao i postupak za podnošenje prigovora kojim se mašinovođama omogućava provera odluke u vezi sa izdavanjem, ažuriranjem, suspenzijom ili oduzimanjem dodatnog uverenja. Na rešenje o prigovoru može se uložiti žalba Direkciji.
(7) Žalba na odluku poslodavca kojom se odbija zahtev za izdavanje ili ažuriranje dodatnog uverenja ili kojom se suspenduje ili oduzima dodatno uverenje podnosi se Direkciji, u roku od 30 dana od dana prijema odluke.
(8) Ukoliko poslodavac ne donese odluku po zahtevu za izdavanje ili ažuriranje dodatnog uverenja u roku od 30 dana od dana prijema zahteva sa potrebnom dokumentacijom, smatra se da je zahtev odbijen, u kom slučaju se žalba Direkciji može podneti u roku od narednih 30 dana.
(9) Rešenje Direkcije kojim se odlučuje o žalbi iz st. 7. i 8. ovog člana konačno je u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.
(10) Original dodatnog uverenja pripada poslodavcu, koji je dužan da na zahtev nosioca dodatnog uverenja izda overenu kopiju.
(11) Direkcija propisuje izgled i sadržinu obrasca dodatnog uverenja i overene kopije dodatnog uverenja.
(12) Poslodavac bez odlaganja ažurira dodatno uverenje kad se nosilac stručno osposobi za upravljanje drugim tipovima vučnih vozila, odnosno za drugu železničku infrastrukturu.
(13) Lice iz stava 1. ovog člana, u toku upravljanja vučnim vozilom mora da ima kod sebe dodatno uverenje i dužno je da ga pokaže na zahtev ovlašćenog lica Direkcije, lica za vršenje unutrašnjeg nadzora kod železničkog prevoznika, glavnog istražitelja i republičkog inspektora za železnički saobraćaj.
(14) Direkcija vrši nadzor nad postupkom izdavanja dodatnog uverenja mašinovođa, vodeći računa o tome da stručno osposobljavanje i usavršavanje iz čl. 62. i 63. ovog zakona ispunjava bezbednosne zahteve utvrđene u TSI ili nacionalnim propisima o bezbednosti.
(15) Dodatno uverenje izdato u drugoj državi važi u Republici Srbiji na osnovu potvrđenih međunarodnih sporazuma.
Član 69 Suspenzija i oduzimanje dodatnog uverenja
(1) Da bi dodatno uverenje ostalo važeće, nosilac dodatnog uverenja je dužan da:
- 1) učestvuje na redovnim i vanrednim usavršavanjima, kao i redovnim i vanrednim proverama stručne osposobljenosti;
- 2) obavlja provere poznavanja jezika, u slučajevima kada obavlja posao na železničkoj infrastrukturi druge države.
(2) Poslodavac potvrđuje upisom na dodatnom uverenju i u registru propisanom članom 70. stav 3. ovog zakona da je mašinovođa na proverama iz stava 1. ovog člana pokazao potrebno znanje. Dodatno uverenje se suspenduje ako nosilac privremeno ne ispunjava propisane zdravstvene uslove ili ako prilikom provera iz stava 1. ovog člana ne pokaže potrebno znanje.
(3) Dodatno uverenje se oduzima ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da nosilac trajno ne ispunjava propisane zdravstvene uslove, odnosno ako ih ne ispuni po isteku roka utvrđenog pri određivanju privremene suspenzije dodatnog uverenja ili ako nosilac i na ponovljenim proverama iz stava 1. ovog člana ne pokaže potrebno znanje.
(4) Izdavalac dodatnog uverenja bez odlaganja obaveštava Direkciju o svim suspendovanim ili oduzetim dodatnim uverenjima.
(5) Ako Direkcija, u okviru nadzora iz člana 68. stav 14. ovog zakona, utvrdi da nosilac dodatnog uverenja ne ispunjava propisane uslove, naložiće poslodavcu da izvrši dodatnu proveru stručne osposobljenosti nosioca dodatnog uverenja ili da suspenduje dodatno uverenje. Poslodavac je obavezan da preduzme naložene mere i da o tome obavesti Direkciju u roku od 30 dana od dana nalaganja mera.
(6) Nalog iz stava 5. ovog člana može da sadrži i zabranu rada mašinovođama tog poslodavca do dostave traženog obaveštenja.
Član 70 Registri i ocena postupaka
(1) Direkcija vodi i ažurira registar dozvola koje su izdate, ažurirane, obnovljene, istekle, suspendovane, oduzete ili prijavljene kao izgubljene, ukradene ili uništene. Registar sadrži podatke iz dozvola i podatke o periodičnim zdravstvenim pregledima.
(2) Direkcija, na zahtev poslodavaca i nadležnih organa drugih država, u slučajevima kada mašinovođa obavlja posao na infrastrukturi drugih država, dostavlja informacije o statusu dozvola.
(3) Poslodavac je dužan da:
- 1) vodi i ažurira registar dodatnih uverenja koja su izdata, ažurirana, suspendovana, oduzeta ili prijavljena kao izgubljena, ukradena ili uništena, koji sadrži podatke iz dodatnih uverenja, kao i podatke o periodičnim proverama zdravstvene sposobnosti i stručne osposobljenosti;
- 2) Direkciji i drugim nadležnim državnim organima dostavi tražene podatke;
- 3) dostavlja informacije o podacima iz dodatnih uverenja na zahtev nadležnih organa drugih država, kada pruža usluge u međunarodnom saobraćaju;
- 4) proverava da li su dozvole njegovih mašinovođa važeće.
(4) Mašinovođa ima pravo pristupa svojim podacima iz registara Direkcije i poslodavca, kao i pravo da mu se na zahtev, bez naknade, dostave ti podaci.
(5) Direkcija bliže propisuje elemente registra iz stava 1. ovog člana i registra iz stava 3. tačka 1) ovog člana.
(6) Nezavisnu ocenu postupaka za sticanje i proveru stručnog znanja i osposobljenosti sprovodi Direkcija, a nezavisnu ocenu sistema za izdavanje dozvola i dodatnih uverenja sprovodi Ministarstvo, u intervalima ne dužim od pet godina.
(7) Nezavisnu ocenu iz stava 6. ovog člana sprovodi kvalifikovano osoblje koje nije uključeno u aktivnosti koje se ocenjuju.
(8) Odredbe stava 6. ovog člana ne odnose se na aktivnosti koje su već obuhvaćene sistemima za upravljanje bezbednošću koje su uspostavili železnički prevoznici i upravljači železničke infrastrukture u skladu sa ovim zakonom.
(9) Rezultati nezavisnih ocena uredno se dokumentuju i dostavljaju Direkciji. Ako je potrebno, preduzimaju se odgovarajuće mere u cilju otklanjanja nedostataka uočenih tokom nezavisne ocene.
(10) U slučaju da aktivnosti povezane sa stručnim osposobljavanjem i ispitivanjem mašinovođa i ažuriranjem dozvola i dodatnih ovlašćenja nisu obuhvaćene sistemom upravljanja bezbednošću, Direkcija nadzire da se iste sprovode u skladu sa sistemom upravljanja kvalitetom.
Član 71 Prestanak radnog odnosa
(1) Mašinovođa je dužan da o prestanku radnog odnosa kod poslodavca bez odlaganja obavesti Direkciju.
(2) Posle prestanka radnog odnosa dozvola ostaje važeća, ukoliko mašinovođa ispunjava uslove iz člana 67. stav 1. ovog zakona.
(3) Dodatno uverenje prestaje da važi kada mašinovođi prestane radni odnos kod poslodavca.
(4) U slučaju prestanka radnog odnosa poslodavac je dužan da mašinovođi izda overenu kopiju dodatnog uverenja i vrati sve dokumente o njegovoj obuci, kvalifikacijama, iskustvu i stručnim sposobnostima.
(5) Prilikom zasnivanja novog radnog odnosa, poslodavac uzima u obzir dokumenta iz stava 4. ovog člana.
(6) U slučaju kada mašinovođa otkaže ugovor kod poslodavca koji je snosio troškove njegove obuke za mašinovođu, radi zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca, sporazumom između prethodnog i novog poslodavca urediće se pitanje naknade za ulaganje u stručno osposobljavanje mašinovođe, u skladu sa načelom pravičnosti, vodeći računa da troškove obuke mašinovođe ne snosi isključivo prethodni poslodavac.
(7) Odredbe st. 4. i 5. ovog člana shodno se primenjuju i na druge železničke radnike.
Član 72 Nadzor nad mašinovođama
(1) Poslodavac proverava važenje dozvole i dodatnog uverenja mašinovođe koga zapošljava ili angažuje po ugovoru.
(2) Poslodavac uspostavlja sistem nadzora svojih mašinovođa. Ako su rezultati nadzora takvi da dovode u pitanje sposobnost mašinovođe za obavljanje posla i nastavak važenja njegove dozvole ili dodatnog uverenja, poslodavac odmah preduzima potrebne mere.
(3) Ako mašinovođa smatra da njegovo zdravstveno stanje dovodi u pitanje njegovu sposobnost za obavljanje posla, on odmah o tome obaveštava poslodavca.
(4) Čim poslodavac sazna ili ga lekar obavesti o pogoršanju zdravstvenog stanja mašinovođe do te mere da je njegova sposobnost za obavljanje posla dovedena u pitanje, on odmah preduzima potrebne mere, uključujući upućivanje mašinovođe na vanredni zdravstveni pregled, i ako je potrebno, suspenduje ili oduzima dodatno uverenje i ažurira podatke u registru iz člana 70. stav 3. tačka 1) ovog zakona.
(5) Poslodavac obezbeđuje da mašinovođe u toku obavljanja posla nisu pod uticajem bilo kojih sredstava koja bi mogla uticati na njihovu koncentraciju, pažnju ili ponašanje.
(6) Poslodavac odmah obaveštava Direkciju o svim slučajevima nesposobnosti za rad mašinovođe koje traje duže od tri meseca.
Član 73 Uslovi za sticanje prava na regulisanje železničkog saobraćaja
Pravo na regulisanje železničkog saobraćaja može da stekne lice koje ispunjava sledeće uslove:
- 1) da je psihički i fizički sposobno da reguliše železnički saobraćaj;
- 2) da je navršilo 18 godina života;
- 3) da ima propisano stručno obrazovanje;
- 4) da se praktično stručno osposobljavalo pod nadzorom lica koje je stručno osposobljeno za regulisanje železničkog saobraćaja;
- 5) da je položilo propisan stručni ispit za regulisanje železničkog saobraćaja;
- 6) da poseduje propisanu dozvolu za regulisanje železničkog saobraćaja;
- 7) da mu odlukom nadležnog organa nije zabranjeno da reguliše železnički saobraćaj.
Član 74 Izdavanje dozvole za regulisanje železničkog saobraćaja
(1) Dozvolu za regulisanje železničkog saobraćaja izdaje upravljač, ako lice koje je podnelo zahtev ispunjava uslove iz člana 73. ovog zakona.
(2) Dozvola za regulisanje železničkog saobraćaja izdaje se licima starosti do 45 godina sa rokom važenja od pet godina, a licima starijim od 45 godina sa rokom važenja od dve godine.
(3) Po isteku roka iz stava 2. ovog člana, na zahtev lica iz stava 1. ovog člana, rok važenja dozvole produžiće se na osnovu uverenja o zdravstvenoj sposobnosti, kojim se potvrđuje da je to lice psihički i fizički sposobno da reguliše železnički saobraćaj.
(4) Lice iz stava 1. ovog člana u toku obavljanja poslova regulisanja železničkog saobraćaja, mora da ima kod sebe dozvolu za regulisanje železničkog saobraćaja i dužno je da je pokaže na zahtev ovlašćenog lica Direkcije, lica za vršenje unutrašnjeg nadzora kod upravljača, glavnog istražitelja i republičkog inspektora za železnički saobraćaj.
(5) Dozvola za regulisanje železničkog saobraćaja izdaje se na obrascu čiji izgled i sadržinu propisuje Direkcija.
(6) Upravljač vodi evidenciju o izdatim dozvolama za regulisanje železničkog saobraćaja, koja sadrži: broj dozvole, ime i prezime nosioca dozvole, radno mesto nosioca dozvole, datum izdavanja dozvole, rok važenja dozvole, produženje važenja dozvole.
Član 75 Uslovi koje u zdravstvenom pogledu moraju ispunjavati železnički radnici
(1) Železnički radnik mora ispunjavati posebne zdravstvene uslove propisane ovim zakonom i biti psihički i fizički sposoban za obavljanje svojih poslova i zadataka.
(2) Ministar nadležan za poslove zdravlja uz saglasnost ministra propisuje zdravstvene uslove koje moraju ispunjavati železnički radnici, način njihovog utvrđivanja i vreme njihovog proveravanja.
Član 76 Vrste zdravstvenih pregleda
(1) Lice koje se stručno osposobljava za vršenje određenih poslova železničkog radnika dužno je da se, pre zasnivanja radnog odnosa, podvrgne zdravstvenom pregledu.
(2) Železnički radnik dužan je da se, pre raspoređivanja na druge poslove i zadatke, odnosno pre upućivanja na stručno usavršavanje ili stručno osposobljavanje, podvrgne zdravstvenom pregledu.
(3) Psihička i fizička sposobnost železničkog radnika mora se redovno i vanredno proveravati, na redovnom ili vanrednom zdravstvenom pregledu.
(4) Na zdravstvenom pregledu utvrđuje se da li je lice iz stava 1. ovog člana, odnosno železnički radnik iz stava 2. ovog člana, psihički i fizički sposoban za obavljanje poslova određene vrste zanimanja, a na redovnom ili vanrednom zdravstvenom pregledu – da li je železnički radnik iz stava 3. ovog člana psihički i fizički sposoban za obavljanje poslova i zadataka.
Član 77 Redovni zdravstveni pregled
(1) Na redovni zdravstveni pregled upućuje se železnički radnik u propisanim rokovima, koji zavise od vrste poslova koje taj radnik obavlja.
(2) Železnički prevoznik i upravljač dužni su da železničkog radnika upute na redovni zdravstveni pregled pre isteka roka propisanog za obavljanje tog pregleda.
Član 78 Vanredni zdravstveni pregled
(1) Na vanredni zdravstveni pregled upućuje se železnički radnik za koga se osnovano posumnja da iz zdravstvenih razloga više nije sposoban da obavlja svoje poslove i zadatke i posle svake ozbiljne nesreće, teže povrede, teške i dugotrajne bolesti i u drugim propisanim slučajevima.
(2) Upućivanje radnika iz stava 1. ovog člana na vanredni zdravstveni pregled vrši se na zahtev neposredno pretpostavljenog, ovlašćenog lica za vršenje unutrašnjeg nadzora, lekara, republičkog inspektora za železnički saobraćaj, javnog tužioca, suda, sudije za prekršaje ili na lični zahtev železničkog radnika.
Član 79 Zdravstvene ustanove
(1) Zdravstvene preglede lica koja se stručno osposobljavaju za obavljanje poslova železničkog radnika i redovne i vanredne zdravstvene preglede železničkih radnika i zdravstvenu evidenciju o tim licima, odnosno o psihičkoj i fizičkoj sposobnosti tih lica vrše, odnosno vode zdravstvene ustanove koje su osposobljene i opremljene, odnosno koje ispunjavaju opšte uslove za obavljanje tih pregleda i vođenje evidencije propisane zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.
(2) Zdravstvene ustanove iz stava 1. ovog člana dostavljaju Direkciji dokaz o ispunjenosti opštih uslova za obavljanje zdravstvenih pregleda železničkih radnika.
(3) Spisak zdravstvenih ustanova iz stava 1. ovog člana objavljuje Direkcija na svojoj internet stranici.
Član 80 Nesposobnost za vršenje poslova železničkog radnika
(1) Železnički radnik koji ne ispunjava propisane zdravstvene uslove smatra se psihički i fizički nesposobnim za vršenje određenih poslova dok ta nesposobnost traje.
(2) Železnički prevoznik i upravljač dužni su da zabrane železničkom radniku obavljanje poslova ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da ne ispunjava propisane zdravstvene uslove za te poslove ili ako se nije podvrgao zdravstvenom pregledu na koji je upućen i ispunio propisane zdravstvene uslove pre isteka obavljenog lekarskog pregleda.
Član 81 Zabrana obavljanja poslova železničkog radnika
(1) Železnički prevoznik i upravljač dužni su da zabrane železničkom radniku obavljanje poslova ako je u tolikoj meri umoran ili bolestan, ili je u takvom psihičkom stanju da je nesposoban da vrši poslove.
(2) Železnički radnik koji u toku vršenja poslova oceni da ne može da bezbedno vrši poslove zbog umora, bolesti ili iz bilo kojih drugih razloga, dužan je da o tome obavesti neposredno pretpostavljenog i da prekine da vrši posao.
(3) Železnički radnik za vreme obavljanja poslova ne može uzimati alkoholna pića, psihoaktivne kontrolisane supstance, niti započeti obavljanje poslova ako u organizmu ima alkohola ili ako je pod dejstvom psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.
(4) Ministar nadležan za poslove zdravlja uz saglasnost ministra propisuje postupak za proveravanje psihičke i fizičke sposobnosti radnika iz st. 1–3. ovog člana, pre započinjanja obavljanja poslova i u toku obavljanja poslova.
(5) Železnički prevoznik i upravljač dužni su da na način iz stava 4. ovog člana organizuju proveru psihičke i fizičke sposobnosti železničkih radnika pre započinjanja obavljanja poslova i u toku obavljanja poslova, da utvrde obim i učestalost provere te sposobnosti, koji radnici podležu toj proveri i u kojim se unutrašnjim jedinicama vrši ta provera.
(6) Železnički radnik za koga se analizom krvi, ili krvi i urina, ili drugom stručnom metodom merenja količine alkohola u organizmu, utvrdi da ima alkohola u krvi, ili da pokazuje znake alkoholne poremećenosti, smatraće se da je pod dejstvom alkohola i da nije sposoban za obavljanje poslova.
Član 82 Ispitivanje alkoholisanosti
(1) Ovlašćeno lice za vršenje unutrašnjeg nadzora i republički inspektor za železnički saobraćaj mogu železničkog radnika podvrgnuti ispitivanju alkoholisanosti pomoću odgovarajućih sredstava i aparata ili uputiti na zdravstveni pregled radi provere da li ima alkohola u organizmu ili da li pokazuje znake alkoholne poremećenosti ili da li se nalazi pod dejstvom psihoaktivnih kontrolisanih supstanci.
(2) Železnički radnik dužan je da se podvrgne ispitivanju, odnosno zdravstvenom pregledu iz stava 1. ovog člana na koji je upućen.
Član 83 Radno vreme i odmori staničnog i voznog osoblja
Radno vreme i odmori staničnog i voznog osoblja utvrđuju se u skladu sa organizacijom železničkog saobraćaja, izvršavanjem reda vožnje i uslovima koji utiču na psihofizičku sposobnost staničnog i voznog osoblja da bezbedno obavljaju poslove.
Član 84 Trajanje smene staničnog osoblja
(1) Smena staničnog osoblja iznosi najviše 12 časova.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, smena staničnog osoblja može trajati još najviše četiri časa u slučaju:
- 1) više sile;
- 2) nesreće ili nezgode;
- 3) saobraćanja pomoćnog voza;
- 4) nedolaska osoblja koje je po rasporedu radnog vremena trebalo da smeni osoblje koje obavlja posao pod uslovom da se stanično osoblje oseća sposobnim za produžetak započetog rada.
Član 85 Dnevni odmor staničnog osoblja
Dnevni odmor staničnog osoblja između dve uzastopne smene iznosi dvostruki broj časova ostvarenih u prethodnoj smeni, a najmanje 12 časova.
Član 86 Trajanje smene voznog osoblja
(1) Smena voznog osoblja iznosi najviše 12 časova.
(2) Smena voznog osoblja sastoji se iz:
- 1) vremena pripreme;
- 2) vremena upravljanja vučnim vozilom;
- 3) vremena pregleda ili kontrole voznih isprava putnika i vremena obavljanja ostalih poslova u vozu;
- 4) vremena raspreme;
- 5) vremena očekivanja posla.
(3) Vreme pripreme je radno vreme tokom kog vozno osoblje proverava snabdevenost i ispravnost železničkog vozila koje poseda, računajući od momenta javljanja na rad.
(4) Vreme upravljanja vučnim vozilom je radno vreme koje mašinovođa, odnosno vozač motornog pružnog vozila provede u upravljačnici, odnosno upravljačkom mestu vučnog vozila tokom vožnje voza, računajući i vreme bavljenja u polaznoj železničkoj stanici, usputnim železničkim stanicama, drugim službenim mestima i u uputnoj železničkoj stanici.
(5) Vreme pregleda ili kontrole voznih isprava putnika i vreme obavljanja ostalih poslova u vozu je radno vreme koje vozno osoblje provede u motornom vozu ili vučenom vozilu tokom vožnje voza, računajući i vreme bavljenja u polaznoj železničkoj stanici, usputnim železničkim stanicama, drugim službenim mestima i u uputnoj železničkoj stanici.
(6) Vreme raspreme je radno vreme tokom koga vozno osoblje rasprema do tada posednuto železničko vozilo i završava rad u toj smeni.
(7) Vreme očekivanja posla je radno vreme tokom koga vozno osoblje odlazećeg voza očekuje u železničkoj stanici dolazeći voz radi smene voznog osoblja u vozu, računajući od momenta javljanja na rad.
(8) Vreme upravljanja vučnim vozilom iznosi:
- 1) najviše osam časova za upravljanje lokomotivom voza za prevoz putnika, odnosno upravljanje motornim vozom;
- 2) najviše deset časova za upravljanje motornim vozom u gradskom i prigradskom saobraćaju;
- 3) najviše deset časova za upravljanje lokomotivom teretnog voza.
Član 87 Nastavak smene
Izuzetno od člana 86. ovog zakona, smena voznog osoblja i vreme upravljanja vučnim vozilom može trajati još najviše četiri časa u slučaju:
- 1) više sile;
- 2) nesreće ili nezgode na pruzi;
- 3) saobraćanja pomoćnog voza;
- 4) nedolaska voznog osoblja koje je po rasporedu radnog vremena trebalo da smeni vozno osoblje koje obavlja rad pod uslovom da se vozno osoblje oseća sposobnim za produžetak započetog rada.
Član 88 Dnevni odmor voznog osoblja
(1) Dnevni odmor voznog osoblja u domicilnoj jedinici iznosi, po pravilu, dvostruki broj časova ostvarenih na radu u prethodnoj smeni, a najmanje 12 časova.
(2) Dnevni odmor voznog osoblja u obrtnoj jedinici iznosi najmanje šest časova.
(3) Ako se rad voznog osoblja od polaska iz domicilne jedinice do povratka u istu jedinicu može obaviti u toku jedne smene, odmor voznog osoblja u obrtnoj jedinici nije obavezan.
(4) Železnički prevoznik dužan je da u obrtnim jedinicama obezbedi prostorije za odmor voznog osoblja.
Član 89 Zabrana obavljanja poslova staničnog i voznog osoblja
(1) Stanično i vozno osoblje ne može započeti obavljanje poslova niti nastaviti obavljanje poslova suprotno odredbama čl. 83–88. ovog zakona.
(2) Ovlašćeno lice za vršenje unutrašnjeg nadzora ne može dozvoliti staničnom ili voznom osoblju da obavlja poslove suprotno čl. 83–88. ovog zakona.
Član 90 Akt o radnom vremenu
Upravljač i železnički prevoznik donose akt kojim se uređuju radno vreme i odmori staničnog i voznog osoblja iz čl. 83–88. ovog zakona i kojim se određuju železnički radnici odgovorni za nadzor i kontrolu sprovođenja obaveza iz čl. 83–88. ovog zakona.
Član 91 Radno vreme voznog osoblja koje redovno učestvuje u interoperabilnom prekograničnom saobraćaju
(1) Interoperabilni prekogranični saobraćaj je saobraćaj vozova više od 15 km iza granice, za koji je železničkom prevozniku potreban dodatni sertifikat o bezbednosti za prevoz deo B za pružanje transportnih usluga u drugoj državi.
(2) Saobraćaj između graničnih stanica definisanih međudržavnim sporazumima ne smatra se interoperabilnim prekograničnim saobraćajem bez obzira na rastojanje graničnih stanica od granice.
(3) Uslovi u vezi radnog vremena voznog osoblja koje učestvuje u inetroperabilnom prekograničnom saobraćaju su:
- 1) dnevni odmor voznog osoblja u domicilnoj jedinici iznosi najmanje 12 časova u toku 24-časovnog perioda, a izuzetno, jednom u sedam dana, dnevni odmor voznog osoblja u domicilnoj jedinici može iznositi najmanje devet časova, pri čemu se razlika između skraćenog odmora i 12-časovnog odmora dodaje narednom dnevnom odmoru u domicilnoj jedinici;
- 2) skraćeni dnevni odmor ne može se odrediti između dva dnevna odmora u obrtnoj jedinici;
- 3) dnevni odmor voznog osoblja u obrtnoj jedinici iznosi najmanje osam neprekidnih časova u toku 24-časovnog perioda;
- 4) posle dnevnog odmora u obrtnoj jedinici mora se omogućiti dnevni odmor u domicilnoj jedinici;
- 5) ako služba mašinovođe traje duže od osam časova, mora mu se obezbediti odmor u toku dnevnog rada od najmanje 45 minuta. Ako služba mašinovođe traje između šest i osam časova, mora mu se obezbediti odmor u toku dnevnog rada od najmanje 30 minuta u toku radnog dana;
- 6) korišćenje dela odmora u toku službe iz tačke 5) ovog stava mora se omogućiti između trećeg i šestog radnog časa;
- 7) ukoliko je vučno vozilo posednuto i vozopratnim osobljem, železnički prevoznik utvrđuje korišćenje odmora u toku dnevne službe u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad;
- 8) vozopratno osoblje ima pravo na odmor u toku dnevne službe u trajanju od najmanje 30 minuta ukoliko mu služba traje duže od šest časova;
- 9) vozno osoblje ima pravo na neprekinuti nedeljni odmor u trajanju od najmanje 24 časa i 12-časovni dnevni odmor iz tačke 2) ovog stava, u toku sedmodnevnog perioda;
- 10) vreme upravljanja vučnim vozilom ne može preći devet časova u dnevnoj službi, odnosno osam časova u noćnoj službi između dva dnevna odmora;
- 11) vreme upravljanja vučnim vozilom ne može preći 80 časova u toku perioda od dve nedelje.
Član 92 Organizacija unutrašnjeg nadzora
Upravljač i železnički prevoznici organizuju unutrašnji nadzor i brinu za bezbednost železničkog saobraćaja u skladu sa odredbama ovog zakona i odredbama akata koje donose, a kojima se uređuje organizacija unutrašnjeg nadzora i ovlašćuju lica za njegovo sprovođenje.
Član 93 Službene oznake i službeno odelo
(1) Železnički radnici koji neposredno učestvuju u vršenju železničkog saobraćaja dužni su da nose službeno odelo i službene oznake.
(2) Službene oznake su:
- 1) crvena kapa – za otpravnika vozova;
- 2) kapa sa crvenim obodom – za ovlašćenog staničnog radnika;
- 3) crvena traka na desnoj ruci – za rukovaoca manevre.
(3) Železnički prevoznici i upravljač propisuju za svoje radnike oblik i boju službenog odela i znak na službenom odelu, koji uživa zaštitu u skladu sa zakonom kojim se uređuju žigovi.