II Radnje i mere koje preduzimaju obveznici
Član 5 Radnje i mere koje preduzimaju obveznici
(1) Radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje preduzimaju se pre, u toku i nakon vršenja transakcije ili uspostavljanja poslovnog odnosa.
(2) Radnje i mere iz stava 1. ovog člana obuhvataju:
- 1) poznavanje stranke i praćenje njenog poslovanja (u daljem tekstu: poznavanje i praćenje stranke);
- 2) dostavljanje informacija, podataka i dokumentacije Upravi;
- 3) određivanje lica zaduženog za izvršavanje obaveza iz ovog zakona (u daljem tekstu: ovlašćeno lice) i njegovog zamenika, kao i obezbeđivanje uslova za njihov rad;
- 4) redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih;
- 5) obezbeđivanje redovne unutrašnje kontrole izvršavanja obaveza iz ovog zakona, kao i interne revizije ako je to u skladu sa obimom i prirodom poslovanja obveznika;
- 6) izradu spiska pokazatelja (indikatora) za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili finansiranju širenja oružja za masovno uništenje;
- 7) vođenje evidencija, zaštitu i čuvanje podataka iz tih evidencija;
- 8) sprovođenje mera iz ovog zakona u poslovnim jedinicama i podređenim društvima pravnog lica u većinskom vlasništvu obveznika u zemlji i u stranim državama;
- 9) izvršavanje drugih radnji i mera na osnovu ovog zakona.
(3) Obveznik je dužan da u vezi sa stavom 1. ovog člana sačini odgovarajuća unutrašnja akta kojima će radi efikasnog upravljanja rizikom od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje obuhvatiti radnje i mere definisane u ovom članu. Unutrašnja akta moraju biti srazmerna prirodi i veličini obveznika i moraju biti odobrena od strane najvišeg rukovodstva.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024
Član 6 Analiza rizika
(1) Obveznik je dužan da u pismenoj formi izradi i redovno ažurira analizu rizika od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje (u daljem tekstu: analiza rizika) u skladu sa ovim zakonom, smernicama koje donosi organ nadležan za vršenje nadzora nad primenom ovog zakona i procenom rizika od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje izrađenom na nacionalnom nivou.
(2) Analiza rizika iz stava 1. ovog člana mora da bude srazmerna prirodi i obimu poslovanja, kao i veličini obveznika, mora da uzme u obzir osnovne vrste rizika (rizik stranke, geografski rizik, rizik transakcije i rizik usluge) i druge vrste rizika koje je obveznik identifikovao zbog specifičnosti poslovanja.
(3) Analiza rizika iz stava 1. ovog člana sadrži:
- 1) analizu rizika u odnosu na celokupno poslovanje obveznika;
- 2) analizu rizika za svaku grupu ili vrstu stranke, odnosno poslovnog odnosa, odnosno usluge koje obveznik pruža u okviru svoje delatnosti, odnosno transakcije.
(4) Obveznik je dužan da analizu rizika iz stava 1. ovog člana dostavi Upravi i organima nadležnim za vršenje nadzora nad primenom zakona, na njihov zahtev, u roku od tri dana od dana ispostavljanja tog zahteva, osim ako organ nadležan za vršenje nadzora zahtevom ne odredi duži rok.
(5) Na osnovu analize rizika iz stava 3. tačka 2) ovog člana obveznik svrstava stranku u jednu od sledećih kategorija rizika:
- 1) niskog rizika od pranja novca i finansiranja terorizma i primenjuje najmanje pojednostavljene radnje i mere;
- 2) srednjeg rizika od pranja novca i finansiranja terorizma i primenjuje najmanje opšte radnje i mere;
- 3) visokog rizika od pranja novca i finansiranja terorizma i primenjuje pojačane radnje i mere.
(6) Obveznik internim aktima može, pored navedenih, predvideti i dodatne kategorije rizika, i odrediti adekvatne radnje i mere iz ovog zakona za te kategorije rizika.
(7) Ministar nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministar), na predlog Uprave, bliže uređuje način i razloge na osnovu kojih obveznik svrstava stranku, poslovni odnos, uslugu koju pruža u okviru svoje delatnosti ili transakciju u kategoriju niskog rizika od pranja novca ili finansiranje terorizma, u skladu sa priznatim međunarodnim standardima.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024, 19/2025
Član 7 Radnje i mere poznavanja i praćenja stranke
(1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, obveznik je dužan da:
- 1) utvrdi identitet stranke;
- 2) proveri identitet stranke na osnovu dokumenata, podataka ili informacija pribavljenih iz pouzdanih i verodostojnih izvora ili putem sredstava elektronske identifikacije u skladu sa zakonom;
- 3) utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke i proveri njegov identitet u slučajevima propisanim ovim zakonom;
- 4) pribavi i proceni informaciju o svrsi i nameni poslovnog odnosa ili transakcije i druge podatke u skladu sa ovim zakonom;
- 5) pribavi i proceni verodostojnost informacija o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije, u skladu sa procenom rizika;
- 6) redovno prati poslovanje i proverava usklađenost aktivnosti stranke sa prirodom poslovnog odnosa i uobičajenim obimom i vrstom poslovanja stranke.
(2) Obveznik je dužan da odbije ponudu za uspostavljanje poslovnog odnosa, kao i izvršenje transakcije ako ne može da izvrši radnje i mere iz stava 1. tač. 1)–5) ovog člana, a ako je poslovni odnos već uspostavljen dužan je da ga raskine, osim u slučaju kada je račun blokiran na osnovu postupka nadležnog državnog organa u skladu sa zakonom.
(3) U slučajevima iz stava 2. ovog člana obveznik je dužan da sačini službenu belešku u pismenoj formi, kao i da razmotri da li postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma i da postupi u skladu sa odredbama člana 47. ovog zakona. Službenu belešku obveznik čuva u skladu sa zakonom.
(4) Odredba stava 2. ovog člana ne primenjuje se na obveznike iz člana 4. stav 1. tač. 9), 14) i 15) i st. 2. i 3. ovog zakona kad utvrđuju pravni položaj klijenta ili učestvuju u svojstvu stručnog savetnika u sudskom postupku ili u vezi sa sudskim postupkom.
(5) Ukoliko bi sprovođenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz stava 1. ovog člana izazvalo sumnju kod stranke da obveznik sprovodi radnje i mere radi dostavljanja podataka Upravi, obveznik je dužan da obustavi preduzimanje navedenih radnji i mera i o tome sastavi službenu belešku u pismenoj formi koju dostavlja Upravi.
(6) Stranka je dužna da obveznicima, kada preduzimaju radnje i mere iz ovog člana pruži i dostavi sve tačne, adekvatne i ažurne informacije potrebne za utvrđivanje i proveru identiteta stranke, zakonskog zastupnika i punomoćnika stranke i stvarnog vlasnika stranke.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 8 Kada se sprovode radnje i mere poznavanja i praćenja stranke
(1) Radnje i mere iz člana 7. ovog zakona obveznik vrši:
- 1) pri uspostavljanju poslovnog odnosa sa strankom;
- 2) pri vršenju transakcije u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, po zvaničnom srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan izvršenja transakcije (u daljem tekstu: u dinarskoj protivvrednosti), bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija, u slučaju kada poslovni odnos nije uspostavljen;
- 3) pri prenosu novčanih sredstava u iznosu višem od 1.000 evra ili dinarskoj protivvrednosti tog iznosa, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija, u slučaju kada poslovni odnos nije uspostavljen;
- 4) kada u vezi sa strankom ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;
- 5) kada postoji sumnja u istinitost ili verodostojnost pribavljenih podataka o stranci i stvarnom vlasniku.
(2) Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana obveznik koji vrši menjačke poslove dužan je da radnje i mere iz člana 7. ovog zakona izvrši prilikom vršenja transakcije u iznosu od 5.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija.
(3) Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, obveznik iz člana 4. stav 1. tačka 8) ovog zakona je dužan da radnje i mere iz člana 7. ovog zakona izvrši prilikom podizanja dobitaka, polaganja uloga ili u oba slučaja, kada se vrše transakcije u iznosu od 2.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija.
(4) Obveznik je dužan da primenjuje radnje i mere poznavanja i praćenja stranke iz člana 7. ovog zakona i u toku trajanja poslovnog odnosa u učestalosti i intenzitetu u skladu sa procenjenim rizikom i promenjenim okolnostima u vezi sa strankom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 9 Poznavanje i praćenje stranke prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa
Radnje i mere iz člana 7. stav 1. tač. 1)–5) ovog zakona obveznik vrši pre uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom.
Član 10 Poznavanje i praćenje stranke pri vršenju transakcije
U slučaju iz člana 8. stav 1. tačka 2) i st. 2. i 3. ovog zakona obveznik vrši radnje i mere iz člana 7. stav 1. tač. 1)–5) ovog zakona pre izvršenja transakcije.
Član 11 Obaveze platiočevog pružaoca platnih usluga
(1) Platiočev pružalac platnih usluga dužan je da prikupi podatke o platiocu i primaocu plaćanja i da ih uključi u obrazac platnog naloga ili elektronsku poruku koji prate prenos novčanih sredstava od platioca do primaoca plaćanja.
(2) Podaci o platiocu su:
- 1) ime i prezime, odnosno naziv platioca;
- 1а) identifikaciona oznaka pravnog lica ili, ako takve oznake nema, druga odgovarajuća jedinstvena identifikaciona oznaka platioca – u slučaju da je platilac ovu oznaku dostavio svom pružaocu platnih usluga, kao i da neophodno polje za unošenje te oznake postoji u formatu elektronske poruke;
- 2) broj platnog računa, odnosno jedinstvena oznaka transakcije ako se prenos novčanih sredstava vrši bez otvaranja platnog računa;
- 3) adresa, odnosno adresa sedišta platioca.
(3) Ako nije pribavljen podatak o adresi, odnosno adresi sedišta platioca, prikuplja se jedan od sledećih podataka:
- 1) nacionalni identifikacioni broj (npr. jedinstveni matični broj građana ili matični broj za pravna lica);
- 2) broj ličnog dokumenta, datum i mesto rođenja, ili jedinstvena identifikaciona oznaka.
(4) Podaci o primaocu plaćanja su:
- 1) ime i prezime, odnosno naziv primaoca plaćanja;
- 1а) identifikaciona oznaka pravnog lica ili, ako takve oznake nema, druga odgovarajuća jedinstvena identifikaciona oznaka primaoca plaćanja – u slučaju da je platilac ovu oznaku dostavio svom pružaocu platnih usluga, kao i da neophodno polje za unošenje te oznake postoji u formatu elektronske poruke;
- 2) broj platnog računa primaoca plaćanja, odnosno jedinstvena oznaka transakcije ako se prenos novčanih sredstava vrši bez otvaranja računa.
(5) Izuzetno od st. 2. i 3. ovog člana, u slučaju zbirnog prenosa novčanih sredstava od jednog platioca, pojedinačni prenosi novčanih sredstava koji su deo ovog prenosa ne moraju da sadrže podatke iz st. 2. i 3. ovog člana, pod uslovom da su podaci iz st. 2–4. ovog člana sadržani u zbirnom prenosu i da svaki pojedinačni prenos novčanih sredstava sadrži najmanje broj platnog računa platioca, odnosno jedinstvenu oznaku transakcije ako se prenos novčanih sredstava vrši bez otvaranja platnog računa. Ovaj izuzetak ne primenjuje se u slučaju zbirnog prenosa novčanih sredstava od jednog platioca kada pružalac platnih usluga platioca i pružaoci platnih usluga primalaca plaćanja imaju sedište u Republici Srbiji.
(6) Ako iznos prenosa novčanih sredstava, uključujući i iznos platnih transakcija koje su povezane s tim prenosom, nije viši od 1.000 evra ili dinarske protivvrednosti ovog iznosa, pružalac platnih usluga platioca dužan je da obezbedi da prenos novčanih sredstava sadrži najmanje sledeće podatke o platiocu:
- 1) ime i prezime, odnosno naziv platioca;
- 2) broj platnog računa, odnosno jedinstvenu oznaku transakcije ako se prenos novčanih sredstava vrši bez otvaranja platnog računa.
(7) Pružalac platnih usluga dužan je da proveri tačnost prikupljenih podataka o platiocu na način propisan u čl. 17–23. ovog zakona, pre prenosa novčanih sredstava.
(8) Smatra se da je pružalac platnih usluga proverio tačnost prikupljenih podataka o platiocu pre prenosa novčanih sredstava i ako je s platiocem prethodno uspostavio poslovni odnos i utvrdio i proverio identitet ovog lica na način propisan u čl. 17–23. ovog zakona, i ako postupa u skladu sa članom 29. ovog zakona.
(9) Izuzetno od stava 7. ovog člana, pružalac platnih usluga nije dužan da proveri tačnost prikupljenih podataka o platiocu ako su ispunjeni sledeći uslovi:
- 1) ne postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma;
- 2) iznos prenosa novčanih sredstava, uključujući i iznos platnih transakcija koje su povezane s tim prenosom, nije viši od 1.000 evra ili dinarske protivvrednosti ovog iznosa;
- 3) pružalac platnih usluga nije primio novčana sredstva koja je potrebno preneti u gotovom novcu ili anonimnom elektronskom novcu.
(10) Pružalac platnih usluga je dužan da sačini procedure za proveru potpunosti podataka iz ovog člana.
(11) U skladu sa procenom rizika, pružalac platne usluge može proveravati tačnost prikupljenih podataka bez obzira na iznos novčanih sredstava koja se prenose.
(12) Platiočev pružalac platnih usluga dužan je da odbije prenos novčanih sredstava ako nije prikupio i proverio podatke u skladu sa odredbama ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024, 19/2025
Član 12 Obaveze pružaoca platnih usluga primaoca plaćanja
(1) Pružalac platnih usluga primaoca plaćanja dužan je da proveri da li su podaci o platiocu i primaocu plaćanja uključeni u skladu sa članom 11. ovog zakona u obrazac platnog naloga ili elektronsku poruku koje prate prenos novčanih sredstava.
(2) Pružalac platnih usluga je dužan da sačini procedure za proveru potpunosti podataka iz stava 1. ovog člana.
(3) Ako je prenos novčanih sredstava u iznosu višem od 1.000 evra ili u dinarskoj protivvrednosti tog iznosa, pružalac platnih usluga je dužan da bez uticaja na primenu odredaba čl. 44. i 45. Zakona o platnim uslugama kojima se uređuje izvršenje platne transakcije primaocu plaćanja, pre odobrenja platnog računa primaoca plaćanja ili stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje ovom licu, proveri tačnost prikupljenih podataka o tom licu na način propisan u čl. 17–23. ovog zakona, osim ako je identitet primaoca plaćanja već utvrđen i proveren pri uspostavljanju poslovnog odnosa u skladu sa čl. 17–23. ovog zakona i pružalac platnih usluga postupa u skladu sa članom 29. ovog zakona, a ne postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma.
(4) Ako iznos prenosa novčanih sredstava, uključujući i vrednost s tim prenosom povezanih platnih transakcija, nije viši od 1.000 evra ili dinarske protivvrednosti ovog iznosa, pružalac platnih usluga primaoca plaćanja nije dužan da proveri tačnost prikupljenih podataka o primaocu plaćanja, osim ako:
- 1) se novčana sredstva stavljaju na raspolaganje primaocu plaćanja u gotovom novcu ili anonimnom elektronskom novcu;
- 2) postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma.
(5) U skladu sa procenom rizika, pružalac platne usluge može proveravati identitet primaoca plaćanja bez obzira na iznos novčanih sredstava koja se prenose.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 13 Informacije koje nedostaju
(1) Pružalac platnih usluga primaoca plaćanja dužan je da, koristeći pristup zasnovan na proceni rizika, sačini procedure o postupanju u slučaju da prenos novčanih sredstava ne sadrži potpune podatke iz člana 11. ovog zakona.
(2) Ako prenos novčanih sredstava ne sadrži potpune podatke iz člana 11. ovog zakona, u skladu s procenom rizika, pružalac platnih usluga primaoca plaćanja dužan je da svojim aktima utvrdi kada će u takvoj situaciji da:
- 1) odbije prenos novčanih sredstava;
- 2) obustavi izvršenje prenosa novčanih sredstava do prijema podataka koji nedostaju, koje je dužan da zatraži od posrednika u tom prenosu, odnosno od pružaoca platnih usluga platioca;
- 3) izvrši prenos novčanih sredstava i istovremeno ili naknadno zatraži od posrednika u tom prenosu, odnosno od pružaoca platnih usluga platioca podatke koji nedostaju.
(3) Ako pružalac platnih usluga učestalo ne dostavlja tačne i potpune podatke u skladu sa članom 11. ovog zakona, pružalac platnih usluga primaoca plaćanja dužan je da ga na to upozori i obavesti o roku u kome je potrebno da svoje postupanje uskladi sa ovim zakonom. Ako pružalac platnih usluga i nakon ovog upozorenja i isteka ostavljenog roka ne uskladi svoje postupanje sa ovim zakonom, pružalac platnih usluga primaoca plaćanja dužan je da odbije buduće prenose novčanih sredstava koje primi od ovog lica, ili da ograniči ili prekine poslovnu saradnju s tim licem.
(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana, pružalac platnih usluga primaoca plaćanja dužan je da:
- 1) obavesti Narodnu banku Srbije o pružaocu platnih usluga koji učestalo ne dostavlja tačne i potpune podatke u skladu sa članom 11. ovog zakona, kao i o merama koje je preduzeo prema ovom licu u skladu sa stavom 3. ovog člana;
- 2) razmotri da li nedostatak tačnih i potpunih podataka iz člana 11. ovog zakona, zajedno s drugim okolnostima, predstavlja osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma – o čemu obaveštava Upravu ako utvrdi da postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma, dok u suprotnom slučaju sačinjava belešku, koju čuva u skladu sa zakonom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 14 Obaveze posrednika u prenosu novčanih sredstava
(1) Posrednik u prenosu novčanih sredstava dužan je da obezbedi da svi podaci o platiocu i primaocu plaćanja budu sačuvani u obrascu ili poruci koja prati prenos novčanih sredstava.
(2) Posrednik u prenosu novčanih sredstava dužan je da, koristeći pristup zasnovan na proceni rizika, sačini procedure o postupanju u slučaju da elektronska poruka kojom se prenose novčana sredstva ne sadrži podatke iz člana 11. ovog zakona.
(3) Ako prenos novčanih sredstava ne sadrži potpune podatke iz člana 11. ovog zakona, a u skladu s procenom rizika, posrednik u prenosu novčanih sredstava dužan je da svojim aktima utvrdi kada će u takvoj situaciji da:
- 1) odbije prenos novčanih sredstava;
- 2) obustavi prenos novčanih sredstava do prijema podataka koji nedostaju, koje je dužan da zatraži od drugog posrednika u tom prenosu, odnosno od pružaoca platnih usluga platioca;
- 3) izvrši dalji prenos novčanih sredstava i istovremeno ili naknadno zatraži od drugog posrednika u tom prenosu, odnosno od platiočevog pružaoca platnih usluga podatke koji nedostaju.
(4) Ako pružalac platnih usluga učestalo ne dostavlja tačne i potpune podatke u skladu sa članom 11. ovog zakona, posrednik u prenosu novčanih sredstava dužan je da ga na to upozori i obavesti o roku u kome je potrebno da svoje postupanje uskladi sa ovim zakonom. Ako pružalac platnih usluga i nakon ovog upozorenja i isteka ostavljenog roka ne uskladi svoje postupanje sa ovim zakonom, posrednik u prenosu novčanih sredstava dužan je da odbije buduće prenose novčanih sredstava koje primi od ovog lica, ili da ograniči ili prekine poslovnu saradnju s tim licem.
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, posrednik u prenosu novčanih sredstava dužan je da:
- 1) obavesti Narodnu banku Srbije o pružaocu platnih usluga koji učestalo ne dostavlja tačne i potpune podatke u skladu sa članom 11. ovog zakona, kao i o merama koje je preduzeo prema ovom licu u skladu sa stavom 4. ovog člana;
- 2) razmotri da li nedostatak tačnih i potpunih podataka iz člana 11. ovog zakona, zajedno s drugim okolnostima, predstavlja osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma – o čemu obaveštava Upravu ako utvrdi da postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma, dok u suprotnom slučaju sačinjava belešku, koju čuva u skladu sa zakonom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 15 Izuzeci od obaveze prikupljanja podataka o platiocu i primaocu plaćanja
(1) Odredbe čl. 11–14. ovog zakona ne primenjuju se u sledećim slučajevima:
- 1) kada se prenosom novčanih sredstava vrši plaćanje poreza, novčanih kazni i drugih javnih davanja, a pružalac platnih usluga platioca i pružalac platnih usluga primaoca plaćanja imaju sedište u Republici Srbiji;
- 2) kada se prenosom novčanih sredstava vrši plaćanje primaocu plaćanja po osnovu pruženih telekomunikacionih usluga, usluga snabdevanja električnom energijom, gasom, parom ili vodom, usluga skupljanja, tretmana i odlaganja otpada, usluga održavanja stambenih objekata ili drugih sličnih trajnih usluga, pod sledećim uslovima:
(1) da iznos prenosa novčanih sredstava nije viši od 60.000 dinara,
(2) da se naplate usluga iz ove tačke izvršavaju odobrenjem platnog računa primaoca plaćanja koji se koristi isključivo za te naplate,
(3) da pružalac platnih usluga primaoca plaćanja može da putem ovog lica, na osnovu jedinstvene oznake transakcije ili drugog podatka koji prati prenos novčanih sredstava, dođe do podataka o licu koje ima zaključen ugovor s primaocem plaćanja za pružanje usluga iz ove tačke,
(4) da pružalac platnih usluga platioca i pružalac platnih usluga primaoca plaćanja imaju sedište u Republici Srbiji;
- 3) kada se prenos novčanih sredstava vrši isključivo radi kupovine robe ili usluge, i to korišćenjem platne kartice, platnog instrumenta koji služi za raspolaganje elektronskim novcem, mobilnog telefona ili bilo kog drugog digitalnog ili informaciono-tehnološkog uređaja sa sličnim obeležjima, pod uslovom da platilac i primalac plaćanja nisu fizička lica koja ne obavljaju delatnost i da broj te kartice, instrumenta ili uređaja, odnosno jedinstvena identifikaciona oznaka, prati ovaj prenos na način koji omogućava da se putem tog broja ili oznake dođe do podataka o platiocu;
- 4) kada su platilac i primalac plaćanja pružaoci platnih usluga koji deluju u svoje ime i za svoj račun;
- 5) kada platilac podiže gotov novac sa svog računa;
- 6) kada su ispunjeni uslovi iz člana 16. stav 1. ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 15a Obaveze pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom
(1) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom dužan je da pribavi podatke o svim licima koja učestvuju u transakciji s digitalnom imovinom, a ako u izvršenju transakcije s digitalnom imovinom učestvuje i drugi pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom, dužan je da obezbedi da ti podaci budu dostavljeni tom drugom pružaocu usluga.
(2) Podaci o licima iz stava 1. ovog člana su:
- 1) imena i prezimena, odnosno nazivi lica koja učestvuju u transakciji s digitalnom imovinom, kao i podatak o tome da li se radi o inicijatoru ili korisniku te transakcije;
- 1а) identifikaciona oznaka pravnog lica ili, ako takve oznake nema, druga odgovarajuća jedinstvena identifikaciona oznaka lica – u slučaju da je inicijator transakcije s digitalnom imovinom ovu oznaku dostavio svom pružaocu usluga povezanih s digitalnom imovinom, kao i da neophodno polje za unošenje te oznake postoji u formatu elektronske poruke;
- 2) adrese prebivališta ili boravišta, odnosno sedišta lica koja učestvuju u transakciji s digitalnom imovinom;
- 3) adresa digitalne imovine koja se koristi za izvršenje transakcije s digitalnom imovinom, odnosno odgovarajuća jedinstvena oznaka transakcije s digitalnom imovinom.
(3) Ako nije pribavljen podatak o adresi prebivališta ili boravišta, odnosno sedišta inicijatora transakcije, prikuplja se jedan od sledećih podataka:
- 1) nacionalni identifikacioni broj (npr. jedinstveni matični broj građana ili matični broj za pravna lica);
- 2) broj ličnog dokumenta, datum i mesto rođenja, ili jedinstvena identifikaciona oznaka.
(4) Inicijator transakcije iz stava 2. tačka 1) ovog člana je stranka koja kod pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom inicira transakciju s digitalnom imovinom.
(5) Korisnik transakcije iz stava 2. tačka 1) ovog člana je lice u čiju korist se vrši transakcija iz stava 3. ovog člana.
(6) U slučaju zbirnog prenosa digitalne imovine od jednog inicijatora, na pojedinačne prenose koji su grupisani ne primenjuje se stav 2. ovog člana, pod uslovom da su u zbirnom prenosu sadržani podaci iz st. 2. i 3. ovog člana, da su ti podaci provereni u skladu sa st. 9. i 10. ovog člana i da pojedinačni prenosi sadrže adresu digitalne imovine koja se koristi za izvršenje transakcije s digitalnom imovinom, odnosno odgovarajuću jedinstvenu oznaku transakcije s digitalnom imovinom.
(7) Podaci iz stava 2. ovog člana dostavljaju se drugom pružaocu usluga povezanih s digitalnom imovinom istovremeno sa izvršenjem transakcije s digitalnom imovinom i na način kojim se obezbeđuju integritet tih podataka i zaštita od neovlašćenog pristupa tim podacima.
(8) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom dužan je da proveri tačnost prikupljenih podataka o inicijatoru transakcije s digitalnom imovinom proverom identiteta tog lica na način propisan čl. 17–23. ovog zakona.
(9) Smatra se da je pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom proverio tačnost prikupljenih podataka o inicijatoru transakcije s digitalnom imovinom ako je s tim licem prethodno uspostavio poslovni odnos i utvrdio i proverio identitet ovog lica na način propisan čl. 17–23. ovog zakona, osim ako postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma.
(10) U skladu sa procenom rizika, pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom može uvek dodatno proveravati tačnost prikupljenih podataka.
(11) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom dužan je da sačini procedure za proveru potpunosti podataka iz ovog člana.
(12) U skladu s članom 15v ovog zakona, pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom korisnika transakcije dužan je da svojim unutrašnjim aktima utvrdi kada će vratiti prenesenu digitalnu imovinu ako mu ne budu dostavljeni tačni i potpuni podaci iz ovog člana.
(13) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom inicijatora transakcije dužan je da čuva podatke iz ovog člana u skladu sa ovim zakonom i da ih na zahtev nadzornog organa, Uprave ili drugog nadležnog organa dostavi bez odlaganja.
(14) Odredbe čl. 15a do 15v shodno se primenjuju i na posrednika u pružanju usluga povezanih s digitalnom imovinom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 153/2020, 19/2025
Član 15b Obaveze pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom korisnika transakcije
(1) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom korisnika transakcije dužan je da proveri da li su mu dostavljeni podaci iz člana 15a ovog zakona.
(2) Pružalac usluga iz stava 1. ovog člana je dužan da sačini procedure za proveru potpunosti podataka iz stava 1. ovog člana.
(3) Pružalac usluga iz stava 1. ovog člana je dužan da proveri tačnost prikupljenih podataka o korisniku transakcije proverom identiteta tog korisnika na način propisan čl. 17–23. ovog zakona.
(4) Smatra se da je pružalac usluga iz stava 1. ovog člana proverio tačnost podataka iz stava 3. ovog člana ako je s tim licem prethodno uspostavio poslovni odnos i utvrdio i proverio identitet ovog lica na način propisan čl. 17–23. ovog zakona, osim ako postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma.
(5) U skladu sa procenom rizika, pružalac usluga iz stava 1. ovog člana može uvek dodatno proveravati tačnost prikupljenih podataka o korisniku transakcije.
(6) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom korisnika transakcije dužan je da čuva podatke iz ovog člana u skladu sa ovim zakonom i da ih na zahtev nadzornog organa, Uprave ili drugog nadležnog organa dostavi bez odlaganja.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 153/2020
Član 15v Informacije koje nedostaju
(1) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom korisnika transakcije dužan je da, koristeći pristup zasnovan na proceni rizika, sačini procedure o postupanju u slučaju da mu ne budu dostavljeni tačni i potpuni podaci iz člana 15a ovog zakona.
(2) Pružalac usluga iz stava 1. ovog člana dužan je da svojim unutrašnjim aktima utvrdi kada će u slučaju iz stava 1. ovog člana:
- 1) odbiti izvršenje transakcije;
- 2) obustaviti izvršenje transakcije do prijema podataka koji nedostaju, koje je dužan da zatraži od pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom inicijatora transakcije.
(3) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom ne može da izvrši transakciju s digitalnom imovinom u slučaju da mu ne budu dostavljeni tačni i potpuni podaci iz člana 15a ovog zakona.
(4) Ako pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom inicijatora transakcije učestalo ne dostavlja tačne i potpune podatke u skladu sa članom 15a ovog zakona, pružalac usluga iz stava 1. ovog člana dužan je da ga na to upozori i obavesti o roku u kome je potrebno da svoje postupanje uskladi sa ovim zakonom. Ako pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom i nakon ovog upozorenja i isteka ostavljenog roka ne uskladi svoje postupanje sa ovim zakonom, pružalac usluga iz stava 1. ovog člana dužan je da odbije buduće izvršenje transakcije od ovog lica, ili da ograniči ili prekine poslovnu saradnju s tim licem.
(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, pružalac usluga iz stava 1. ovog člana dužan je da:
- 1) obavesti nadzorni organ o pružaocu usluga povezanih s digitalnom imovinom koji učestalo ne dostavlja tačne i potpune podatke u skladu sa članom 15a ovog zakona, kao i o merama koje je preduzeo prema ovom licu u skladu sa stavom 4. ovog člana;
- 2) razmotri da li nedostatak tačnih i potpunih podataka iz člana 15a ovog zakona, zajedno s drugim okolnostima, predstavlja osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma – o čemu obaveštava Upravu ako utvrdi da postoji osnov sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma, dok u suprotnom slučaju sačinjava belešku, koju čuva u skladu sa zakonom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 153/2020
Član 16 Izuzetak kod izdavanja elektronskog novca
(1) Izdavaoci elektronskog novca ne moraju vršiti radnje i mere poznavanja i praćenja stranke ako je u skladu sa analizom rizika procenjeno da postoji nizak rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma i ako su ispunjeni sledeći uslovi:
- 1) iznos elektronskog novca pohranjen na platnom instrumentu se ne može dopunjavati ili maksimalni mesečni limit za plaćanje je ograničen na 150 evra u dinarskoj protivvrednosti i koji se može koristiti samo u Republici Srbiji;
- 2) maksimalni iznos pohranjenog elektronskog novca ne prelazi 150 evra u dinarskoj protivvrednosti;
- 3) novac pohranjen na platnom instrumentu se koristi isključivo za kupovinu robe ili usluga;
- 4) novac pohranjen na platnom instrumentu ne može se koristiti u daljinskoj trgovini u smislu zakona kojim se uređuje trgovina za iniciranje platne transakcije putem interneta ili korišćenjem sredstava komunikacije na daljinu, ako iznos platne transakcije prelazi 50 evra u dinarskoj protivvrednosti;
- 5) platni instrument se ne može finansirati anonimnim elektronskim novcem;
- 6) izdavalac elektronskog novca u dovoljnoj meri prati transakcije ili poslovni odnos tako da može da otkrije neuobičajene ili sumnjive transakcije.
(2) Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se ako postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i u slučaju otkupa elektronskog novca za gotov novac ili u slučaju podizanja gotovog novca u vrednosti elektronskog novca, gde otkupljeni iznos prelazi 50 evra u dinarskoj protivvrednosti.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 153/2020, 91/2019
Član 16a Izuzetak kod pružanja usluga povezanih s digitalnom imovinom
(1) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom nije dužan da uspostavi poslovni odnos sa strankom i/ili vrši radnje i mere poznavanja i praćenja stranke u vezi s tim poslovnim odnosom, ako je u skladu sa analizom rizika procenjeno da postoji nizak rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma i ako su ispunjeni svi sledeći uslovi:
- 1) vrednost pojedinačne transakcije s digitalnom imovinom je manja od 15.000 dinara, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija, pri čemu vrednost tih transakcija određene stranke na mesečnom nivou ne prelazi 40.000 dinara a na godišnjem nivou 120.000 dinara;
- 2) pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom je obezbedio testirano i potvrđeno tehničko rešenje koje omogućava dostavljanje kopije, odnosno očitanog izvoda ličnog dokumenta stranke, fotografije lica stranke i kopije dokumenta iz kojeg se može utvrditi adresa prebivališta, odnosno boravišta stranke, ako lični dokument stranke ne sadrži podatak o toj adresi (npr. kopija druge službene isprave ili računa za telefon ili komunalne usluge koji sadrži taj podatak);
- 3) pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom u dovoljnoj meri prati transakcije s digitalnom imovinom tako da može da otkrije neuobičajene ili sumnjive transakcije.
(2) Kopijom, odnosno očitanim izvodom iz stava 1. tačka 2) ovog člana smatra se i digitalizovani (npr. skenirani ili fotografisani) dokument iz stava 1. tačka 2) ovog člana.
(3) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom koji namerava da primenjuje izuzetak iz stava 1. ovog člana, dužan je da o tome obavesti nadzorni organ najkasnije 30 dana pre dana početka primene tog izuzetka i da nadzornom organu uz to obaveštenje dostavi dokaz da raspolaže tehničkim rešenjem iz stava 1. tačka 2) ovog člana. Rok iz ovog stava računa se od dana dostavljanja uredne dokumentacije iz stava 1. tačka 2) ovog člana.
(4) Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se ako u vezi sa strankom ili transakcijom s digitalnom imovinom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i ako postoji sumnja u istinitost ili verodostojnost podataka pribavljenih u skladu sa stavom 1. tačka 2) ovog člana.
(5) Pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom iz stava 1. ovog člana dužan je da primenjuje odredbe čl. 15a, 15b i 15v ovog zakona, osim što se identitet lica iz čl. 15a, 15b i 15v ovog zakona proverava u skladu sa odredbama ovog člana.
(6) Odredbe ovog člana ne primenjuju se na stranku koja je pravno lice ili preduzetnik.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 153/2020
Član 17 Utvrđivanje i provera identiteta fizičkog lica, zakonskog zastupnika i punomoćnika
(1) Obveznik utvrđuje i proverava identitet stranke koja je fizičko lice i zakonskog zastupnika te stranke pribavljanjem podataka iz člana 99. stav 1. tačka 3) ovog zakona.
(2) Podaci iz stava 1. ovog člana pribavljaju se uvidom u lični dokument uz obavezno prisustvo lica čija se identifikacija vrši. Ako iz tog dokumenta nije moguće pribaviti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge službene isprave. Podaci koje, iz objektivnih razloga nije moguće pribaviti na taj način, pribavljaju se neposredno od stranke.
(3) Izuzetno od odredaba stava 2. ovog člana, stranka koja je fizičko lice može izvršiti transakciju ili uspostaviti poslovni odnos preko punomoćnika.
(4) Ako, u ime stranke koja je fizičko lice, transakciju vrši ili poslovni odnos uspostavlja punomoćnik ili zakonski zastupnik, obveznik je dužan da, pored identiteta stranke, utvrdi i proveri identitet punomoćnika i zakonskog zastupnika, pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tačka 3) ovog zakona na način koji je propisan u stavu 2. ovog člana, kao i da traži overeno pismeno ovlašćenje (punomoćje), ili druge javne isprave kojim se dokazuje svojstvo zakonskog zastupnika, čije kopije čuva u skladu sa zakonom. Pri tom, obveznik je dužan da primeni mere iz člana 39. ovog zakona.
(5) Ako prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke na osnovu ovog člana obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili verodostojnost isprava iz kojih su podaci pribavljeni, dužan je da od stranke pribavi pismenu izjavu o istinitosti i verodostojnosti podataka i isprava.
(6) Prilikom identifikacije lica iz st. 1. i 3. ovog člana obveznik je dužan da pribavi kopiju, odnosno očitan izvod ličnog dokumenta tog lica. Kopijom, odnosno očitanim izvodom ličnog dokumenta iz ovog stava smatra se i digitalizovani dokument iz st. 2. i 4. ovog člana. Na kopiji, odnosno očitanom izvodu ličnog dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija, odnosno očitani izvod ličnog dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopiju, odnosno očitan izvod ličnog dokumenta iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 18 Utvrđivanje i provera identiteta fizičkog lica putem kvalifikovanog elektronskog sertifikata
(1) Izuzetno od odredaba člana 17. stav 2. ovog zakona obveznik može da utvrdi i proveri identitet stranke koja je fizičko lice, odnosno njenog zakonskog zastupnika i na osnovu kvalifikovanog elektronskog sertifikata stranke, izdatog od strane sertifikacionog tela sa sedištem u Republici Srbiji, odnosno stranog elektronskog sertifikata koji je ravnopravan sa domaćim, u skladu sa zakonom kojim je uređeno elektronsko poslovanje i elektronski potpis.
(2) Uslovi pod kojima se može utvrditi i proveriti identitet stranke (fizičkog lica), odnosno njenog zakonskog zastupnika putem kvalifikovanog elektronskog sertifikata stranke su:
- 1) da je kvalifikovani elektronski sertifikat stranke izdat od strane sertifikacionog tela koje je upisano u registar koji vodi nadležni organ u skladu sa zakonom kojim je uređeno elektronsko poslovanje i elektronski potpis;
- 2) da kvalifikovani elektronski sertifikat stranke nije izdat pod pseudonimom;
- 3) da obveznik obezbedi tehničke i druge uslove koji mu omogućavaju da u svakom trenutku proveri da li je kvalifikovani elektronski sertifikat stranke istekao ili je opozvan i da li je privatni kriptografski ključ važeći i izdat u skladu sa tačkom 1) ovog stava;
- 4) da obveznik proveri da li kvalifikovani elektronski sertifikat stranke ima ograničenja upotrebe sertifikata u pogledu visine transakcije, načina poslovanja i slično i da svoje poslovanje uskladi sa tim ograničenjima;
- 5) obveznik je dužan da obezbedi tehničke uslove za vođenje evidencije o korišćenju sistema putem kvalifikovanog elektronskog sertifikata stranke.
(3) Obveznik je dužan da obavesti Upravu i nadzorni organ da će utvrđivanje i proveru identiteta stranke vršiti na osnovu kvalifikovanog elektronskog sertifikata stranke. Prilikom obaveštavanja, dužan je da dostavi i izjavu o ispunjenosti uslova iz stava 2. tač. 3) i 4) ovog člana.
(4) Pri utvrđivanju i proveri identiteta stranke obveznik, na osnovu stava 1. ovog člana, prikuplja podatke o stranci iz člana 99. stav 1. tačka 3) ovog zakona iz kvalifikovanog elektronskog sertifikata. Podaci koje nije moguće dobiti iz tog sertifikata pribavljaju se iz kopije ličnog dokumenta, koju stranka šalje obvezniku u papirnom ili elektronskom obliku. Ako na ovaj način nije moguće pribaviti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se neposredno od stranke.
(5) Sertifikaciono telo, koje je stranci izdalo kvalifikovani elektronski sertifikat, dužno je da obvezniku, na njegov zahtev, bez odlaganja dostavi podatke o načinu na koji je utvrdilo i proverilo identitet stranke koja je imalac sertifikata.
(6) Izuzetno od odredaba st. 1. i 3. ovog člana, utvrđivanje i provera identiteta stranke na osnovu kvalifikovanog elektronskog sertifikata nije dozvoljena ako postoji sumnja da je kvalifikovani elektronski sertifikat zloupotrebljen, odnosno ako obveznik utvrdi da su okolnosti koje suštinski utiču na važenje sertifikata izmenjene, a sertifikaciono telo taj sertifikat nije opozvalo.
(7) Ako prilikom utvrđivanja i provere identiteta stranke na osnovu ovog člana obveznik posumnja u istinitost prikupljenih podataka ili verodostojnost isprava iz kojih su podaci pribavljeni, dužan je da obustavi postupak utvrđivanja i provere identiteta fizičkog lica putem kvalifikovanog elektronskog sertifikata, i da utvrdi i proveri identitet na osnovu člana 17. ovog zakona.
(8) Organ nadležan za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona može bliže urediti i druge načine i uslove utvrđivanja i provere identiteta stranke koja je fizičko lice i zakonskog zastupnika te stranke korišćenjem sredstava elektronske komunikacije i bez obaveznog fizičkog prisustva lica čija se identifikacija vrši kod obveznika nad kojima vrši nadzor u skladu sa ovim zakonom (postupak video-identifikacije).
(9) Obveznik koji sprovodi postupak iz stava 8. ovog člana sprovodi taj postupak na osnovu pristanka lica čiji se identitet utvrđuje i proverava u tom postupku i dužan je da čuva video-zvučni zapis koji je nastao u toku tog postupka u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 153/2020
Član 19 Utvrđivanje i provera identiteta preduzetnika
(1) Obveznik utvrđuje i proverava identitet stranke koja je preduzetnik pribavljanjem podataka iz člana 99. stav 1. tač. 1) i 3) ovog zakona.
(2) Podaci iz stava 1. ovog člana pribavljaju se uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta stranke, kao i lična dokumenta preduzetnika, čije kopije obveznik čuva u skladu sa zakonom.
(3) Dokumentacija iz registra iz stava 2. ovog člana ne sme biti starija od tri meseca od dana izdavanja.
(4) Obveznik može podatke iz stava 1. ovog člana pribaviti neposrednim uvidom u registar koji vodi nadležni organ države sedišta ili drugi zvanični javni registar, u kom slučaju je dužan da obezbedi kopiju izvoda iz tog registra koju čuva u skladu sa zakonom.
(5) Kopijom dokumentacije iz st. 2. i 4. ovog člana smatra se i digitalizovani dokument iz st. 2. i 4. ovog člana, uključujući i očitani izvod ličnog dokumenta preduzetnika. Na kopiji dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopije iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
(6) Ako nije moguće pribaviti sve podatke iz zvaničnog javnog registra, odnosno registra koji vodi nadležni organ države sedišta, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju pribavi iz originalnog dokumenta ili overene kopije dokumenta ili druge poslovne dokumentacije koju dostavlja stranka. Ako pojedine podatke koji nedostaju, iz objektivnih razloga nije moguće utvrditi na propisani način, obveznik je dužan da te podatke utvrdi na osnovu pismene izjave stranke.
(7) Organ nadležan za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona može bliže urediti i druge načine i uslove utvrđivanja i provere identiteta preduzetnika korišćenjem sredstava elektronske komunikacije i bez obaveznog fizičkog prisustva tog lica kod obveznika nad kojima vrši nadzor u skladu sa ovim zakonom (postupak video-identifikacije).
(8) Obveznik koji sprovodi postupak iz stava 7. ovog člana sprovodi taj postupak na osnovu pristanka lica čiji se identitet utvrđuje i proverava u tom postupku i dužan je da čuva video-zvučni zapis koji je nastao u toku tog postupka u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
(9) Ako obveznik posumnja u istinitost pribavljenih podataka ili verodostojnost predstavljene dokumentacije dužan je da o tome pribavi pismenu izjavu stranke.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 153/2020
Član 20 Utvrđivanje i provera identiteta pravnog lica
(1) Obveznik utvrđuje i proverava identitet stranke koja je pravno lice pribavljanjem podataka iz člana 99. stav 1. tačka 1) ovog zakona.
(2) Podaci iz stava 1. ovog člana pribavljaju se uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta stranke, čiju kopiju obveznik čuva u skladu sa zakonom.
(3) Dokumentacija iz stava 2. ovog člana ne sme biti starija od tri meseca od dana izdavanja.
(4) Obveznik može podatke iz stava 1. ovog člana pribaviti neposrednim uvidom u registar koji vodi nadležni organ države sedišta ili drugi zvanični javni registar, u kom slučaju je dužan da obezbedi kopiju izvoda iz tog registra koju čuva u skladu sa zakonom.
(5) Kopijom dokumentacije iz st. 2. i 4. ovog člana smatra se i digitalizovani dokument iz st. 2. i 4. ovog člana. Na kopiji dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopije iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
(6) Ako nije moguće pribaviti sve podatke iz zvaničnog javnog registra, odnosno registra koji vodi nadležni organ države sedišta, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju pribavi iz originalnog dokumenta ili overene kopije dokumenta ili druge poslovne dokumentacije koju dostavlja stranka. Ako pojedine podatke koji nedostaju, iz objektivnih razloga nije moguće utvrditi na propisani način, obveznik je dužan da te podatke utvrdi na osnovu pismene izjave stranke.
(7) Ako obveznik posumnja u istinitost pribavljenih podataka ili verodostojnost predstavljene dokumentacije dužan je da o tome pribavi pismenu izjavu stranke.
(8) Ako je stranka strano pravno lice koje obavlja delatnost u Republici Srbiji preko svog ogranka, obveznik je dužan da utvrdi i proveri identitet stranog pravnog lica i njegovog ogranka.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 21 Utvrđivanje i provera identiteta zastupnika pravnog lica i lica stranog prava
(1) Obveznik utvrđuje identitet zastupnika pravnog lica uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta pravnog lica ili neposrednim uvidom u zvanični javni registar, odnosno akta kojim se određuje lice ovlašćeno za zastupanje ukoliko u dokumentaciji iz registra nije naveden ovaj podatak. Kopiju dokumentacije, odnosno izvoda iz registra iz ovog stava obveznik čuva u skladu sa zakonom. Kopijom dokumentacije iz ovog stava smatra se i digitalizovani dokument iz ovog stava. Na kopiji dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopije iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
(2) Na proveru identiteta zastupnika pravnog lica i pribavljanje podataka iz člana 99. stav 1. tačka 2) ovog zakona shodno se primenjuju odredbe člana 17. st. 2. i 6. ovog zakona.
(3) Ako obveznik kod utvrđivanja i provere identiteta zastupnika pravnog lica posumnja u istinitost pribavljenih podataka, dužan je da o tome pribavi njegovu pismenu izjavu.
(4) Prilikom utvrđivanja i provere identiteta zastupnika lica stranog prava i pribavljanja njegovih podataka shodno se primenjuju odredbe st. 1–3. ovog člana.
(5) Ako je pravno lice zastupnik pravnog lica ili lica stranog prava, obveznik je dužan da utvrdi i proveri identitet zastupnika u skladu sa članom 20. ovog zakona.
(6) Na utvrđivanje i proveru identiteta zastupnika pravnog lica koje zastupa pravno lice ili lice stranog prava, obveznik je dužan da primeni odredbe st. 1–3. ovog člana.
(7) Organ nadležan za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona može bliže urediti i druge načine i uslove provere identiteta zastupnika pravnog lica korišćenjem sredstava elektronske komunikacije i bez obaveznog fizičkog prisustva tog lica kod obveznika nad kojima vrši nadzor u skladu sa ovim zakonom (postupak video-identifikacije).
(8) Obveznik koji sprovodi postupak video-identifikacije iz stava 7. ovog člana sprovodi postupak video-identifikacije na osnovu pristanka lica čiji se identitet proverava u tom postupku i dužan je da čuva video-zvučni zapis koji je nastao u toku tog postupka u skladu sa odredbama ovog zakona i zakona kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
(9) Zastupnik trasta ili drugog lica stranog prava dužan je prilikom utvrđivanja i provere identiteta obavesti obveznika da postupa u tom svojstvu, kao i da dostavi podatke iz stava 2. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 153/2020, 19/2025
Član 22 Utvrđivanje i provera identiteta prokuriste i punomoćnika pravnog lica, lica stranog prava i preduzetnika
(1) Ako u ime pravnog lica poslovni odnos uspostavlja ili transakciju vrši prokurista ili punomoćnik, obveznik utvrđuje njegov identitet iz pismenog ovlašćenja koje je izdao zastupnik pravnog lica, čiju kopiju čuva u skladu sa zakonom.
(2) Na proveru identiteta prokuriste ili punomoćnika i pribavljanje podataka iz člana 99. stav 1. tačka 2) ovog zakona shodno se primenjuju odredbe člana 17. st. 2. i 6. ovog zakona.
(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, obveznik je dužan da utvrdi identitet zastupnika pravnog lica uvidom u original ili overenu kopiju dokumenta iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta pravnog lica ili neposrednim uvidom u zvanični javni registar, odnosno akta kojim se određuje lice ovlašćeno za zastupanje ukoliko u dokumentaciji iz registra nije naveden ovaj podatak. Kopiju dokumentacije, odnosno izvoda iz registra iz ovog stava obveznik čuva u skladu sa zakonom.
(4) Obveznik je dužan da podatke o zastupniku iz člana 99. stav 1. tačka 2) ovog zakona koji nedostaju pribavi iz kopije ličnog dokumenta zastupnika koju čuva u skladu sa zakonom. Ako iz tog dokumenta nije moguće dobiti sve propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz pismene izjave prokuriste ili punomoćnika.
(5) Kopijom dokumentacije iz st. 1. i 3. ovog člana smatra se i digitalizovani dokument iz st. 1. i 3. ovog člana. Na kopiji dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopije iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
(6) Ako obveznik kod utvrđivanja i provere identiteta prokuriste ili punomoćnika posumnja u istinitost pribavljenih podataka, dužan je da o tome pribavi njihovu pismenu izjavu.
(7) Ako u ime preduzetnika ili lica stranog prava poslovni odnos uspostavlja ili transakciju vrši prokurista ili punomoćnik prilikom utvrđivanja i provere identiteta prokuriste ili punomoćnika shodno se primenjuju odredbe st. 1–5. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 23 Utvrđivanje i provera identiteta lica građanskog prava
(1) Ako je stranka lice građanskog prava, obveznik je dužan da:
- 1) utvrdi i proveri identitet lica ovlašćenog za zastupanje;
- 2) pribavi pismeno ovlašćenje za zastupanje;
- 3) pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tač. 2) i 14) ovog zakona.
(2) Obveznik je dužan da utvrdi identitet zastupnika lica građanskog prava uvidom u original ili overenu kopiju pismenog ovlašćenja za zastupanje, čiju kopiju čuva u skladu sa zakonom. Obveznik je dužan da proveri identitet zastupnika lica građanskog prava i pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tačka 2) ovog zakona uvidom u lični dokument lica ovlašćenog za zastupanje, u njegovom prisustvu, čiju kopiju, odnosno očitani izvod, obveznik čuva u skladu sa zakonom. Ako iz tog dokumenta nije moguće pribaviti propisane podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se iz druge službene isprave, čiju kopiju obveznik čuva u skladu sa zakonom.
(3) Kopijom dokumenta iz stava 2. ovog člana smatra se i digitalizovani dokument iz stava 2. ovog člana. Na kopiji dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopije iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
(4) Obveznik je dužan da podatke iz člana 99. stav 1. tačka 14) ovog zakona pribavi iz pismenog ovlašćenja koje podnosi lice ovlašćeno za zastupanje. Ako iz tog pismenog ovlašćenja nije moguće pribaviti ove podatke, podaci koji nedostaju pribavljaju se neposredno od zastupnika.
(5) Ako obveznik posumnja u istinitost pribavljenih podataka ili verodostojnost predstavljene dokumentacije, dužan je da o tome pribavi pismenu izjavu lica ovlašćenog za zastupanje.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 24 Posebni slučajevi utvrđivanja i provere identiteta stranke
Prilikom ulaska stranke u igračnicu, kao i prilikom svakog pristupa stranke odnosno njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika sefu, priređivač posebne igre na sreću u igračnici, odnosno obveznik koji pruža usluge čuvanja vrednosti u sefovima, dužan je da utvrdi i proveri identitet stranke i da od stranke odnosno njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tač. 4) i 6) ovog zakona kao i pismenu izjavu stranke u igračnici kojom stranka pod materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da u igrama na sreću učestvuje za svoj račun i u svoje ime.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 25 Utvrđivanje stvarnog vlasnika pravnog lica i lica stranog prava
(1) Obveznik je dužan da utvrdi identitet stvarnog vlasnika stranke koja je pravno lice ili lice stranog prava u skladu sa članom 3. stav 1. tač. 11) i 12) ovog zakona i pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tačka 13) ovog zakona.
(2) Obveznik je dužan da podatke iz stava 1. ovog člana pribavi uvidom u original ili overenu kopiju dokumentacije iz registra koji vodi nadležni organ države sedišta stranke, koja ne sme biti starija od šest meseci od dana izdavanja, čiju kopiju čuva u skladu sa zakonom. Podaci se mogu pribaviti i neposrednim uvidom u zvanični javni registar u skladu sa odredbama člana 20. st. 4. i 7. ovog zakona u kom slučaju je obveznik dužan da obezbedi kopiju izvoda iz tog registra koju čuva u skladu sa zakonom. Kopijom dokumentacije iz ovog stava smatra se i digitalizovani dokument iz ovog stava. Na kopiji dokumenta u papirnom obliku upisuju se datum, vreme i lično ime lica koje je izvršilo uvid u taj dokument. Kopija dokumenta u elektronskom obliku sadrži kvalifikovani elektronski pečat, odnosno kvalifikovani elektronski potpis, u skladu sa zakonom kojim se uređuje elektronski potpis, sa pridruženim vremenskim žigom. Kopije iz ovog stava obveznik čuva u papirnom ili elektronskom obliku u skladu sa zakonom.
(3) Ako iz zvaničnog javnog registra, odnosno registra koji vodi nadležni organ države sedišta, nije moguće pribaviti sve podatke o stvarnom vlasniku stranke, obveznik je dužan da podatke koji nedostaju pribavi iz originalnog dokumenta ili overene kopije dokumenta ili druge poslovne dokumentacije, koju mu dostavlja zastupnik, prokurista ili punomoćnik stranke.
(4) Podatke koje iz objektivnih razloga nije moguće pribaviti na način utvrđen u ovom članu, obveznik može pribaviti i uvidom u komercijalne ili druge dostupne baze i izvore podataka ili iz pismene izjave zastupnika, prokuriste ili punomoćnika i stvarnog vlasnika stranke. U postupku utvrđivanja identiteta stvarnog vlasnika, obveznik može da pribavi kopiju ličnog dokumenta stvarnog vlasnika stranke, odnosno očitani izvod tog dokumenta.
(5) Ako obveznik, nakon preduzimanja svih radnji propisanih ovim članom nije u mogućnosti da utvrdi stvarnog vlasnika, dužan je da utvrdi identitet jednog ili više fizičkih lica koja obavljaju funkciju najvišeg rukovodstva u stranci. Obveznik je dužan da dokumentuje radnje i mere preduzete na osnovu ovog člana.
(6) Obveznik je dužan da preduzme razumne mere da proveri identitet stvarnog vlasnika stranke, tako da u svakom trenutku zna vlasničku i upravljačku strukturu stranke i da zna ko su stvarni vlasnici stranke.
(7) Ako podatke o stvarnom vlasniku stranke pribavlja iz evidencije koja je uspostavljena na osnovu posebnog zakona kojim se uređuje centralna evidencija stvarnih vlasnika, obveznik se ne oslobađa obaveze preduzimanja radnji i mera za utvrđivanje stvarnog vlasnika iz ovog zakona koje je dužan da sprovede na osnovu procene rizika stranke.
(8) Ukoliko prilikom sprovođenja radnji i mera iz ovog člana obveznik utvrdi da se podaci o stvarnom vlasniku stranke ne slažu sa podacima stvarnog vlasnika stranke evidentiranim u Centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika, na dalji postupak primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje Centralna evidencija stvarnih vlasnika u delu koji se odnosi na postupak usklađivanja podataka o stvarnom vlasniku.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 26 Utvrđivanje identiteta korisnika polise životnog osiguranja
(1) Obveznik iz člana 4. stav 1. tačka 6) ovog zakona dužan je da, osim utvrđivanja identiteta stranke – ugovarača osiguranja, pribavi podatak o imenu, odnosno nazivu korisnika osiguranja.
(2) Ukoliko korisnik osiguranja nije određen po imenu, odnosno nazivu, obveznik je dužan da pribavi onaj obim informacija koji će biti dovoljan za utvrđivanje njegovog identiteta, odnosno identiteta stvarnog vlasnika korisnika osiguranja u trenutku isplate osigurane sume, ostvarivanja prava po osnovu otkupa, predujma ili zalaganja polise osiguranja.
(3) Obveznik je dužan da utvrdi i proveri identitet korisnika osiguranja u trenutku isplate osigurane sume, ostvarivanja prava po osnovu otkupa, predujma ili zalaganja polise osiguranja.
(4) Obveznik je dužan da utvrdi da li je korisnik osiguranja i stvarni vlasnik korisnika osiguranja funkcioner, i ukoliko utvrdi da jeste, da preduzme mere iz člana 38. ovog zakona.
(5) Ukoliko je korisnik osiguranja svrstan u kategoriju visokog rizika od pranja novca ili finansiranja terorizma, obveznik je dužan da preduzme razumne mere da utvrdi stvarnog vlasnika tog korisnika, i to najkasnije u trenutku isplate osigurane sume, ostvarivanja prava po osnovu otkupa, predujma ili zalaganja polise osiguranja.
(6) Ako u vezi sa polisom osiguranja utvrdi visok rizik od pranja novca i finansiranja terorizma, obveznik je dužan da pored radnji i mera iz člana 7. ovog zakona, preduzme sledeće mere: obavesti člana najvišeg rukovodstva pre isplate osigurane sume i izvrši pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke.
(7) Ako obveznik ne može da utvrdi identitet korisnika osiguranja, odnosno stvarnog vlasnika korisnika osiguranja, dužan je da sačini službenu belešku u pismenoj formi, kao i da razmotri da li postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Službenu belešku obveznik čuva u skladu sa zakonom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 27 Koji podaci se pribavljaju
(1) Obveznik je dužan da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz člana 8. stav 1. tačka 1) ovog zakona pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tač. 1)–3), 5), 6), 13) i 14) ovog zakona.
(2) Obveznik je dužan da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz člana 8. stav 1. tač. 2) i 3) i člana 8. st. 2. i 3. ovog zakona pribavi podatke iz člana 99. stav 1. tač. 1)–3), 7)–10), 13) i 14) ovog zakona.
(3) Obveznik je dužan da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke iz člana 8. stav 1. tač. 4) i 5) ovog zakona pribavi podatke iz člana 99. stav 1. ovog zakona.
Član 28 Podaci o poreklu imovine
(1) Obveznik je dužan da prikupi podatke i informacije iz člana 99. stav 1. tačka 11) ovog zakona o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, ili transakcije kada poslovni odnos nije uspostavljen, i proceni verodostojnost prikupljenih informacija, ako u skladu sa analizom rizika iz člana 6. ovog zakona, utvrdi da u vezi sa strankom postoji visok rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma.
(2) Obveznik prikuplja podatke i informacije o poreklu imovine od stranke i preduzimajući razumne mere dodatno ih proverava kroz raspoložive izvore informacija.
Član 28a Podaci o adresi digitalne imovine
Obveznik iz člana 4. stav 1. tačka 17) ovog zakona dužan je da u okviru radnji i mera poznavanja i praćenja stranke pribavi i adresu digitalne imovine koju stranka koristi, odnosno koristila je za izvršenje transakcije s digitalnom imovinom, a ako stranka koristi nekoliko adresa – sve adrese digitalne imovine.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 153/2020
Član 29 Praćenje poslovanja stranke sa dužnom pažnjom
(1) Obveznik je dužan da prati poslovanje stranke sa dužnom pažnjom.
(2) Praćenje poslovanja stranke iz stava 1. ovog člana uključuje i:
- 1) prikupljanje podataka iz člana 99. stav 1. tač. 7)–10) ovog zakona o svakoj transakciji kada je poslovni odnos uspostavljen;
- 2) proveru usaglašenosti poslovanja stranke sa pretpostavljenom svrhom i namenom poslovnog odnosa koji je stranka uspostavila sa obveznikom;
- 3) praćenje i proveru usaglašenosti poslovanja stranke sa njenim uobičajenim obimom poslovanja;
- 4) praćenje i ažuriranje, odnosno periodičnu proveru pribavljenih informacija, podataka i dokumentacije o stranci i njenom poslovanju.
(3) Obveznik je dužan da radnje i mere iz stava 2. tač. 2)–4) ovog člana vrši u obimu i učestalosti koja odgovara stepenu rizika utvrđenom u analizi iz člana 6. ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 30 Poveravanje vršenja pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu
(1) Kod uspostavljanja poslovnog odnosa, obveznik može, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom, poveriti vršenje radnji i mera iz člana 7. stav 1. tač. 1)–5) ovog zakona trećem licu.
(2) Treće lice iz stava 1. ovog člana je:
- 1) obveznik iz člana 4. stav 1. tač. 1), 3), 4), 7), 9)–11), 13) i 16) ovog zakona društva za osiguranje koja imaju dozvolu za obavljanje životnih osiguranja i zastupnici u životnom osiguranju;
- 2) lice iz tačke 1) ovog stava iz druge države, ako podleže obaveznoj zakonskoj registraciji za obavljanje delatnosti, primenjuje radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, vodi evidencije na način koji je jednak ili sličan načinu koji je propisan ovim zakonom i adekvatno je nadzirano u vršenju poslova sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma;
- 3) obveznik iz člana 4. stav 1. tačka 2) ovog zakona, samo ako obavlja poslove zastupnika u pružanju platnih usluga i u vezi s tim zastupanjem.
(3) Obveznik je dužan da prethodno proveri da li treće lice iz stava 2. ovog člana ispunjava uslove propisane ovim zakonom.
(4) Obveznik ne sme da prihvati vršenje pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke preko trećeg lica ako je to lice utvrdilo i proverilo identitet stranke bez njenog prisustva.
(5) Poveravanjem vršenja pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu obveznik se ne oslobađa odgovornosti za pravilno vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke u skladu sa ovim zakonom.
(6) Odredbe ovog člana i čl. 31–33. ovog zakona ne primenjuju se kada se poveravanje vrši na osnovu ugovora o poveravanju ili zastupanju kada se pružalac usluge ili zastupnik smatra delom obveznika.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 31 Zabrana poveravanja
(1) Obveznik ne sme da poveri vršenje pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu, ako je stranka of-šor pravno lice ili anonimno društvo.
(2) Obveznik ne sme da poveri vršenje pojedinih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke trećem licu iz države koja ima strateške nedostatke u sistemu sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.
(3) Treće lice ni u kom slučaju ne može biti of-šor pravno lice ili kvazi banka.
Član 32 Pribavljanje podataka i dokumentacije od trećeg lica
(1) Obveznik je dužan da obezbedi da mu treće lice koje u skladu sa odredbama ovog zakona umesto obveznika izvrši pojedine radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, bez odlaganja dostavi pribavljene podatke o stranci koji su obvezniku neophodni za uspostavljanje poslovnog odnosa po ovom zakonu.
(2) Obveznik je dužan da obezbedi da mu treće lice, na njegov zahtev, bez odlaganja dostavi kopije isprava i druge dokumentacije na osnovu kojih je izvršilo radnje i mere poznavanja i praćenja stranke i pribavilo tražene podatke o stranci. Pribavljene kopije isprava i dokumentacije obveznik čuva u skladu sa ovim zakonom.
(3) Ako obveznik posumnja u verodostojnost izvršenih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke, ili u istinitost pribavljenih podataka i dokumentacije o stranci, dužan je da preduzme dodatne mere za otklanjanje razloga za sumnju u verodostojnost dokumentacije.
(4) Ako i pored dodatnih mera iz stava 3. ovog člana obveznik sumnja u verodostojnost dokumentacije, dužan je da razmotri da li postoji sumnja na pranje novca ili finansiranje terorizma.
(5) Obveznik je dužan da sačini službenu belešku o preduzetim merama iz ovog člana. Obveznik čuva službenu belešku u skladu sa zakonom.
(6) Ako obveznik i pored preduzetih dodatnih mera ne otkloni sumnju u verodostojnost dokumentacije, kao i na pranje novca ili finansiranje terorizma, dužan je da razmotri da li će ubuduće poveravati vršenje radnji i mera poznavanja i praćenja stranke ovom licu. Obveznik je dužan da sačini službenu belešku o preduzetim merama iz ovog stava. Obveznik čuva službenu belešku u skladu sa zakonom.
Član 33 Zabrana uspostavljanja poslovnog odnosa
Obveznik ne sme uspostaviti poslovni odnos, ako:
- 1) je radnje i mere poznavanja i praćenja stranke izvršilo lice koje nije treće lice iz člana 30. stav 2. ovog zakona;
- 2) je treće lice utvrdilo i proverilo identitet stranke bez njenog prisustva;
- 3) od trećeg lica nije prethodno pribavio podatke iz člana 32. stav 1. ovog zakona;
- 4) od trećeg lica prethodno nije dobio kopije isprava i druge dokumentacije o stranci;
- 5) je posumnjao u verodostojnost izvršene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke ili istinitost pribavljenih podataka i dokumentacije o stranci, a preduzetim dodatnim merama nije otklonjena sumnja.
Član 34 đ) Posebni oblici radnji i mera poznavanja i praćenja stranke
Osim opštih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke koje se vrše u skladu sa odredbama člana 7. stav 1. ovog zakona, u slučajevima propisanim ovim zakonom preduzimaju se i posebni oblici mera poznavanja i praćenja stranke, i to:
- 1) pojačane radnje i mere;
- 2) pojednostavljene radnje i mere.
(1) Pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, pored radnji i mera iz člana 7. stav 1. ovog zakona, obuhvataju i dodatne radnje i mere propisane ovim zakonom koje obveznik vrši, i to:
- 1) kod uspostavljanja korespondentskog odnosa sa bankama i drugim sličnim institucijama drugih država;
- 2) prilikom primene novih tehnoloških dostignuća i novih usluga, a u skladu sa procenom rizika;
- 3) kod uspostavljanja poslovnog odnosa iz člana 8. stav 1. tačka 1) ovog zakona ili vršenja transakcije iz člana 8. stav 1. tač. 2) i 3) ovog zakona sa strankom koja je funkcioner;
- 4) kada stranka nije fizički prisutna pri utvrđivanju i proveri identiteta;
- 5) kada je stranka ili pravno lice koje se javlja u vlasničkoj strukturi stranke of-šor pravno lice;
- 6) kod uspostavljanja poslovnog odnosa ili vršenja transakcije sa strankom iz države koja ima strateške nedostatke u sistemu sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.
(2) Osim u slučajevima iz stava 1. ovog člana, obveznik je dužan da izvrši pojačane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke u slučajevima kada, u skladu sa analizom rizika iz člana 6. ovog zakona, izrađenom i ažuriranom na osnovu procene rizika od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje na nacionalnom nivou proceni da zbog prirode poslovnog odnosa, oblika i načina vršenja transakcije, poslovnog profila stranke, odnosno drugih okolnosti povezanih sa strankom postoji ili bi mogao postojati visok stepen rizika za pranje novca, finansiranje terorizma ili finansiranje širenja oružja za masovno uništenje. Obveznik je dužan da svojim internim aktom definiše koje će pojačane radnje i mere, i u kom obimu, primenjivati u svakom konkretnom slučaju.
(3) Ministar, na predlog Uprave, bliže uređuje način i razloge na osnovu kojih obveznik svrstava stranku, poslovni odnos, uslugu koju pruža u okviru svoje delatnosti ili transakciju u kategoriju visokog rizika od pranja novca, finansiranja terorizma ili finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, u skladu sa rezultatima Procene rizika od pranja novca, Procene rizika od finansiranja terorizma i Procene rizika od finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, a na osnovu kojih preduzima pojačane radnje i mere.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024, 19/2025
Član 36 Korespondentski odnos sa bankama i drugim sličnim institucijama stranih država
(1) Kod uspostavljanja korespondentskog odnosa sa respondentom – bankom ili drugom sličnom institucijom koja ima sedište u stranoj državi, obveznik je dužan da, pored radnji i mera poznavanja i praćenja stranke u skladu sa procenom rizika, pribavi i sledeće podatke, informacije, odnosno dokumentaciju:
- 1) datum izdavanja i vreme važenja dozvole za vršenje bankarskih delatnosti i naziv i sedište nadležnog organa strane države koji je izdao dozvolu;
- 2) opis sprovođenja internih postupaka koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, a naročito postupaka za poznavanje i praćenje stranke, dostavljanje podataka o sumnjivim transakcijama i licima nadležnim organima, vođenje evidencija, unutrašnju kontrolu i drugih postupaka koje je banka, odnosno druga slična institucija, donela u vezi sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca i finansiranja terorizma;
- 3) opis sistema sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma u državi sedišta, odnosno u državi u kojoj je registrovana banka, odnosno druga slična institucija;
- 4) pismenu izjavu odgovornog lica banke da je banka ili druga slična institucija u državi sedišta, odnosno u državi u kojoj je registrovana, pod nadzorom nadležnog državnog organa i da je dužna da primenjuje propise te države koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma;
- 5) pribavi dodatne podatke kako bi: razumeo prirodu i namenu korespondentskog odnosa koji uspostavlja i prirodu poslovanja respondenta, utvrdio kvalitet njegovog nadzora i ocenio njegovu reputaciju, utvrdio da li je vođen krivični postupak za pranje novca ili finansiranje terorizma ili je banka ili druga finansijska institucija bila kažnjavana zbog težih povreda propisa za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, utvrdio da li banka, odnosno druga slična institucija ne posluje kao kvazi banka, da nema uspostavljen poslovni odnos i da ne vrši transakcije sa kvazi bankom i ocenio mere i radnje koje respondent primenjuje u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranjem terorizma.
(2) Obveznik je dužan da pre uspostavljanja korespondentskog odnosa sa respondentom pribavi pismeno odobrenje člana najvišeg rukovodstva u obvezniku iz člana 52. stav 3. ovog zakona, a ako je taj odnos uspostavljen, ne može se nastaviti bez pismenog odobrenja tog člana najvišeg rukovodstva u obvezniku.
(3) Podatke iz stava 1. tač. 1)–4) ovog člana obveznik pribavlja uvidom u isprave i poslovnu dokumentaciju koju obvezniku dostavlja banka ili druga slična institucija sa sedištem u stranoj državi, a podatke iz stava 1. tačka 5) ovog člana uvidom u javne ili druge dostupne izvore.
(4) Obveznik ne sme uspostaviti ili nastaviti korespondentski odnos sa respondentom koji ima sedište u stranoj državi ako:
- 1) prethodno nije pribavio podatke iz stava 1. ovog člana;
- 2) zaposleni kod obveznika zadužen za uspostavljanje korespondentskog odnosa prethodno nije pribavio pismeno odobrenje člana najvišeg rukovodstva u obvezniku iz člana 52. stav 3. ovog zakona;
- 3) banka ili druga slična institucija sa sedištem u stranoj državi nema uspostavljen sistem za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma ili nije dužna da primenjuje propise u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa propisima strane države u kojoj ima sedište, odnosno u kojoj je registrovana ili je obveznik ocenio da radnje i mere koje respondent primenjuje u vezi sa sprečavanjem pranja novca i finansiranjem terorizma nisu odgovarajuće;
- 4) banka ili druga slična institucija sa sedištem u stranoj državi posluje kao kvazi banka, odnosno uspostavlja korespondentske ili druge poslovne odnose ili obavlja transakcije sa kvazi bankama.
(5) Obveznik je dužan da, u ugovoru na osnovu kojeg se uspostavlja korespondentski odnos, posebno utvrdi i dokumentuje obaveze svake ugovorne strane u vezi sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca i finansiranja terorizma. Taj ugovor obveznik je dužan da čuva u skladu sa zakonom.
(6) Obveznik ne sme uspostaviti korespondentski odnos sa stranom bankom ili drugom sličnom institucijom na osnovu kog ta institucija može koristiti račun kod obveznika tako što će svojim strankama omogućiti direktno korišćenje ovog računa.
(7) Odredbe ovog člana primenjuju se i na pružaoce usluga povezanih s digitalnom imovinom kada uspostavljaju te odnose s drugim institucijama i pružaocima usluga povezanih s digitalnom imovinom u zemlji i u inostranstvu, radi izvršavanja transakcija u vezi s tom imovinom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024
Član 37 Nova tehnološka dostignuća i nove usluge
(1) Obveznik je dužan da proceni rizik od pranja novca i finansiranja terorizma u odnosu na novu uslugu koju pruža u okviru svoje delatnosti, novu poslovnu praksu, kao i načine pružanja nove usluge, i to pre uvođenja nove usluge.
(2) Obveznik je dužan da proceni rizik od korišćenja savremenih tehnologija u pružanju postojećih ili novih usluga.
(3) Obveznik je dužan da preduzme dodatne mere kojima se umanjuju rizici i upravlja rizicima od pranja novca i finansiranja terorizma iz st. 1. i 2. ovog člana.
(1) Obveznik je dužan da utvrdi postupak po kome utvrđuje da li je stranka ili stvarni vlasnik stranke funkcioner. Taj postupak se utvrđuje internim aktom obveznika, u skladu sa smernicama koje donosi organ iz člana 104. ovog zakona, nadležan za nadzor nad primenom ovog zakona kod tog obveznika.
(2) Ako je stranka ili stvarni vlasnik stranke funkcioner, osim radnji i mera iz člana 7. stav 1. ovog zakona, obveznik je dužan da:
- 1) pribavi podatke o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije, i to iz isprava i druge dokumentacije, koju podnosi stranka. Ako te podatke nije moguće pribaviti na opisani način, obveznik će o njihovom poreklu uzeti pismenu izjavu neposredno od stranke;
- 2) pribavi podatke o celokupnoj imovini koju poseduje funkcioner, i to iz javno dostupnih i drugih izvora, kao i neposredno od stranke;
- 3) obezbedi da zaposleni kod obveznika koji vodi postupak uspostavljanja poslovnog odnosa sa funkcionerom pre uspostavljanja tog odnosa pribavi pismenu saglasnost člana najvišeg rukovodstva iz člana 52. stav 3. ovog zakona;
- 4) prati, sa dužnom pažnjom, transakcije i druge poslovne aktivnosti funkcionera u toku trajanja poslovnog odnosa.
(3) Ako obveznik utvrdi da je stranka ili stvarni vlasnik stranke postao funkcioner u toku poslovnog odnosa dužan je da primeni radnje i mere iz stava 2. tač. 1), 2) i 4) ovog člana, a za nastavak poslovnog odnosa sa tim licem mora se pribaviti pismena saglasnost člana najvišeg rukovodstva iz člana 52. stav 3. ovog zakona.
(4) Odredbe st. 1–3. ovog člana primenjuju se i u odnosu na člana uže porodice funkcionera, kao i na bližeg saradnika funkcionera.
(5) Međunarodna organizacija koja vrši misiju u Republici Srbiji dužna je da objavi i ažurira listu istaknutih javnih funkcionera u toj međunarodnoj organizaciji, u skladu sa članom 3. tačka 26) ovog zakona, a tu listu dostavlja odmah po objavi i ažuriranju i Upravi.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 39 Utvrđivanje i provera identiteta bez fizičkog prisustva stranke
Ako prilikom utvrđivanja i provere identiteta, stranka ili zakonski zastupnik, odnosno lice koje je ovlašćeno za zastupanje pravnog lica ili lica stranog prava nije fizički prisutna kod obveznika, obveznik je dužan da osim radnji i mera iz člana 7. stav 1. tač. 1)–5) ovog zakona preduzme neke od dodatnih mera, i to:
- 1) pribavljanje dodatnih isprava, podataka ili informacija, na osnovu kojih proverava identitet stranke;
- 2) dodatnu proveru podnetih isprava ili dodatno potvrđivanje podataka o stranci;
- 3) da se prva uplata na račun koji je ta stranka otvorila kod obveznika izvrši sa računa te stranke, otvorenog kod banke ili slične institucije u skladu sa članom 17. st. 1. i 2. ovog zakona, a pre izvršenja drugih transakcija stranke kod obveznika;
- 4) pribavi podatke o razlozima odsustva stranke;
- 5) druge mere koje odredi organ iz člana 104. ovog zakona.
Član 40 Of-šor pravno lice
(1) Obveznik je dužan da utvrdi postupak po kome utvrđuje da li je stranka ili pravno lice koje se javlja u vlasničkoj strukturi stranke of-šor pravno lice. Ako utvrdi da jeste, obveznik je dužan da, osim radnji i mera iz člana 7. stav 1. tač. 1)–5) ovog zakona preduzme dodatne mere, i to:
- 1) utvrdi razloge za uspostavljanje poslovnog odnosa, odnosno vršenje transakcije u iznosu od 15.000 evra ili više, kada poslovni odnos nije uspostavljen, u Republici Srbiji;
- 2) izvrši dodatnu proveru podataka o vlasničkoj strukturi pravnog lica.
(2) Ako je stranka iz stava 1. ovog člana pravno lice sa složenom vlasničkom strukturom, obveznik je dužan da o razlozima takve strukture pribavi pismenu izjavu od stvarnog vlasnika stranke ili zastupnika stranke.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana obveznik je dužan da razmotri da li postoji osnov sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i da o tome sačini službenu belešku, koju čuva u skladu sa zakonom.
Član 41 Države koje ne primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma
(1) Obveznik je dužan da kada uspostavlja poslovni odnos ili vrši transakciju kada poslovni odnos nije uspostavljen, sa strankom iz države koja ima strateške nedostatke u sistemu za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, primeni pojačane radnje i mere iz stava 2. ovog člana. Strateški nedostaci posebno se odnose na:
- 1) pravni i institucionalni okvir države, a naročito na inkriminaciju krivičnih dela pranja novca i finansiranja terorizma, mere poznavanja i praćenja stranke, odredbe u vezi sa čuvanjem podataka, odredbe u vezi sa prijavljivanjem sumnjivih transakcija, dostupnost tačnih i verodostojnih informacija o stvarnim vlasnicima pravnih lica i lica stranog prava;
- 2) ovlašćenja i procedure nadležnih organa tih država u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorizma;
- 3) delotvornost sistema za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma u otklanjanju rizika od pranja novca i finansiranja terorizma.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana obveznik je dužan da:
- 1) primeni radnje i mere iz člana 35. stav 2. ovog zakona na način i u obimu koji odgovara visokom riziku koji nosi poslovanje sa tom strankom;
- 2) prikupi dodatne informacije o stvarnom vlasniku stranke;
- 3) prikupi podatke o poreklu imovine koja je predmet poslovnog odnosa ili transakcije;
- 4) prikupi dodatne informacije o svrsi i nameni poslovnog odnosa ili transakcije;
- 5) dodatno proveri podnete isprave;
- 6) pribavi odobrenje člana najvišeg rukovodstva iz člana 52. stav 3. ovog zakona za uspostavljanje ili nastavak poslovnog odnosa;
- 7) prati, sa dužnom pažnjom, transakcije i druge poslovne aktivnosti stranke u toku trajanja poslovnog odnosa;
- 8) preduzme druge adekvatne mere radi otklanjanja rizika.
(3) U vezi sa uspostavljenim poslovnim odnosom sa strankama iz stava 1. ovog člana, obveznik je dužan da sprovodi pojačano praćenje poslovnog odnosa i transakcija koje vrši stranka na način što će:
- 1) povećati broj i učestalost izvršenih kontrola i odabrati obrasce ili načine izvršenja transakcija koje je potrebno dodatno ispitati;
- 2) obezbediti učestalije izveštavanje ovlašćenog lica za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma o transakcijama;
- 3) ograničiti poslovne odnose ili transakcije sa tim strankama.
(4) Ministarstvo nadležno za poslove finansija, Narodna banka Srbije i Komisija za hartije od vrednosti, samostalno ili na zahtev nadležne međunarodne organizacije, mogu da utvrde da je poslovanje sa državom koja ima strateške nedostatke u sistemu za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma naročito rizično i mogu primeniti sledeće mere:
- 1) zabraniti finansijskim i nefinansijskim institucijama za čiju su registraciju nadležne da osnivaju ogranke i poslovne jedinice u tim državama;
- 2) zabraniti osnivanje ogranaka i poslovnih jedinica finansijskih i nefinansijskih institucija iz tih država u Republici Srbiji;
- 3) ograničiti finansijske transakcije i poslovne odnose sa strankama iz te države;
- 4) zahtevati od finansijskih i nefinansijskih institucija da procene, izmene ili kad je neophodno raskinu korespondentske ili slične odnose sa finansijskim i nefinansijskim institucijama iz tih država;
- 4а) povećati broj postupaka kontrole, odnosno nadzora, ili zahteve koji se odnose na spoljnu reviziju ogranaka i podređenih društava u državi u toj državi;
- 4б) zahtevati dodatnu ili pojačanu spoljnu reviziju za finansijske grupe u vezi s bilo kojim njenim ogrankom ili podređenim društvom u toj državi;
- 5) druge adekvatne mere koje su srazmerne utvrđenim rizicima i nedostacima u sistemu za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma.
(5) Ukoliko je poslovni odnos već uspostavljen, obveznik primenjuje mere iz stava 1. ovog člana.
(6) Ministar, na predlog Uprave, utvrđuje listu država koje imaju strateške nedostatke, uzimajući u obzir liste relevantnih međunarodnih institucija, kao i izveštaje o proceni nacionalnih sistema za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma od strane međunarodnih institucija.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024, 19/2025
(1) Pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke obveznik može da izvrši u slučajevima iz člana 8. stav 1. tač. 1)–3) ovog zakona, osim ako u vezi sa strankom ili transakcijom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, ako je stranka:
- 1) obveznik iz člana 4. stav 1. tač. 1)–7), 10), 11) i 16) ovog zakona, izuzev posrednika i zastupnika u osiguranju;
- 2) lice iz člana 4. stav 1. tač. 1)–7), 10), 11) i 16) ovog zakona, izuzev posrednika i zastupnika u osiguranju iz strane države koja je na listi država koje primenjuju međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma koji su na nivou standarda Evropske unije ili viši;
- 3) državni organ, organ autonomne pokrajine, organ jedinice lokalne samouprave, javna preduzeća, javna agencija, javna služba, javni fond, javni zavod ili komora;
- 4) privredno društvo čije su izdate hartije od vrednosti uključene na organizovano tržište hartija od vrednosti koje se nalazi u Republici Srbiji ili državi u kojoj se primenjuju međunarodni standardi na nivou standarda Evropske unije ili viši, a koji se odnose na podnošenje izveštaja i dostavljanje podataka nadležnom regulatornom telu;
- 5) lice za koje je na osnovu člana 6. stav 5. ovog zakona utvrđeno da postoji nizak stepen rizika od pranja novca ili finansiranja terorizma.
(2) Osim u slučajevima iz stava 1. ovog člana, obveznik može da izvrši pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke i u slučajevima kada, u skladu sa analizom rizika iz člana 6. ovog zakona, izrađenom i ažuriranom na osnovu procene rizika od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje na nacionalnom nivou, proceni da zbog prirode poslovnog odnosa, oblika i načina vršenja transakcije, poslovnog profila stranke, odnosno drugih okolnosti povezanih sa strankom postoji neznatan ili nizak stepen rizika za pranje novca, finansiranje terorizma ili finansiranje širenja oružja za masovno uništenje.
(3) Pri vršenju pojednostavljenih radnji i mera poznavanja i praćenja stranke obveznik je dužan da uspostavi adekvatan nivo praćenja poslovanja stranke tako da bude u stanju da otkrije neuobičajene i sumnjive transakcije.
(4) Ministar, na predlog Uprave, bliže uređuje način i razloge na osnovu kojih obveznik svrstava stranku, poslovni odnos, uslugu koju pruža u okviru svoje delatnosti ili transakciju u kategoriju niskog rizika od pranja novca, finansiranja terorizma ili finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, u skladu sa rezultatima Procene rizika od pranja novca, Procene rizika od finansiranja terorizma i Procene rizika od finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, a na osnovu kojih preduzima pojednostavljene radnje i mere.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024
Član 43 Podaci o stranci koji se pribavljaju i proveravaju
(1) U slučajevima kada se, na osnovu ovog zakona, vrše pojednostavljene radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, obveznik je dužan da pribavi sledeće podatke:
- 1) pri uspostavljanju poslovnog odnosa iz člana 8. stav 1. tačka 1) ovog zakona:
(1) podatke iz člana 99. stav 1. tač. 1), 2), 5), 6) i 14) ovog zakona,
(2) podatke iz člana 99. stav 1. tačka 13) ovog zakona, osim u slučaju iz člana 42. stav 1. tač. 3) i 4) ovog zakona;
- 2) pri vršenju transakcije iz člana 8. stav 1. tač. 2) i 3) ovog zakona:
(1) podatke iz člana 99. stav 1. tač. 1), 2) i 7)–10) ovog zakona,
(2) podatke iz člana 99. stav 1. tačka 13) ovog zakona, osim u slučaju iz člana 42. stav 1. tač. 3) i 4) ovog zakona.
(6) Za stranku koja je fizičko lice, obveznik pri uspostavljanju poslovnog odnosa iz člana 8. stav 1. tačka 1) ovog zakona i vršenju transakcije iz člana 8. stav 1. tač. 2) i 3) ovog zakona prikuplja podatke iz člana 99. stav 1. tač. 3), 5)–10) i 13) ovog zakona.
Član 44 Zabrana pružanja usluga koje omogućavaju prikrivanje identiteta stranke
(1) Obveznik ne sme strankama otvoriti, izdavati ili za njih voditi anonimne račune, štedne knjižice na šifru ili donosioca, anonimne sefove, odnosno vršiti druge usluge, koje posredno ili neposredno omogućavaju prikrivanje identiteta stranke.
(2) Pružanje usluga povezanih s digitalnom imovinom koja posredno ili neposredno omogućava prikrivanje identiteta stranke, kao i vršenje transakcija s takvom digitalnom imovinom – zabranjeno je.
(3) Izdavanje digitalne imovine iz stava 2. ovog člana zabranjeno je.
(4) Izdavalac digitalne imovine i pružalac usluga povezanih s digitalnom imovinom ne mogu koristiti resurse informacionog sistema (softverske komponente, hardverske komponente i informaciona dobra) koji omogućavaju i/ili olakšavaju prikrivanje identiteta stranke i/ili koji onemogućavaju i/ili otežavaju praćenje transakcija s digitalnom imovinom.
(5) Odredbe ovog člana ne dovode u pitanje primenu mera i aktivnosti radi zaštite bezbednosti informacionih sistema u skladu s propisima.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 153/2020
Član 45 Zabrana poslovanja sa kvazi bankama
Obveznik ne sme uspostavljati niti nastaviti korespondentske odnose sa bankom koja posluje ili koja bi mogla poslovati kao kvazi banka, ili sa drugom sličnom institucijom za koju se osnovano može pretpostaviti da bi mogla dozvoliti korišćenje svojih računa kvazi banci.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 46 Ograničenje gotovinskog poslovanja i pozajmljivanja gotovog novca
(1) Lice koje se bavi prodajom robe i nepokretnosti ili vršenjem usluga u Republici Srbiji ne sme od stranke ili trećeg lica da primi gotov novac za njihovo plaćanje u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih gotovinskih transakcija ili jednom ili više ugovora u periodu od godinu dana, već se navedeni novčani iznos mora uplatiti na račun otvoren kod banke.
(2) Ograničenje iz stava 1. ovog člana odnosi se i na fizičko lice koje prima gotov novac po osnovu ugovora o zajmu ili ugovora o kupoprodaji nepokretnosti.
(3) Uplata gotovog novca u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, na račun lica iz st. 1. i 2. ovog člana, otvorenog kod banke se ne smatra primanjem gotovog novca u smislu ovog člana u odnosu na ta lica.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 94/2024
Član 47 Obaveza dostavljanja i rokovi
(1) Obveznik je dužan da Upravi dostavi podatke iz člana 99. stav 1. tač. 1)–3) i 7)–10) ovog zakona o svakoj gotovinskoj transakciji u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, i to odmah kada je izvršena, a najkasnije u roku od tri dana od dana izvršenja transakcije.
(2) Obveznik je dužan da Upravi dostavi podatke iz člana 99. stav 1. ovog zakona uvek kada u vezi sa transakcijom ili strankom postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, i to pre izvršenja transakcije, i da u izveštaju navede rok u kome ta transakcija treba da se izvrši. U slučaju hitnosti, takvo obaveštenje može se dati i telefonom, ali se naknadno mora dostaviti Upravi u pismenom obliku najkasnije sledećeg radnog dana.
(3) Obaveza obaveštavanja o transakcijama iz stava 2. ovog člana odnosi se i na planiranu transakciju, bez obzira na to da li je izvršena.
(4) Društvo za reviziju i samostalni revizor, preduzetnici i pravna lica koja se bave pružanjem računovodstvenih usluga i poreski savetnici dužni su da, u slučaju kada stranka od njih traži savet u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, o tome odmah obaveste Upravu, a najkasnije u roku od tri dana od dana kada je stranka tražila savet.
(5) Društvo za reviziju i samostalni revizor, preduzetnici i pravna lica koja se bave pružanjem računovodstvenih usluga i poreski savetnici nisu dužni da postupaju u skladu sa odredbama ovog člana u vezi sa podatkom koji dobiju od stranke ili o stranci pri utvrđivanju njenog pravnog položaja ili njenom učešću u svojstvu stručnog savetnika u sudskom postupku ili u vezi sa sudskim postupkom bez obzira da li je taj podatak pribavljen pre, u toku ili nakon sudskog postupka.
(6) Ako obveznik, u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog člana, zbog prirode transakcije, zbog toga što transakcija nije izvršena, mogućnosti da se time osujeti prikupljanje i provera informacija o stvarnom vlasniku ili iz drugih opravdanih razloga ne može da postupi u skladu sa stavom 2. ovog člana, dužan je da Upravi dostavi podatke čim to bude moguće, a najkasnije odmah po saznanju za osnove sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma. Obveznik je dužan da pismeno obrazloži razloge zbog kojih nije postupio na propisani način.
(7) Podatke iz st. 1–4. ovog člana obveznik dostavlja Upravi na način koji propisuje Ministar.
(8) Ministar bliže uređuje način i razloge kada obveznik za određene stranke nije dužan da Upravi prijavi gotovinsku transakciju iz stava 1. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 48 Obaveza sprovođenja radnji i mera u poslovnim jedinicama i podređenim društvima pravnog lica u većinskom vlasništvu obveznika
(1) Obveznik je dužan da obezbedi da se radnje i mere za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, jednake onima propisanim ovim zakonom, u istom obimu sprovode i u njegovim poslovnim jedinicama i podređenim društvima pravnog lica, u njegovom većinskom vlasništvu, bez obzira na to da li je njihovo mesto poslovanja u Republici Srbiji ili u stranim državama.
(2) Obveznik koji je član finansijske grupe primenjuje programe i procedure koji važe za celu grupu, uključujući procedure za razmenu informacija za potrebe poznavanja i praćenja stranke, smanjenja i otklanjanja rizika od pranja novca i finansiranja terorizma, postupke za upravljanje usklađenošću poslovanja u vezi sa ovim rizicima na nivou grupe, postupak utvrđivanja i provere uslova pri zapošljavanju kod obveznika, kako bi se obezbedili visoki standardi pri zapošljavanju, postupak sprovođenja redovnog stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih u skladu s programom godišnjeg stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, obaveze vršenja redovne unutrašnje kontrole i organizovanja nezavisne unutrašnje revizije u skladu sa zakonom, kao i drugih radnji i mera u cilju sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.
(3) Organ iz člana 104. ovog zakona koji vrši nadzor nad obveznicima koji su finansijske institucije može bliže urediti sadržinu programa iz stava 2. ovog člana.
(4) Obveznik koji je član finansijske grupe čije najviše matično društvo ima sedište u inostranstvu može primenjivati program ove grupe samo ako se tim programom obezbeđuje ispunjenje svih njegovih obaveza u skladu sa ovim zakonom, drugim propisima i međunarodnim standardima u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma i ako taj program nije suprotan propisima Republike Srbije.
(5) Obveznik koji je član finansijske grupe može sa drugim članovima te grupe da razmenjuje podatke i informacije o transakcijama i licima za koje postoje osnovi sumnje na pranje novca i finansiranje terorizma i koje su kao takve prijavljene Upravi, osim ako Uprava ne zahteva drugačije postupanje.
(6) Podaci i informacije iz stava 5. ovog člana odnose se i na informacije, podatke i analize o transakcijama ili aktivnostima koje izgledaju neuobičajeno (ako su analize sačinjene), prijave sumnjivih transakcija, informacije i podatke koji su osnov za prijavu sumnjivih transakcija i informacije o tome da li je ta transakcija već prijavljena nadležnom organu kao sumnjiva.
(7) Ako se poslovna jedinica ili podređeno društvo pravnog lica nalazi u državi koja ne primenjuje međunarodne standarde u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma obveznik je dužan da obezbedi pojačanu kontrolu sprovođenja radnji i mera iz stava 1. ovog člana.
(8) Ukoliko odgovarajuće mere navedene u stavu 7. ovog člana nisu dovoljne, u naročito opravdanim slučajevima, organ iz člana 104. ovog zakona i Uprava odlučuju o primeni posebnih mera nadzora.
(9) Organ iz člana 104. ovog zakona može bliže urediti posebne mere iz stava 8. ovog člana.
(10) Ako propisima strane države nije dopušteno sprovođenje radnji i mera za sprečavanje i otkrivanje pranja novca ili finansiranja terorizma u obimu propisanom ovim zakonom, obveznik je dužan da o tome odmah obavesti Upravu i organ iz člana 104. ovog zakona, radi donošenja odgovarajućih mera za otklanjanje rizika od pranja novca ili finansiranja terorizma.
(11) Odgovarajuće mere iz stava 10. ovog člana uključuju i mere kojima se obvezniku nalaže da obezbedi dodatne kontrole poslovnih jedinica i podređenih društava u većinskom vlasništvu tog obveznika koje posluju u inostranstvu, kao i delimičan ili potpun prestanak aktivnosti preko te poslovne jedinice ili podređenog društva.
(12) Obveznik je dužan da svoje poslovne jedinice ili podređena društva pravnog lica u većinskom vlasništvu u stranoj državi pravovremeno i redovno upoznaje sa postupcima koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, a naročito u delu koji se odnosi na radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, dostavljanja podataka Upravi, vođenja evidencija, unutrašnje kontrole i drugih okolnosti povezanih sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca ili finansiranja terorizma.
(13) Obveznik je dužan da internim aktima propiše način vršenja kontrole primene procedura za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma u svojim poslovnim jedinicama i podređenim društvima u većinskom vlasništvu tog obveznika.
(14) Odredbe ovog člana shodno se primenjuju i na obveznika koji je član nefinansijske grupe u smislu zakona kojim se uređuje delatnost tog obveznika.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 49 Određivanje ovlašćenog lica i njegovog zamenika
(1) Obveznik je dužan da za vršenje pojedinih radnji i mera za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega, imenuje ovlašćeno lice i njegovog zamenika.
(2) Ako obveznik ima jednog zaposlenog, taj zaposleni se smatra ovlašćenim licem.
Član 50 Uslovi koje ovlašćeno lice mora da ispunjava
(1) Ovlašćeno lice iz člana 49. ovog zakona, može biti lice koje ispunjava sledeće uslove:
- 1) da je zaposleno kod obveznika na radnom mestu sa ovlašćenjima koja tom licu omogućavaju delotvorno, brzo i kvalitetno izvršavanje zadataka propisanih ovim zakonom;
- 2) da nije pravnosnažno osuđivano ili se protiv njega ne vodi krivični postupak za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti koja ga čine nepodobnim za vršenje poslova ovlašćenog lica;
- 3) da je stručno osposobljeno za poslove sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma;
- 4) da poznaje prirodu poslovanja obveznika u oblastima koja su podložna riziku pranja novca ili finansiranja terorizma;
- 5) da ima licencu za obavljanje poslova ovlašćenog lica, ako je obveznik u skladu s propisom iz stava 3. ovog člana dužan da obezbedi da njegovo ovlašćeno lice ima ovu licencu.
(2) Zamenik ovlašćenog lica mora da ispunjava iste uslove kao i lice iz stava 1. ovog člana.
(3) Uprava izdaje licencu ovlašćenom licu i zameniku ovlašćenog lica. Licenca se izdaje na osnovu rezultata stručnog ispita. Ministar, na predlog direktora Uprave, a po prethodno pribavljenom mišljenju organa nadležnih za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona, propisuje sadržinu i način polaganja stručnog ispita, kao i kriterijume na osnovu kojih se utvrđuje da li je obveznik dužan da obezbedi da njegovo ovlašćeno lice i zamenik imaju licencu za obavljanje poslova ovlašćenog lica.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 51 Obaveze ovlašćenog lica
(1) Ovlašćeno lice vrši sledeće poslove u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma:
- 1) stara se o uspostavljanju, delovanju i razvoju sistema za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, i inicira i predlaže rukovodstvu odgovarajuće mere za njegovo unapređenje;
- 2) obezbeđuje pravilno i blagovremeno dostavljanje podataka Upravi u skladu sa ovim zakonom;
- 3) učestvuje u izradi internih akata;
- 4) učestvuje u izradi smernica za vršenje unutrašnje kontrole;
- 5) učestvuje u uspostavljanju i razvoju informatičke podrške;
- 6) učestvuje u pripremi programa stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih u obvezniku.
(2) Zamenik ovlašćenog lica zamenjuje ovlašćeno lice u njegovom odsustvu i obavlja druge zadatke u skladu sa internim aktom obveznika.
(3) Ovlašćeno lice samostalno vrši zadatke i neposredno je odgovorno najvišem rukovodstvu.
Član 52 Obaveze obveznika
(1) Obveznik je dužan da ovlašćenom licu obezbedi:
- 1) neograničen pristup podacima, informacijama i dokumentaciji koja je neophodna za vršenje njegovih poslova;
- 2) odgovarajuće kadrovske, materijalne, informaciono-tehničke i druge uslove za rad;
- 3) odgovarajuće prostorne i tehničke mogućnosti koje obezbeđuju odgovarajući stepen zaštite poverljivih podataka kojima raspolaže ovlašćeno lice;
- 4) stalno stručno osposobljavanje;
- 5) zamenu za vreme njegovog odsustva;
- 6) zaštitu u smislu zabrane odavanja podataka o njemu neovlašćenim licima, kao i zaštitu od drugih postupaka koji mogu uticati na neometano vršenje njegovih dužnosti.
(2) Unutrašnje organizacione jedinice, uključujući najviše rukovodstvo u obvezniku, dužni su da ovlašćenom licu obezbede pomoć i podršku pri vršenju poslova, kao i da ga redovno obaveštavaju o činjenicama koje su, ili koje bi mogle biti povezane sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma. Obveznik je dužan da propiše način saradnje između ovlašćenog lica i ostalih organizacionih jedinica.
(3) Obveznik Upravi dostavlja podatke o ličnom imenu i nazivu radnog mesta ovlašćenog lica i njegovog zamenika, kao i podatke o ličnom imenu i nazivu radnog mesta člana najvišeg rukovodstva odgovornog za primenu ovog zakona, kao i svaku promenu tih podataka najkasnije u roku od 15 dana od dana imenovanja.
Član 53 Obaveza redovnog obrazovanja
(1) Obveznik je dužan da obezbedi redovno stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih koji obavljaju poslove sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma.
(2) Stručno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje odnosi se na upoznavanje sa odredbama ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega i internih akata, sa stručnom literaturom o sprečavanju i otkrivanju pranja novca i finansiranja terorizma, sa listom indikatora za prepoznavanje stranaka i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i sa odredbama propisa kojima se uređuje ograničavanje raspolaganja imovinom u cilju sprečavanja terorizma i širenja oružja za masovno uništenje i propisa kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
(3) Obveznik je dužan da izradi program godišnjeg stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma najkasnije do kraja marta za tekuću godinu.
(4) Ako fizičko lice koje je obveznik iz člana 4. ovog zakona obavlja profesionalnu aktivnost, odnosno delatnost ili poslove kao zaposleni u okviru pravnog lica, obaveze iz ovog člana i člana 5. stav 2. tačka 4) ovog zakona se pre svega odnose na to pravno lice, a ne na fizičko lice iz člana 4. ovog zakona koje je zaposleno kod tog pravnog lica.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 54 Unutrašnja kontrola i interna revizija
(1) Obveznik je dužan da, u okviru aktivnosti koje preduzima radi efikasnog upravljanja rizikom od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, sprovodi redovnu unutrašnju kontrolu obavljanja poslova sprečavanja i otkrivanja pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje. Obveznik sprovodi unutrašnju kontrolu u skladu sa utvrđenim rizikom od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje.
(2) Obveznik iz člana 4. ovog zakona je dužan da organizuje nezavisnu internu reviziju u čijem delokrugu je redovna procena adekvatnosti, pouzdanosti i efikasnosti sistema upravljanja rizikom od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje kada zakon koji uređuje delatnost obveznika propisuje obavezu postojanja nezavisne interne revizije, ili kada obveznik proceni da je, imajući u vidu veličinu i prirodu posla, potrebno da postoji nezavisna interna revizija u smislu ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 55 Integritet zaposlenih
(1) Obveznik je dužan da utvrdi postupak kojim se pri zasnivanju radnog odnosa na radnom mestu na kome se primenjuju odredbe ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, kandidat za to radno mesto proverava da li je osuđivan za krivična dela kojima se pribavlja protivpravna imovinska korist ili krivična dela povezana sa terorizmom.
(2) U postupku iz stava 1. ovog člana proveravaju se i drugi kriterijumi kojima se utvrđuje da kandidat za radno mesto iz stava 1. ovog člana, zadovoljava visoke stručne i moralne kvalitete.
Član 56 Metodologija za izvršavanje poslova kod obveznika
Ministar, na predlog Uprave, bliže propisuje način vršenja unutrašnje kontrole, čuvanja i zaštite podataka, vođenja evidencija i stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih kod obveznika po ovom zakonu.
VII Uprava za sprečavanje pranja novca
(1) Uprava za sprečavanje pranja novca obrazuje se kao organ uprave u sastavu ministarstva nadležnog za poslove finansija.
(2) Uprava obavlja finansijsko-informacione poslove: prikuplja, obrađuje, analizira i prosleđuje nadležnim organima informacije, podatke i dokumentaciju koju pribavlja u skladu sa ovim zakonom i vrši druge poslove koji se odnose na sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa zakonom.
Član 73 Traženje podataka od obveznika
(1) Ako Uprava oceni da u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, može od obveznika da zahteva:
- 1) podatke iz evidencija o strankama i transakcijama koje obveznik vodi na osnovu člana 99. stav 1. ovog zakona;
- 2) podatke o novcu i imovini stranke kod obveznika;
- 3) podatke o prometu novca ili imovine stranke kod obveznika;
- 4) podatke o drugim poslovnim odnosima stranke uspostavljenim kod obveznika;
- 5) druge podatke i informacije potrebne za otkrivanje ili dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma.
(2) Uprava može da zahteva od obveznika i podatke i informacije iz stava 1. ovog člana koji se odnose na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.
(3) U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana, obveznik je dužan da Upravi, na njen zahtev, dostavi svu potrebnu dokumentaciju.
(4) Obveznik je dužan da podatke, informacije i dokumentaciju iz ovog člana Upravi dostavi bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema zahteva, ili omogući Upravi direktan elektronski pristup tim podacima, informacijama ili dokumentaciji, bez naknade. Uprava može u zahtevu odrediti i kraći rok za dostavljanje podataka, informacija i dokumentacije ako je to neophodno radi donošenja odluke o privremenom obustavljanju izvršenja transakcije ili u drugim hitnim slučajevima.
(5) Pod uslovima iz člana 47. stav 5. ovog zakona društvo za reviziju i samostalni revizor, preduzetnici i pravna lica koja se bave pružanjem računovodstvenih usluga nisu dužna da dostave podatke, informacije i dokumentaciju na zahtev Uprave iz ovog člana. U tom slučaju dužni su da Upravu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, pismeno obaveste o razlozima zbog kojih nisu postupili u skladu sa zahtevom Uprave.
(6) Uprava može, zbog obimnosti dokumentacije ili iz drugih opravdanih razloga, obvezniku da odredi i duži rok za dostavljanje dokumentacije ili da tu dokumentaciju pregleda kod obveznika. Zaposleni u Upravi koji pregleda tu dokumentaciju legitimiše se službenom legitimacijom i službenom značkom sa identifikacionim brojem.
(7) Obrazac službene legitimacije i izgled službene značke propisuje Ministar.
(8) Podaci, informacije i dokumentacija iz ovog člana dostavljaju se na način koji propisuje Ministar, na predlog Uprave.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 74 Traženje podataka od nadležnih državnih organa i imalaca javnih ovlašćenja
(1) Uprava može, radi ocene da li u vezi sa određenim transakcijama ili određenim licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, da od državnih organa, organizacija i lica kojima su poverena javna ovlašćenja, zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koji su potrebni za otkrivanje i dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma.
(2) Uprava može od organa i organizacija iz stava 1. ovog člana da zahteva podatke, informacije i dokumentaciju koji su potrebni za otkrivanje i dokazivanje pranja novca ili finansiranja terorizma, a koji se odnose na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.
(3) Organi i organizacije iz stava 1. ovog člana dužni su da Upravi, u pismenoj formi, dostave tražene podatke, u roku od osam dana od dana prijema zahteva ili da omoguće Upravi direktan elektronski pristup podacima i informacijama, bez naknade.
(4) Uprava može, u hitnim slučajevima zahtevati dostavljanje podataka u roku kraćem od roka iz stava 3. ovog člana.
Član 75 Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije
(1) Uprava može izdati pismeni nalog obvezniku kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije, uključujući i pristup sefu, ako oceni da u vezi sa transakcijom ili licem koje obavlja transakciju postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu, o čemu obaveštava nadležne organe radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.
(2) Direktor Uprave može, u hitnim slučajevima, usmeno izdati nalog kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije, uključujući i pristup sefu koji mora, u pismenoj formi, potvrditi najkasnije sledećeg radnog dana.
(3) Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije uključujući i pristup sefu na osnovu st. 1. i 2. ovog člana može trajati 72 sata od momenta privremenog obustavljanja izvršenja transakcije. Ako rok iz ovog stava pada u neradne dane, Uprava može izdati nalog kojim se taj rok produžava za dodatnih 48 sati.
(4) Za vreme za koje je izvršenje transakcije uključujući i pristup sefu privremeno obustavljeno obveznik je dužan da se pridržava naloga Uprave koji se odnose na tu transakciju ili na lice koje vrši tu transakciju.
(5) Nadležni organi iz stava 1. ovog člana dužni su da, bez odlaganja preduzmu mere iz svoje nadležnosti i o tome odmah obaveste Upravu.
(6) Ako Uprava u roku iz stava 3. ovog člana utvrdi da ne postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu, dužna je da obavesti obveznika da može da izvrši transakciju uključujući i pristup sefu.
(7) Ako Uprava u roku iz stava 3. ovog člana ne obavesti obveznika o rezultatima sprovedenih radnji, smatra se da je obvezniku dozvoljeno da izvrši transakciju uključujući i pristup sefu.
(8) Obveznik može da privremeno obustavi izvršenje transakcije uključujući i pristup sefu, najduže do 72 sata, ako osnovano posumnja da se, u vezi sa transakcijom ili licem koje vrši ili za koje se vrši transakcija, radi o pranju novca i ako je to neophodno za blagovremeno izvršavanje obaveza iz ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 76 Praćenje finansijskog poslovanja stranke
(1) Ako Uprava oceni da u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma može obvezniku izdati pismeni nalog da prati sve transakcije ili poslove tih lica koji se vrše kod obveznika.
(2) Nalog iz stava 1. ovog člana Uprava može izdati i u odnosu na lica koja su učestvovala ili sarađivala u transakcijama ili poslovima lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma.
(3) Obveznik je dužan da o svakoj transakciji ili poslu obaveštava Upravu u rokovima koji su određeni u nalogu iz stava 1. ovog člana.
(4) Ako u nalogu nije drugačije određeno, obveznik je dužan da Upravu o svakoj transakciji ili poslu obaveštava pre izvršenja transakcije ili posla, kao i da u obaveštenju navede rok u kome će se transakcija ili posao izvršiti.
(5) Ako obveznik, zbog prirode transakcije ili posla ili iz drugih opravdanih razloga, ne može da postupi u skladu sa stavom 4. ovog člana, dužan je da Upravu o toj transakciji ili poslu obavesti odmah nakon njihovog izvršenja, a najkasnije narednog radnog dana. Obveznik je dužan da u obaveštenju navede razloge zbog kojih nije postupio u skladu sa stavom 4. ovog člana.
(6) Mera iz stava 1. ovog člana traje tri meseca od dana izdavanja naloga. Ova mera može se produžavati na po mesec dana, a najduže šest meseci od dana izdavanja naloga.
Član 77 Inicijativa za pokretanje postupka u Upravi
(1) Ako u vezi sa određenim transakcijama ili licima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu Uprava može započeti postupak prikupljanja podataka, informacija i dokumentacije u skladu sa ovim zakonom, kao i izvršiti druge radnje i mere iz svoje nadležnosti i na osnovu pismene i obrazložene inicijative suda, javnog tužioca, policije, Bezbednosno-informativne agencije, Vojnobezbednosne agencije, Vojnoobaveštajne agencije, Poreske uprave, Uprave carina, Narodne banke Srbije, Komisije za hartije od vrednosti, nadležnih inspekcija i državnih organa nadležnih za državnu reviziju i borbu protiv korupcije.
(2) Ako u vezi sa određenim transakcijama postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu, državni organ iz stava 1. ovog člana može da traži od Uprave podatke i informacije potrebne za dokazivanje tih krivičnih dela.
(3) Uprava nije dužna da odgovori na zahtev državnog organa iz stava 2. ovog člana ako postoje objektivni razlozi za pretpostavku da bi dostavljanje takvih podataka i informacija negativno uticalo na tekuće istrage ili analize, ili ako bi, u izuzetnim okolnostima, obelodanjivanje informacija i podataka bilo očigledno nesrazmerno legitimnim interesima fizičkog ili pravnog lica ili bez značaja za svrhe za koje je zatraženo.
(4) Uprava je dužna da odbije pokretanje postupka na osnovu inicijative iz stava 1. ovog člana ili zahteva iz stava 2. ovog člana ako u njoj nisu obrazloženi osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i u slučajevima kada je očigledno da takvi osnovi sumnje ne postoje.
(5) Uprava je dužna da u slučaju iz st. 3. i 4. ovog člana pismenim putem obavesti podnosioca o razlozima zbog kojih nije pokrenula postupak na osnovu inicijative iz stava 1. ovog člana, odnosno odgovorila na zahtev iz stava 2. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 78 Prosleđivanje podataka nadležnim organima
Ako Uprava na osnovu dobijenih podataka, informacija i dokumentacije, oceni da u vezi sa određenom transakcijom ili licem postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, dužna je da u pismenoj formi o tome obavesti nadležne državne organe, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti, kao i da im dostavi prikupljenu dokumentaciju.
Član 79 Povratna informacija
(1) Uprava je dužna da obveznika i organe nadležne za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona, koji su je obavestili o licu ili transakciji u vezi sa kojima postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, obaveštava o rezultatima do kojih su njihova obaveštenja dovela.
(2) Obaveštavanje iz stava 1. ovog člana odnosi se na:
- 1) podatke o broju podnetih obaveštenja o transakcijama ili licima za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;
- 2) rezultate do kojih su ta obaveštenja dovela;
- 3) informacije koje Uprava poseduje o tehnikama pranja novca i finansiranja terorizma i trendovima u toj oblasti;
- 4) opis slučajeva iz prakse Uprave i drugih nadležnih državnih organa.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 80 Traženje podataka od stranih država
(1) Uprava može da traži podatke, informacije i dokumentaciju potrebnu za sprečavanje i otkrivanje pranja novca ili finansiranja terorizma od nadležnih organa stranih država.
(2) Podatke, informacije i dokumentaciju pribavljenu na osnovu stava 1. ovog člana Uprava može koristiti samo za namene određene ovim zakonom.
(3) Podatke, informacije i dokumentaciju pribavljenu na osnovu stava 1. ovog člana Uprava ne može da prosledi drugom državnom organu bez prethodne saglasnosti državnog organa strane države nadležnog za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma, koji je te podatke dostavio Upravi.
(4) Podatke, informacije i dokumentaciju pribavljene na osnovu stava 1. ovog člana Uprava ne može da koristi suprotno uslovima i ograničenjima koja je odredio državni organ strane države koji je te podatke dostavio Upravi.
Član 81 Dostavljanje podataka nadležnim državnim organima stranih država
(1) Podatke i informacije i dokumentaciju u vezi sa transakcijama ili licima i njihovim stvarnim vlasnicima za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu, Uprava može da dostavi organima stranih država nadležnim za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma na njihov pismeni i obrazloženi zahtev ili na svoju inicijativu.
(2) Zahtev iz stava 1. ovog člana mora da sadrži sve relevantne činjenice, osnove sumnje da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu, razloge podnošenja zahteva i svrhe u koje će se traženi podaci, informacije i dokumentacija koristiti.
(3) Podatke o licima i transakcijama primljenim u skladu sa članom 47. stav 2. ovog zakona koji se odnose na državu članicu Evropske unije Uprava je dužna da bez odlaganja i besplatno dostavi nadležnom organu te države članice.
(4) Prilikom davanja odgovora na zahtev nadležnog organa strane države Uprava je dužna da blagovremeno postupi u skladu sa svim ovlašćenjima kojima raspolaže za prijem i analizu podataka, informacija i dokumentacije.
(5) Uprava može da odbije ispunjenje zahteva iz stava 1. ovog člana ili uskrati davanje saglasnosti za prosleđivanje iz stava 7. ovog člana ako:
- 1) bi dostavljanje podataka, informacija i dokumentacije bilo nesrazmerno legitimnim interesima fizičkog ili pravnog lica ili Republike Srbije;
- 2) bi dostavljanje podataka, informacija i dokumentacije ugrozilo ili moglo da ugrozi tok krivičnog postupka u Republici Srbiji;
- 3) dostavljanje podataka, informacija i dokumentacije nije u skladu sa osnovnim principima pravnog sistema Republike Srbije.
(6) Uprava je dužna da o odbijanju zahteva ili uskraćivanju davanja saglasnosti za prosleđivanje pribavljenih podataka pismenim putem obavesti državni organ strane države koji je tražio podatke, informacije i dokumentaciju, kao i da u tom obaveštenju navede razloge odbijanja zahteva.
(7) Uprava može da odredi uslove i ograničenja pod kojima organ strane države može koristiti podatke, informacije i dokumentaciju iz st. 1. i 3. ovog člana, a saglasnost Uprave za dalje prosleđivanje prikupljenih informacija drugom organu strane države vrši se blagovremeno i u najvećoj mogućoj meri.
(8) Razmena podataka, informacija i dokumentacije iz ovog člana vrši se elektronskim putem, preko platforme Egmont grupe ili preko drugog sistema međunarodne komunikacije koji pruža isti ili veći nivo zaštite i poverljivosti podataka ili na drugi odgovarajući način u skladu sa međunarodnim sporazumom.
(9) Na zaštitu podataka, informacija i dokumentacije koje se razmenjuju u skladu sa ovim članom primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
(10) Uprava je dužna da odredi najmanje jedno lice kao kontakt tačku za razmenu podataka, informacija i dokumentacije u skladu sa odrebama ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 82 Privremeno obustavljanje izvršenja transakcije na zahtev nadležnog organa strane države
(1) Uprava može, pod uslovima određenim ovim zakonom i pod uslovom uzajamnosti, izdati pismeni nalog kojim se privremeno obustavlja izvršenje transakcije i na osnovu pismenog i obrazloženog zahteva državnog organa strane države nadležnog za sprečavanje i otkrivanje pranja novca, finansiranja terorizma ili prethodnog krivičnog dela.
(2) Na privremeno obustavljanje izvršenja transakcije iz stava 1. ovog člana shodno se primenjuju odredbe člana 75. ovog zakona.
(3) Uprava može da odbije izvršenje zahteva iz stava 1. ovog člana ako bi dostavljanje tih podataka ugrozilo ili moglo da ugrozi tok krivičnog postupka u Republici Srbiji, o čemu pismenim putem obaveštava nadležni organ strane države koji je taj zahtev dostavio navodeći razloge odbijanja.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 83 Zahtev nadležnom organu strane države za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije
Uprava može da traži od organa strane države nadležnog za sprečavanje i otkrivanje pranja novca i finansiranja terorizma da privremeno obustavi izvršenje transakcije ako u vezi sa tom transakcijom ili licem koje vrši tu transakciju postoji osnovana sumnja da se radi o pranju novca, finansiranju terorizma ili prethodnom krivičnom delu.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 84 Sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma
Uprava obavlja poslove sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, i to:
- 1) prati izvršavanje odredaba ovog zakona i preduzima radnje i mere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja uočenih nepravilnosti;
- 2) učestvuje u izradi polaznih osnova za unapređenje zakonskog okvira u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma;
- 3) učestvuje u izradi liste indikatora za prepoznavanje transakcija ili lica za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma;
- 4) priprema i daje mišljenja o primeni ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, u saradnji sa nadzornim organima;
- 5) priprema i daje preporuke u cilju jedinstvene primene ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona kod obveznika;
- 6) planira i sprovodi obuku zaposlenih u Upravi i sarađuje kod stručnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih kod obveznika u vezi sa primenom propisa iz oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma;
- 7) inicira zaključivanje sporazuma o saradnji sa nadležnim državnim organima, nadležnim organima stranih država i međunarodnim organizacijama;
- 8) zaključuje sporazum o saradnji sa državnim organima koji obavljaju poslove državne uprave u oblasti građevinarstva, kao i drugim oblastima koje su izložene rizicima od pranja novca i finansiranja terorizma, i sa kojima zajednički izrađuje smernice i preporuke u vezi sa sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca i finansiranja terorizma za pravna lica i preduzetnike koji obavljaju delatnost u ovim oblastima;
- 9) učestvuje u međunarodnoj saradnji u oblasti otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma;
- 10) objavljuje statističke podatke u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorizma;
- 11) obaveštava javnost o pojavnim oblicima pranja novca i finansiranja terorizma;
- 12) vrši druge poslove u skladu sa zakonom.
Član 85 Izveštavanje o radu
(1) Uprava podnosi izveštaj o radu Vladi najkasnije do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu.
(2) Izveštaj iz stava 1. ovog člana obavezno sadrži statističke podatke, podatke o pojavnim oblicima pranja novca ili finansiranja terorizma, trendove u pranju novca ili finansiranju terorizma, kao i podatke o aktivnostima Uprave.
X Nadzor
Član 104 Organi nadležni za vršenje nadzora i njihova ovlašćenja
(1) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika, advokata i javnih beležnika dužni su da vrše:
- 1) Uprava;
- 2) Narodna banka Srbije;
- 3) Komisija za hartije od vrednosti;
- 4) organ nadležan za nadzor u oblasti poreskog savetovanja;
(2) 4a) organ nadležan za nadzor u oblasti igara na sreću;
- 5) ministarstvo nadležno za inspekcijski nadzor u oblasti trgovine;
- 6) Advokatska komora Srbije;
- 7) ministarstvo nadležno za poslove poštanskog saobraćaja;
- 8) Javnobeležnička komora.
(3) Ako organ iz stava 1. ovog člana u vršenju nadzora utvrdi postojanje nepravilnosti ili nezakonitosti u primeni ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, ovlašćen je da preduzme jednu ili više od sledećih mera:
- 1) da objavi na svojoj prezentaciji javno obaveštenje kojim je određeno fizičko i/ili pravno lice kod kojeg je utvrđeno postojanje tih nepravilnosti ili nezakonitosti, kao i vrsta, odnosno priroda povreda zakona i/ili drugih propisa;
- 2) da zahteva da se prestane s takvim ponašanjem i uzdrži od njegovog ponavljanja, odnosno zahteva otklanjanje nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka u roku koji sam odredi;
- 3) da podnese zahtev nadležnom organu za pokretanje odgovarajućeg postupka, uključujući krivični postupak, i o tome bez odlaganja obavesti Upravu;
- 4) da privremeno zabrani obavljanje funkcije licu koje je Član organa upravljanja obveznika ili privremeno zabrani bilo kojem drugom fizičkom licu odgovornom za povredu da bude imenovan na tu funkciju ili vrši te funkcije kod obveznika;
- 5) da, u slučaju ozbiljnih, sistemskih ili ponavljajućih nezakonitosti ili nepravilnosti, izrekne novčanu kaznu kao upravnu meru do dvostruko većeg iznosa od iznosa koristi koja je ostvarena povredom ovog zakona, a ako se ta korist ne može utvrditi, u iznosu do 120 miliona dinara;
- 6) preduzme druge mere i radnje za koje je zakonom ovlašćen.
(4) Izuzetno od stava 2. tačka 5) ovog člana, novčana kazna koja se izriče obvezniku koji je finansijska institucija može se utvrditi u iznosu do 600 miliona dinara ili u iznosu do 10% ukupnog prihoda tog obveznika ostvarenog u prethodnoj godini, odnosno 600 miliona dinara ako je taj obveznik fizičko lice.
(5) Nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvata i nadzor nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona u ograncima i poslovnim jedinicama obveznika u trećim državama, koji se vrši u saradnji sa nadležnim organima tih trećih država.
(6) Organ iz stava 1. ovog člana, ukoliko na osnovu zakona daje dozvole za rad obveznika, odnosno ovlašćenja za obavljanje poslova obveznika, može privremeno ili trajno da zabrani obavljanje delatnosti obveznika, odnosno da obvezniku oduzme dozvolu ili ovlašćenje za obavljanje poslova, u naročito opravdanim slučajevima, uključujući nalog obvezniku da ukine vršenje poslova u svojim ograncima ili poslovnim jedinicama u trećim državama, odnosno odbije ili ne dozvoli otvaranje ogranka ili poslovne jedinice u trećoj državi.
(7) Organ iz stava 1. ovog člana prilikom vršenja nadzora sprovodi pristup zasnovan na proceni rizika. U vršenju nadzora organ iz stava 1. ovog člana je dužan da:
- 1) ima jasnu sliku o rizicima od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje u Republici Srbiji;
- 2) ima direktan i indirektan pristup svim relevantnim informacijama o specifičnim domaćim i međunarodnim rizicima vezanim za stranke i usluge obveznika;
- 3) prilagođava dinamiku nadzora i mere preduzete u nadzoru sa rizikom od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje kod obveznika, kao i sa procenjenim rizikom u Republici Srbiji.
(8) Procenjeni rizik od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje kod obveznika iz stava 4. ovog člana, uključujući i rizik od neprimenjivanja radnji i mera na osnovu ovog zakona i zakona kojim se uređuje ograničavanje raspolaganja imovinom u cilju sprečavanja terorizma i širenja oružja za masovno uništenje, organ iz stava 1. ovog člana preispituje periodično, kao i kada kod obveznika dođe do značajne promene upravljačke ili organizacione strukture ili načina rada obveznika.
(9) Organ iz stava 1. ovog člana uzima u obzir diskrecionu ocenu obveznika kod procenjivanja rizika iz stava 7. ovog člana, te može, ako oceni da je potrebno, na odgovarajući način revidirati tu procenu i adekvatnost i primenu unutrašnjih politika, akata, kontrola i procedura.
(10) Organi iz stava 1. ovog člana i drugi organi nadležni za primenu ovog zakona moraju imati na raspolaganju odgovarajuće finansijske, ljudske i tehničke resurse za obavljanje njihovih poslova utvrđenih ovim zakonom. Ovi organi su dužni da obezbede da se za obavljanje tih poslova angažuju zaposleni visokog integriteta i odgovarajućeg znanja i iskustva, kao i da oni održavaju i postupaju u skladu sa najvišim profesionalnim standardima, uključujući propise i standarde o poverljivosti podataka, zaštiti podataka i sprečavanju sukoba interesa.
(11) Organi iz stava 1. ovog člana nadležni za vršenje nadzora nad finansijskim institucijama mogu, u skladu s članom 112a ovog zakona i srazmerno njihovim potrebama, sa organima strane države nadležnim za vršenje tog nadzora, pored podataka iz tog člana, razmenjivati i sledeće podatke, informacije i dokumentaciju:
- 1) podatke iz prudencijalnog nadzora, u skladu s međunarodnim standardima koji se odnose na te finansijske institucije, kao što su podaci o poslovanju finansijske institucije, njenom stvarnom vlasništvu i upravljanju, kao i o uslovima podobnosti za lica u tim institucijama (eng. fit and properness);
- 2) podatke koji se odnose na sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, kao što su interne procedure i politike finansijske institucije u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, podaci o merama poznavanja i praćenja stranke, dosijei stranaka, podaci o računima i transakcijama i uzorci iz nadzora nad tim institucijama koji se odnosi na sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 94/2024, 19/2025
Član 104a Odmeravanje mera i kazni i njihovo objavljivanje
Pri određivanju vrste i visine mera i kazni za povrede ovog zakona i podzakonskih akata donetih na osnovu ovog zakona, organi iz člana 104. ovog zakona uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući, ako je primenljivo:
- 1) težinu i trajanje povrede;
- 2) stepen odgovornosti fizičkog ili pravnog lica koje je odgovorno za tu povredu;
- 3) finansijsku snagu fizičkog ili pravnog lica koje je odgovorno za tu povredu, koje može uzeti u obzir ukupne prihode odgovornog pravnog ili fizičkog lica na godišnjem nivou;
- 4) korist pribavljenu tom povredom, ako je to moguće utvrditi;
- 5) gubitke ili štetu za treća lica koji su prouzrokovani tom povredom, ako je to moguće utvrditi;
- 6) stepen saradnje odgovornog fizičkog ili pravnog lica s nadležnim organom;
- 7) prethodne povrede ovog zakona ili drugih propisa u oblasti sprečavanja pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje koje je izvršilo odgovorno fizičko ili pravno lice.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 104b Odlučivanje nadzornog organa
(1) Organ iz člana 104. stav 1. ovog zakona donosi rešenje o upravnoj stvari koja se odnosi na mere koje se preduzimaju u skladu sa ovim zakonom.
(2) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
(3) Protiv rešenja iz stava 1. ovog člana može se voditi upravni spor, ali tužba protiv ovog rešenja ne može sprečiti ni odložiti njegovo izvršenje.
(4) U upravnom sporu protiv rešenja iz stava 1. ovog člana sud može rešiti upravnu stvar za čije je rešavanje ovim zakonom utvrđena nadležnost nadzornog organa, osim u slučaju rešenja Narodne banke Srbije i Komisije za hartije od vrednosti u skladu sa odredbama posebnih zakona.
(5) Prihodi od izrečenih novčanih kazni iz člana 104. st. 2. i 3. ovog zakona su prihodi budžeta Republike Srbije, osim prihoda od novčanih kazni koje su izrekle Narodna banka Srbije i Komisija za hartije od vrednosti koji predstavljaju prihode tih organa.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 105 Nadležnost Uprave u nadzoru
(1) Uprava vrši posredan i neposredan nadzor nad primenom ovog zakona kod obveznika iz člana 4. stav 1. tač. 13), 14), 19) podtač. (1) i (2) i stava 4. ovog zakona.
(2) Prilikom vršenja nadzora zaposleni u Upravi koji se bave poslovima nadzora se legitimišu službenom legitimacijom i značkom.
(3) Posredan nadzor sprovodi se kontrolom dokumentacije koju obveznici dostavljaju Upravi na njen zahtev, odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahteva.
(4) Neposredan nadzor pokreće se i vodi po službenoj dužnosti, a sprovodi se uvidom u poslovne knjige i drugu dokumentaciju obveznika, koji vrše zaposleni u Upravi.
(5) Radi obavljanja nadzora, Uprava sačinjava kontrolne liste, koje objavljuje na zvaničnoj internet stranici Uprave. Sadržaj kontrolnih listi se preispituje najmanje dva puta godišnje.
(6) Na postupak neposrednog nadzora shodno se primenjuje zakon kojim se uređuje inspekcijski nadzor.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
(1) Obveznik je dužan da Upravi dostavi podatke, informacije i dokumentaciju koji su neophodni za vršenje nadzora odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahteva.
(2) U cilju obavljanja poslova iz stava 1. ovog člana može se doneti zaključak.
(3) Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana nije dozvoljena žalba.
Član 107 Neposredan nadzor
(1) Neposredan nadzor se sprovodi na osnovu plana nadzora, koji se sačinjava na godišnjem nivou. Plan nadzora se označava stepenom tajnosti.
(2) Direktor Uprave ili lice koje on odredi, na osnovu godišnjeg plana nadzora, izdaje pismeni nalog. Nadzor počinje uručenjem naloga za nadzor nadziranom subjektu, odnosno licu koje je prisutno.
(3) Ako nadzirani subjekt, odnosno prisutno lice odbija uručenje naloga, smatra se da nadzor počinje pokazivanjem naloga i predočavanjem njegove sadržine nadziranom subjektu, odnosno prisutnom licu.
(4) Kada u skladu sa zakonom nalog nije izdat, nadzor počinje preduzimanjem prve radnje zaposlenog u Upravi sa tim ciljem.
(5) Zaposleni u Upravi može o svom dolasku obavestiti obveznika.
(6) Zaposleni u Upravi je dužan da o izvršenom neposrednom nadzoru sačini zapisnik, u roku od 15 dana od dana završetka nadzora i dostavi ga obvezniku. Zapisnik sadrži nalaz i predložene, odnosno naložene mere.
(7) Obveznik može da dostavi Upravi primedbe na zapisnik iz stava 6. ovog člana u roku od 15 dana od dana dostavljanja zapisnika.
(8) Ako zaposleni u Upravi utvrdi da su primedbe na zapisnik osnovane, sačinjava dopunu zapisnika.
(9) Dopuna zapisnika dostavlja se obvezniku, koji ima pravo da u roku od osam dana od dana dostavljanja dopune zapisnika dostavi Upravi svoje primedbe.
(1) Zaposleni u Upravi, u slučaju kada obveznik onemogući vršenje neposrednog nadzora donosi zaključak kojim se obvezniku nalaže da omogući vršenje nadzora odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema zaključka.
(2) Pod onemogućavanjem vršenja neposrednog nadzora podrazumeva se:
- 1) onemogućavanje uvida u dokumentaciju;
- 2) dostavljanje namerno ili grubom nepažnjom netačnih podataka;
- 3) neobezbeđivanje zaposlenom u Upravi uslova za vršenje neposrednog nadzora;
- 4) nedostavljanje u određenom roku traženih podataka i dokumentacije, kojom je obveznik dužan da raspolaže.
Član 109 Nadležnost Narodne banke Srbije u nadzoru
(1) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 1) ovog zakona vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje banaka.
(2) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 2) ovog zakona vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje devizno poslovanje.
(3) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 4) ovog zakona vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje društava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima.
(4) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 5) ovog zakona vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje delatnost finansijskog lizinga.
(5) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 6) ovog zakona vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje delatnost osiguranja.
(6) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tač. 10), 11) i 16) ovog zakona vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje pružanje platnih usluga.
(7) Nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 17) ovog zakona koji pruža usluge povezane s virtuelnim valutama vrši Narodna banka Srbije u skladu sa zakonom kojim se uređuje digitalna imovina.
(8) Brisani su raniji st. 8. i 9. (vidi član 13. Zakona - 153/2020-33).
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 153/2020
Član 109a Posebna ovlašćenja nadzornih organa
(1) Organ nadležan za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona, ukoliko na osnovu zakona daje dozvole za rad obveznika, odnosno ovlašćenja obveznicima radi provere ispunjenosti propisanih uslova za davanje dozvole za rad, odnosno ovlašćenja obveznicima ili sticanje učešća kod obveznika, kao i uslova za obavljanje funkcije člana organa kod obveznika u skladu sa propisima – mogu da u svakom trenutku pribave podatke o osuđivanosti, odnosno neosuđivanosti lica u vezi s kojima se proverava ispunjenost tih uslova i njihovih saradnika iz kaznene evidencije koja se vodi u skladu sa zakonom.
(2) Pojam saradnika iz stava 1. ovog člana za pojedine kategorije obveznika iz stava 1. ovog člana ima značenje utvrđeno zakonom kojim se uređuje poslovanje tog obveznika ili propisom donetim na osnovu zakona kojim se uređuje poslovanje tog obveznika.
(3) Podatke iz stava 1. ovog člana organ nadležan za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona može koristiti isključivo u svrhe za koje su pribavljeni i ne sme ih saopštavati niti učiniti dostupnim trećim licima.
(4) Organi nadležni za vršenje nadzora nad obveznicima iz člana 4. st. 2. i 3. ovog zakona dužni su da preduzmu neophodne mere radi sprečavanja da lica koja su osuđena za krivična dela u relevantnim oblastima i njihovi saradnici budu članovi organa upravljanja ili stvarni vlasnici obveznika, ako je posebnim zakonom uređena mogućnost poslovanja tih obveznika u formi pravnog lica.
(5) Pojam saradnika iz stava 4. ovog člana ima značenje utvrđeno zakonom kojim se uređuje računovodstvo.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 19/2025
Član 110 Ostali organi nadležni za vršenje nadzora
(1) Komisija za hartije od vrednosti vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 1) ovog zakona, kada se radi o kastodi i poslovima ovlašćene banke, člana 4. stav 1. tač. 3) i 7) ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, zakonom kojim se uređuje preuzimanje akcionarskih društava i zakonom kojim se reguliše poslovanje investicionih fondova, člana 4. stav 1. tačka 9) ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje delatnost revizora, člana 4. stav 1. tačka 17) ovog zakona koji pruža usluge povezane s digitalnim tokenima, u skladu sa zakonom kojim se uređuje digitalna imovina i člana 4. stav 1. tačka 18) ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.
(2) Organ nadležan za nadzor u oblasti poreskog savetovanja vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 15) ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje nadležnost i organizacija tog organa.
(3) Organ nadležan za nadzor u oblasti igara na sreću vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 8) ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje nadležnost i organizacija tog organa.
(4) Ministarstvo nadležno za inspekcijski nadzor u oblasti trgovine vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tač. 12) i 19) podtač. (3) i (4) ovog zakona, u skladu sa zakonom kojim se uređuje inspekcijski nadzor.
(5) Advokatska komora Srbije vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane advokata.
(6) Ministarstvo nadležno za inspekcijski nadzor u oblasti trgovine vrši nadzor nad primenom odredbe člana 46. stav 1. ovog zakona.
(7) Nadzorni organi iz člana 104. ovog zakona vrše nadzor nad primenom člana 46. stav 2. ovog zakona iz okvira svoje nadležnosti.
(8) Ministarstvo nadležno za poslove poštanskog saobraćaja vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane obveznika iz člana 4. stav 1. tačka 16a).
(9) Javnobeležnička komora vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane javnih beležnika.
(10) Brisan je raniji stav 8. (vidi član 61. Zakona - 91/2019-64)
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019, 153/2020, 92/2023, 94/2024, 19/2025
Član 111 Obaveštavanje o preduzetim merama u nadzoru
(1) Organi iz člana 104. ovog zakona dužni su da o preduzetim merama u izvršenom nadzoru, o utvrđenim nepravilnostima i nezakonitostima, kao i o drugim značajnim činjenicama u vezi sa nadzorom odmah, u pismenoj formi, obaveste Upravu, kao i da dostave primerak donetog akta.
(2) Obaveštenje iz stava 1. ovog člana sadrži podatke iz člana 102. stav 2. ovog zakona.
(3) Organ koji je utvrdio nepravilnosti i nezakonitosti o tome obaveštava i druge organe iz člana 104. ako su od značaja za njihov rad.
(4) Organi nadležni za vršenje nadzora dužni su da jedan drugom na zahtev dostave sve podatke i informacije potrebne za vršenje nadzora nad primenom ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 112 Obaveštavanje o činjenicama koje su u vezi sa pranjem novca i finansiranjem terorizma
(1) Organi nadležni za vršenje nadzora dužni su da u pismenoj formi obaveste Upravu, ako u vršenju poslova iz svog delokruga utvrde, odnosno otkriju činjenice koje su ili koje bi mogle da budu u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.
(2) Brisani su raniji stav 2. i 3. (vidi član 63. Zakona - 91/2019-64)
Član 112a Međunarodna saradnja organa nadležnih za vršenje nadzora
(1) Organ nadležan za vršenje nadzora iz člana 104. ovog zakona može, na svoju inicijativu ili na osnovu pismenog i obrazloženog zahteva organa strane države nadležnog za vršenje nadzora, razmenjivati podatke, informacije i dokumentaciju u vezi sa:
- 1) propisima iz oblasti u kojoj posluje obveznik nad kojim taj organ vrši nadzor, kao i drugim relevantnim propisima za vršenje nadzora;
- 2) sektorom u kome posluje obveznik nad kojim taj organ vrši nadzor;
- 3) vršenjem nadzora nad obveznikom;
- 4) transakcijama ili licima za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma ili drugim krivičnim delom na osnovu koga je stečen prihod koji može biti upotrebljen za pranje novca ili finansiranje terorizma.
(2) Način dostavljanja podataka, informacija i dokumentacije organi iz stava 1. ovog člana mogu urediti međusobnim zaključivanjem sporazuma.
(3) Organi nadležni za vršenje nadzora iz stava 1. ovog člana, u skladu sa načelima uzajamnosti i čuvanja poverljivih informacija, mogu međusobno da traže pomoć da u okviru svojih ovlašćenja sprovedu nadzor nad obveznikom koji je deo grupe, a koji posluje u državi od koje se pomoć traži.
(4) Organi iz stava 1. ovog člana podatke, informacije i dokumentaciju koriste samo:
- 1) za obavljanje svojih dužnosti u skladu sa ovim zakonom;
- 2) u slučaju žalbe ili drugih pravnih sredstava koja se izjavljuju protiv odluke organa nadležnog za vršenje nadzora, uključujući sudske postupke.
(5) Organ nadležan za vršenje nadzora iz stava 1. ovog člana koji je utvrdio nepravilnosti i nezakonitosti iz člana 111. stav 1. ovog zakona o tome obaveštava i druge organe iz člana 104. ovog zakona ako su te nepravilnosti, odnosno nezakonitosti od značaja za njihov rad.
(6) Organ nadležan za vršenje nadzora iz stava 1. ovog člana ne može otkrivati i razmenjivati sa trećim licima podatke, informacije i dokumentaciju koje je dobio u okviru saradnje iz ovog člana bez izričite saglasnosti organa nadležnog za nadzor koji mu je te informacije, podatke ili dokumentaciju dostavio, niti ih može koristiti u drugu svrhu osim one za koju mu je taj organ dao saglasnost – izuzev u opravdanim okolnostima u skladu sa zakonom, pri čemu će o tome odmah obavestiti taj organ.
(7) Obaveza čuvanja profesionalne tajne, odnosno poverljivosti podataka u skladu sa odredbama posebnih propisa kojima se uređuju ovlašćenja i funkcije organa nadležnog za vršenje nadzora iz stava 1. ovog člana primenjuje se na sva lica koja rade ili su radila u tom organu.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 91/2019
Član 113 Prijavljivanje kršenja odredaba ovog zakona
(1) Organ iz člana 104. ovog zakona je dužan da uspostavi mehanizam kojim se podstiče prijavljivanje tom organu kršenja odredaba ovog zakona od strane obveznika, odnosno zaposlenih u obvezniku.
(2) Mehanizam iz stava 1. ovog člana uključuje najmanje sledeće:
- 1) postupak za primanje prijava o kršenju odredaba ovog zakona i preduzimanje aktivnosti u vezi s tim prijavama;
- 2) odgovarajuću zaštitu zaposlenog kod obveznika koji prijavi kršenje odredaba ovog zakona;
- 3) odgovarajuću zaštitu zaposlenog koje je prijavljeno za kršenje odredaba ovog zakona;
- 4) zaštitu ličnih podataka zaposlenog koji prijavi kršenje odredaba ovog zakona i zaposlenog koje je prijavljeno za kršenje odredaba ovog zakona;
- 5) pravila koja obezbeđuju poverljivost u odnosu na zaposlenog koji prijavi kršenje odredaba ovog zakona, osim ako je to neophodno u cilju istrage ili sudskog postupka.
(3) Obveznik je dužan da internim aktom propiše procedure za interno prijavljivanje za kršenje odredaba ovog zakona kroz poseban, siguran, nezavisan i anoniman kanal komunikacije, a u skladu sa veličinom obveznika i prirodom njegovog poslovanja.
(4) Obveznik je dužan da po prijavi iz stava 3. ovog člana postupa u skladu sa načelom poverljivosti i zaštite podataka o ličnosti, kao i da zaštiti zaposlenog koji je prijavio tu povredu od izloženosti pretnjama ili zastrašivanju, a posebno od nepovoljnih ili diskriminatornih mera u vezi s radnim odnosom. Na zaštitu tog zaposlenog primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita uzbunjivača.
(5) Organ iz člana 104. ovog zakona je dužan da uspostavi pouzdan i efikasan mehanizam koji na siguran način omogućava podnošenje pritužbe zaposlenog zbog izloženosti situacijama navedenim u stavu 4. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 19/2025
Član 114 Donošenje preporuka i smernica
Organ iz člana 104. ovog zakona može, samostalno ili u saradnji sa drugim organima, da donese preporuke, odnosno smernice za primenu odredaba ovog zakona.