II Sistem smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama
Član 10 Sistem smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama
Sistem smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama je deo sistema nacionalne bezbednosti i predstavlja integrisani oblik upravljanja i organizovanja subjekata ovog sistema na sprovođenju preventivnih i operativnih mera i izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja ljudi i dobara od posledica katastrofa, uključujući i mere oporavka od tih posledica.
Član 11 Smanjenje rizika od katastrofa
(1) Smanjenje rizika od katastrofa obuhvata sistem mera i aktivnosti utvrđenih Nacionalnom strategijom iz oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama, Nacionalnim programom upravljanja rizikom od katastrofa, zakonom kojim se propisuje obnova nakon elementarne i druge nepogode, zakonom i drugim aktima, u cilju sprečavanja novih i smanjenja postojećih rizika kroz implementaciju ekonomskih, socijalnih, edukativnih, normativnih, zdravstvenih, kulturnih, tehnoloških, političkih i institucionalnih mera kojima se jača otpornost i pripremljenost zajednice za odgovor i ublažavanje posledica od nastalih katastrofa čime se postiže jačanje otpornosti zajednice.
(2) Smanjenje rizika od katastrofa, između ostalog, podrazumeva:
- 1) precizno identifikovanje, redovnu procenu i praćenje rizika od katastrofa radi njihove kontrole;
- 2) smanjenje dejstva faktora koji uzrokuju ili uvećavaju rizike od katastrofa putem odgovornog i odgovarajućeg upravljanja životnom sredinom, zemljištem, vodama i drugim prirodnim resursima, planskog korišćenja zemljišta i preduzimanjem odgovarajućih tehničkih i drugih mera;
- 3) ublažavanje štetnih posledica na osnovu što potpunijeg razumevanja rizika od njih, planiranja njihovog sprečavanja i povećanja spremnosti za reagovanje i efikasan odgovor;
- 4) obnovu nakon katastrofe u skladu sa načelom izgradnje boljeg sistema, koji će infrastrukturu i društvo u celini učiniti otpornijim na buduće katastrofe;
- 5) investiranje u prevenciju i smanjenje rizika od katastrofa kroz podsticanje javnog i privatnog ulaganja i preduzimanja strukturnih i nestrukturnih mera;
- 6) izgradnju kulture bezbednosti i otpornosti pojedinaca i zajednice na katastrofe;
- 7) intenzivnu međusobnu saradnju svih nadležnih institucija na svim nivoima vlasti, kao i partnerstvo sa privatnim i javnim preduzećima, drugim pravnim licima, preduzetnicima, organizacijama civilnog društva i svim zainteresovanim građanima koji mogu pružiti doprinos smanjenju rizika od katastrofa;
- 8) uspostavljanje preciznih procedura za razmenu informacija i iskustava od značaja za smanjenje rizika i za efikasno pružanje i primanje međunarodne operativne i humanitarne pomoći radi otklanjanja posledica katastrofe i početne obnove pogođenih područja;
- 9) praćenje klimatskih promena i prilagođavanje zajednice na očekivane posledice.
Član 12 Strategija smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama
(1) Strategija smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama (u daljem tekstu: Strategija) je osnovni strateški dokument kojim se utvrđuje politika i usmeravaju aktivnosti državnih organa i drugih subjekata u upravljanju rizikom od katastrofa, određuju smernice za angažovanje ljudskih i materijalnih resursa, kao i razvoj normativnog i institucionalnog okvira u cilju smanjenja rizika i efikasnog odgovora na izazove katastrofa.
(2) Strategija se donosi na nivou Republike.
(3) Strategiju i akcioni plan za njeno sprovođenje donosi Vlada.
Član 13 Subjekti i snage sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama
(1) Subjekti sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama su organi državne uprave, organi autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, javne službe, privredna društva i druga pravna lica i preduzetnici, organizacije civilnog društva, obrazovne ustanove i naučno istraživačke organizacije, javne agencije i drugi koji, u skladu sa zakonom, drugim opštim aktima, planovima, programima i drugim dokumentima učestvuju u utvrđivanju mera i aktivnosti od značaja za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama.
(2) Jedinstvo delovanja subjekata sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama na nivou Republike Srbije obezbeđuje se preko Nacionalne platforme za smanjenje rizika.
(3) Snage sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama su štabovi za vanredne situacije, jedinice civilne zaštite, vatrogasno-spasilačke jedinice, Služba 112, Policija, Vojska Srbije, Crveni krst Srbije, Gorska služba spasavanja, Vatrogasni savez Srbije, Savez radio amatera Srbije, poverenici, odnosno zamenici poverenika civilne zaštite, građani, udruženja građana i organizacije čija je delatnost od posebnog interesa za razvoj i funkcionisanje sistema.
Član 14 Nacionalna platforma za smanjenje rizika od katastrofa
(1) Nacionalna platforma za smanjenje rizika od katastrofa (u daljem tekstu: Nacionalna platforma) je platforma za razmatranje i definisanje pitanja od najvećeg značaja za sistem smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama, koja obezbeđuje razmenu mišljenja, znanja, inovacija, i iskustava iz oblasti smanjenja rizika, predlaže mere i aktivnosti politike smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama, razmatra razvojne strategije, planove i programe koji su od interesa za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama i jača mehanizme saradnje i koordinacije na nacionalnom i međunarodnom nivou.
(2) Republički štab za vanredne situacije ima ulogu Nacionalne platforme.
(3) U radu Nacionalne platforme, pored članova Republičkog štaba za vanredne situacije učestvuju i predstavnici akademske zajednice, lokalne samouprave i organizacija civilnog društva kao i drugi subjekti sistema smanjenja rizika od katastrofa.
Član 15 Procena rizika od katastrofa
(1) Procenom rizika od katastrofa identifikuju se vrsta, karakter i poreklo pojedinih rizika od nastupanja katastrofa, stepen ugroženosti, faktori koji ih uzrokuju ili uvećavaju stepen moguće opasnosti, posledice koje mogu nastupiti po život i zdravlje ljudi, životnu sredinu, materijalna i kulturna dobra, obavljanje javnih službi i privrednih delatnosti, kao i druge pretpostavke od značaja za odvijanje uobičajenih životnih, ekonomskih i socijalnih aktivnosti.
(2) Procenu rizika od katastrofa izrađuju i donose Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave, subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, izuzev saveza, klubova i udruženja; privredna društva, zdravstvene ustanove izuzev apoteka; predškolske i školske ustanove i fakulteti za sve objekte u kojima borave deca, odnosno objekte u kojima se odvija nastava; ustanove socijalne zaštite za objekte u kojima borave korisnici.
(3) Privredna društva i druga pravna lica koja u svom sastavu imaju organizacione celine čiji su kapaciteti, obim i značaj delatnosti od posebnog značaja za privredu Republike Srbije iz oblasti energetike, telekomunikacija, rudarstva i saobraćaja, izrađuju Procenu rizika i za te organizacione celine.
(4) Procenu rizika izrađuju i donose i pravna lica koja upravljaju poslovnim, trgovačkim, sportskim, ugostiteljskim i smeštajnim objektima i objektima za razonodu kapaciteta više od 100 lica, a ako su objekti namenjeni za boravak dece do 14 godina, nezavisno od kapaciteta.
(5) Privredna društva i druga pravna lica koja nisu obuhvaćena st. 2–4. ovog člana izrađuju svoju procenu rizika od katastrofa na osnovu preporuke štaba za vanredne situacije jedinice lokalne samouprave zasnovane na proceni rizika od katastrofa jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalaze.
(6) Procenu rizika od katastrofa Republike Srbije usvaja Vlada, na predlog Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Ministarstvo).
(7) Subjekti iz st. 2–4. ovog člana procenu rizika od katastrofa donose po pribavljenoj saglasnosti Ministarstva.
(8) Procena rizika od katastrofa se periodično ažurira u skladu sa potrebama i novim okolnostima, u celini se ponovo izrađuje i donosi na svake tri godine, a ukoliko su se okolnosti u značajnoj meri promenile i ranije, odnosno ukoliko se pojavio novi rizik ili se postojeći rizik povećao ili smanjio.
Član 16 Plan smanjenja rizika od katastrofa
(1) Planom smanjenja rizika od katastrofa utvrđuju se konkretne preventivne, organizacione, tehničke, finansijske, normativne, nadzorne, edukativne i druge mere i aktivnosti koje su nadležni državni organi i drugi subjekti, na osnovu procene pojedinih rizika, dužni da preduzmu u budućem periodu u cilju smanjenja rizika od katastrofa i ublažavanja njihovih posledica.
(2) Plan smanjenja rizika od katastrofa se izrađuje i donosi za teritoriju Republike Srbije (Nacionalni plan smanjenja rizika od katastrofa), autonomne pokrajine (Pokrajinski plan smanjenja rizika od katastrofa) i jedinice lokalne samouprave (lokalni plan smanjenja rizika od katastrofa).
(3) Planovi smanjenja rizika od katastrofa se izrađuju na osnovu predloga tretmana procenjenih rizika u odgovarajućoj proceni rizika od katastrofa.
(4) Nosioci izrade Nacionalnog plana smanjenja rizika od katastrofa su organi državne uprave u čijoj su nadležnosti opasnosti identifikovane u Proceni rizika od katastrofa Republike Srbije.
(5) Nosioci izrade pokrajinskih planova smanjenja rizika od katastrofa i lokalnih planova smanjenja rizika od katastrofa su nadležni organi autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.
(6) Nacionalni plan smanjenja rizika od katastrofa donosi Vlada na predlog Ministarstva.
(7) Pokrajinski plan smanjenja rizika od katastrofa, odnosno lokalni plan smanjenja rizika od katastrofa, donosi nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.
(8) Planovi smanjenja rizika od katastrofa se donose za period od tri godine.
(9) Sadržaj i način izrade plana smanjenja rizika od katastrofa propisuje Vlada.
Član 17 Plan zaštite i spasavanja
(1) Planom zaštite i spasavanja se planiraju mere i aktivnosti za sprečavanje i umanjenje posledica katastrofa, snage i sredstva subjekata sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama, njihovo organizovano i koordinirano angažovanje i delovanje u vanrednim situacijama u cilju zaštite i spasavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara i obezbeđenja osnovnih uslova za život.
(2) Plan zaštite i spasavanja obavezno sadrži sledeće celine:
- 1) rano upozoravanje i pripravnost (spremnost);
- 2) mobilizacija i aktiviranje;
- 3) zaštita i spasavanje po vrstama opasnosti;
- 4) mere civilne zaštite;
- 5) upotreba snaga i subjekata zaštite i spasavanja.
(3) Plan zaštite i spasavanja izrađuje se na osnovu procene rizika i usvaja najkasnije 90 dana nakon usvajanja procene rizika, a redovno se usklađuje sa izmenama procene rizika.
(4) Plan zaštite i spasavanja Republike Srbije izrađuje Ministarstvo u saradnji sa drugim ministarstvima, posebnim organizacijama i drugim pravnim licima, a donosi Vlada.
(5) Plan zaštite i spasavanja autonomne pokrajne i plan zaštite i spasavanja jedinica lokalne samouprave donose nadležni organi autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, po pribavljenoj saglasnosti Ministarstva, na predlog nadležnog štaba.
(6) Plan zaštite i spasavanja se periodično ažurira u skladu sa potrebama i novim okolnostima, u celini se ponovo izrađuje i donosi svake treće godine, a ukoliko su se okolnosti u značajnoj meri promenile i ranije u skladu sa procenom rizika od katastrofa.
(7) Plan zaštite i spasavanja su dužni da izrade i donesu svi subjekti koji imaju obavezu izrade procene rizika od katastrofa.
(8) Plan zaštite i spasavanja se primenjuje i u ratnom i vanrednom stanju.
(9) Sadržaj, način izrade i obaveze subjekata u vezi sa izradom procene rizika od katastrofa i planova zaštite i spasavanja propisuje Vlada.
(10) Metodologiju, način izrade i sadržaj procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja propisuje ministar nadležan za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: ministar).
(11) Delovi procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja mogu biti označeni odgovarajućom oznakom stepena tajnosti u skladu sa zakonom.
Član 18 Eksterni plan zaštite od velikog udesa
(1) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi SEVESO kompleks višeg reda, dužan je da izradi i donese eksterni plan zaštite od velikog udesa sa merama koje treba preduzeti izvan kompleksa, u roku koji ne može biti duži od dve godine od trenutka prijema neophodnih informacija dostavljenih od strane operatera SEVESO kompleksa, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita životne sredine.
(2) Eksterni plan zaštite od velikog udesa se izrađuje u cilju:
- 1) ograničavanja i kontrole incidenata na takav način da se efekti svedu na najmanju meru i da se ograniči šteta po ljudsko zdravlje, životnu sredinu i imovinu;
- 2) sprovođenja neophodnih mera radi zaštite zdravlja ljudi i životne sredine od efekata velikog udesa;
- 3) prenošenje neophodnih informacija javnosti i relevantnim nadležnim službama ili organima u oblasti u kojoj se SEVESO kompleks višeg reda nalazi;
- 4) obezbeđivanja povratka u pređašnje stanje i čišćenja životne sredine nakon velikog udesa.
(3) Eksterni plan zaštite od velikog udesa obavezno sadrži sledeće podatke:
- 1) imena ili dužnosti lica ovlašćenih za pokretanje postupaka za slučaj vanrednih situacija, kao i lica ovlašćenih za vođenje i koordinaciju aktivnosti ublažavanja posledica izvan SEVESO kompleksa;
- 2) način primanja ranog upozorenja o incidentima i postupke upozoravanja i pozivanja pomoći;
- 3) koordinaciju sredstava neophodnih za sprovođenje eksternog plana zaštite od velikog udesa;
- 4) način pružanja pomoći pri akciji ublažavanja posledica na SEVESO kompleksu;
- 5) način ublažavanja posledica van SEVESO kompleksa, uključujući i odgovor na scenario najgoreg mogućeg udesa definisan u Izveštaju o bezbednosti, kao i razmatranje mogućih domino efekata, uključujući i one koji imaju uticaje na životnu sredinu;
- 6) sistem i postupak obaveštavanja javnosti, susednih SEVESO kompleksa ili postrojenja koja nisu SEVESO kompleksi, o specifičnim informacijama o udesu i obrascima ponašanja koje bi trebalo usvojiti;
- 7) sistem i postupak obaveštavanja nadležnih službi drugih država u slučaju velikog udesa s mogućim prekograničnim posledicama.
(4) Operater kompleksa na kom su mogući domino efekti velikog udesa je dužan da pruži informacije o mogućim domino efektima potrebne za izradu eksternog plana zaštite od velikog udesa, kao i da sarađuje sa nadležnim organom koji izrađuje eksterni plan zaštite od velikog udesa, u informisanju javnosti i susednih postrojenja koja nisu SEVESO kompleksi.
(5) Nadležni organ koji izrađuje eksterni plan zaštite od velikog udesa dužan je da, u skladu sa zakonom, zainteresovanoj javnosti omogući rani javni uvid i davanje mišljenja na eksterni plan zaštite od velikog udesa i u toku usvajanja i u toku budućih većih izmena i dopuna eksternog plana zaštite od velikog udesa.
(6) Nadležni organ jedinice lokalne samouprave vrši kontrolu i testiranje eksternih planova zaštite od velikog udesa najmanje jednom u tri godine i, ukoliko je potrebno, menja ih i dopunjuje periodično.
(7) Izmene i dopune eksternog plana od velikog udesa moraju da uzmu u obzir promene na SEVESO kompleksima, promenama u svim relevantnim službama koje učestvuju u odgovoru na udes, nova tehnička znanja u vezi odgovora na udes.
(8) Ministarstvo može izuzeti od obaveze izrade eksternog Plana zaštite od velikog udesa nadležni organ za donošenje tog plana, a na osnovu mišljenja ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine da kompleks ne može da izazove opasnost od velikog udesa izvan kompleksa, kao i na osnovu informacija iz Izveštaja o bezbednosti za odgovarajući kompleks, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita životne sredine.
(9) Izuzetno od odredbe iz prethodnog stava ministarstvo nadležno za zaštitu životne sredine može da dostavi Ministarstvu novo mišljenje o potrebi izrade eksternog Plana zaštite od velikog udesa, usled izmena Izveštaja o bezbednosti nastalih zbog promena na kompleksu.
(10) Nadležni štab za vanredne situacije dužan je da, bez odlaganja, primeni eksterni plan zaštite od velikog udesa kada dođe do velikog udesa ili kada dođe do nekontrolisanog razvoja događaja za koji se može očekivati da će dovesti do velikog udesa.
(11) Eksterni planovi zaštite od velikog udesa dostavljaju se Ministarstvu na saglasnost i sastavni su deo planova zaštite i spasavanja jedinice lokalne samouprave.
Član 19 Ovlašćenje i licenca za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja
(1) Procenu rizika od katastrofa i plan zaštite i spasavanja izrađuju privredna društva odnosno druga pravna lica koja imaju ovlašćenje za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja i imaju u stalnom radnom odnosu zaposlena lica koja poseduju licencu za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja.
(2) Ovlašćenje iz stava 1. ovog člana izdaće se privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu koje u stalnom radnom odnosu ima najmanje tri zaposlena lica koja poseduju licencu za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja i koje ispunjava organizaciono-tehničke uslove.
(3) Licenca za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja izdaće se licu koje ima:
- 1) najmanje visoku stručnu spremu i stečenih 240 ESP bodova (master-akademske, specijalističke akademske, specijalističke strukovne, odnosno osnovne akademske studije u trajanju od najmanje četiri godine);
- 2) završenu obuku za izradu procene rizika i planova zaštite i spasavanja i
- 3) položen poseban stručni ispit za izradu procene rizika i plana zaštite i spasavanja.
(4) Rok važenja ovlašćenja za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja i licence za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja je pet godina.
(5) Ovlašćenje za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja i licencu za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja izdaje Ministarstvo.
(6) Ministarstvo će oduzeti ovlašćenje za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da ne ispunjava uslove predviđene zakonom.
(7) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim ovlašćenjima za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja i licencama za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja.
(8) Organizaciono-tehničke uslove koje moraju ispunjavati pravna lica za izdavanje ovlašćenja za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja propisuje ministar.
(9) Program i način polaganja stručnog ispita, visinu naknade za rad ispitne komisije, izgled i način izdavanja licence za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja iz stava 1. ovog člana, propisuje ministar.
Član 20 Ovlašćenje za izradu plana zaštite od udesa
(1) Plan zaštite od udesa izrađuju privredna društva, odnosno druga pravna lica koja imaju ovlašćenje za izradu plana zaštite od udesa.
(2) Ovlašćenje iz stava 1. ovog člana izdaće se privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu koje ima u stalnom radnom odnosu najmanje tri zaposlena lica koja imaju visoku stručnu spremu iz oblasti prirodno-matematičkih nauka, odnosno hemijskih nauka i tehničko-tehnoloških nauka, odnosno tehnološkog inžinjerstva i elektrotehničkog i računarskog inžinjerstva (osnovne master-akademske, specijalističke akademske, specijalističke strukovne, odnosno osnovne akademske studije u trajanju od najmanje četiri godine) i koje ispunjava organizaciono tehničke uslove.
(3) Rok važenja ovlašćenja za izradu plana zaštite od udesa je pet godina.
(4) Ovlašćenje za izradu plana zaštite od udesa izdaje Ministarstvo.
(5) Ministarstvo će oduzeti ovlašćenje za izradu plana zaštite od udesa privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da ne ispunjava uslove predviđene zakonom.
(6) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim ovlašćenjima za izradu plana zaštite od udesa.
(7) Organizaciono-tehničke uslove koje moraju ispunjavati pravna lica za izdavanje ovlašćenja za izradu plana zaštite od udesa propisuje ministar.
Član 21 Obuka za izdavanje licence
(1) Obuku za polaganje posebnog stručnog ispita za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja organizuju i sprovode pravna lica koja su ovlašćena za organizovanje i sprovođenje ove obuke od strane Ministarstva.
(2) Pravna lica iz stava 1. ovog člana organizuju polaganje posebnog stručnog ispita za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja pred ispitnom komisijom koju obrazuje ministar.
(3) Ovlašćenje za organizovanje i sprovođenje obuke iz stava 1. ovog člana izdaće se privrednom društvu odnosno drugom pravnom licu koje ima:
- 1) najmanje tri zaposlena lica koja poseduju licencu za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja;
- 2) obezbeđene odgovarajuće materijalno-tehničke uslove za organizaciju i sprovođenje obuke;
- 3) plan i program obuke za polaganje posebnog stručnog ispita za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja koji odobrava Ministarstvo.
(4) Bliže uslove iz stava 3. ovog člana koje moraju ispunjavati pravna lica za izdavanje ovlašćenja za organizovanje i sprovođenje obuke za polaganje posebnog stručnog ispita za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja, način izrade i sadržaj plana i programa ove obuke propisuje ministar.
(5) Ovlašćenje za organizovanje i sprovođenje obuke za polaganje posebnog stručnog ispita za izradu procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja će se oduzeti ukoliko se u toku inspekcijskog nadzora utvrdi da nisu ispunjeni uslovi predviđeni zakonom, odnosno ukoliko se obuke ne sprovode u skladu sa odobrenim planom i programom.
Član 22 Registar rizika od katastrofa
(1) Registar rizika od katastrofa (u daljem tekstu: Registar rizika) je interaktivna, elektronska, geografsko-informaciona baza podataka za teritoriju Republike Srbije koju vodi Ministarstvo u saradnji sa nadležnim organima državne uprave, drugim državnim organima i imaocima javnih ovlašćenja.
(2) Registar rizika sadrži podatke od značaja za upravljanje rizikom i to:
- 1) fizičko-geografske podatke o prostoru zahvaćenom rizikom;
- 2) podatke o broju i strukturi, kao i izloženosti i ranjivosti stanovništva, koje može biti pogođeno nastupanjem katastrofe;
- 3) podatke o stambenim zgradama i zgradama druge namene, infrastrukturnim i drugim objektima, njihovoj izloženosti i ranjivosti;
- 4) podatke o ranijim katastrofama i njihovim posledicama;
- 5) opis i karakteristike opasnosti;
- 6) druge podatke od značaja za smanjenje rizika.
(3) Registar rizika je javan, osim u pogledu podataka koji uživaju zaštitu po posebnim propisima.
(4) Subjekti sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama su dužni da Ministarstvu dostavljaju ažurne podatke potrebne za izradu Registra rizika, bez naknade.
(5) Obaveze subjekata sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama u postupku izrade Registra rizika, način izrade Registra rizika i unos podataka bliže uređuje Vlada.
(6) Sadržinu, način uspostavljanja i održavanja Registra rizika propisuje ministar.
Član 23 Zone neposrednog rizika
(1) Zone neposrednog rizika su geografske prostorne celine u kojima postoji veoma visok stepen izvesnosti da će nastupiti katastrofa i da će njene posledice biti dugotrajne i teško otklonjive, a mere zaštite i spasavanja znatno otežane.
(2) U zonama neposrednog rizika zabranjene su aktivnosti koje izazivaju nove ili uvećavaju postojeće faktore rizika (iskopi i drugi zemljani radovi, izgradnja i postavljanje objekata i dr.), kao i aktivnosti povodom kojih se ljudi i materijalna i kulturna dobra mogu izložiti teškim posledicama (odlaganje stvari, parkiranje, okupljanje većeg broja ljudi, manifestacije i dr.), osim po prethodno pribavljenoj dozvoli Ministarstva.
(3) Odluku o utvrđivanju zone neposrednog rizika na osnovu usvojene Procene rizika od katastrofa Republike Srbije donosi Vlada, na predlog Republičkog štaba za vanredne situacije.
(4) Kriterijume i način određivanja zone neposrednog rizika propisuje Vlada.
III Prava i dužnosti subjekata sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama
U sistemu smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama Vlada obezbeđuje izgradnju, razvoj i plansko povezivanje delova sistema i zadataka u jedinstvenu celinu, usmerava i usklađuje rad organa državne uprave na sprovođenju mera i aktivnosti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama i donosi akte u skladu sa zakonom i preduzima druge mere iz svoje nadležnosti u ovoj oblasti.
Član 25 Ministarstvo unutrašnjih poslova
(1) Za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti u oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja u vanrednim situacijama u Ministarstvu se obrazuje posebna organizaciona jedinica (u daljem tekstu: Nadležna služba).
(2) Ministarstvo u oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama:
- 1) izrađuje i predlaže Strategiju;
- 2) izrađuje i predlaže Akcioni plan za sprovođenje Strategije;
- 3) koordinira izradu Procene rizika od katastrofa Republike Srbije i Plana zaštite i spasavanja Republike Srbije;
- 4) izrađuje i predlaže Nacionalni plan smanjenja rizika od katastrofa;
- 5) uspostavlja i vodi Registar rizika od katastrofa u Republici Srbiji;
- 6) daje saglasnost na procene rizika, planove zaštite i spasavanja i planove zaštite od udesa;
- 7) organizuje, planira i sprovodi obuku snaga i subjekata sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama;
- 8) u saradnji sa ministarstvom nadležnim za poslove odbrane i ministarstvom nadležnim za poslove telekomunikacija preduzima mere u cilju organizovanja i obezbeđenja telekomunikacionih i informacionih sistema za potrebe rukovođenja i koordinacije u vanrednim situacijama i prenosa podataka i informacija i njihovu zaštitu;
- 9) objedinjava i vodi jedinstvenu informacionu bazu podataka o ljudskim i materijalno-tehničkim resursima subjekata i snaga sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama;
- 10) obrazuje, obučava, oprema, mobiliše i angažuje specijalizovane jedinice civilne zaštite za teritoriju Republike Srbije;
- 11) inicira naučna istraživanja u ovoj oblasti;
- 12) neposredno učestvuje u programima, projektima i drugim aktivnostima za unapređenje sistema iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama;
- 13) naređuje delimičnu mobilizaciju jedinica civilne zaštite na republičkom nivou;
- 14) neposredno sarađuje, razmenjuje informacije i podatke sa službama iste delatnosti drugih zemalja i međunarodnim organizacijama;
- 15) ostvaruje međunarodnu saradnju u ovoj oblasti;
- 16) koordinira primanje i pružanje međunarodne pomoći;
- 17) planira i sprovodi održivo finansiranje materijalno-tehničkog opremanja, nabavki, donacija i projekata u cilju obezbeđenja funkcionisanja i unapređivanja sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama;
- 18) stara se o organizaciji i funkcionisanju mera civilne zaštite;
- 19) sprovodi mere za zaštitu i spasavanje lica i imovine ugroženih katastrofama;
- 20) prikuplja i obrađuje podatke i informacije o katastrofama, vrši razmenu informacija i podataka sa nadležnim službama drugih država ili međunarodnim organizacijama o opasnostima, udesima sa prekograničnim efektima, katastrofama i drugim nesrećama;
- 21) organizuje i vrši rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje u slučaju katastrofe;
- 22) organizuje i upravlja jedinstvenim sistemom za javno uzbunjivanje u Republici Srbiji;
- 23) daje saglasnost na projektnu dokumentaciju sistema za javno uzbunjivanje;
- 24) vrši poslove planiranja, organizovanja, obučavanja, upotrebe i kontrole snaga sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama;
- 25) organizuje i sprovodi izviđanje, obeležavanje, pronalaženje, iskopavanje, identifikaciju, uklanjanje, transport, skladištenje i uništavanje EOR;
- 26) obezbeđuje učešće policije i drugih organizacionih jedinica u sprovođenju mera i aktivnosti predviđenih ovim zakonom;
- 27) priprema i sprovodi bezbednosnu zaštitu prostora, infrastrukture i objekata od značaja za preduzimanje mera i izvršavanje zadataka zaštite i spasavanja;
- 28) obavlja i druge poslove određene zakonom.
Član 26 Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije
(1) U uslovima kada druge snage i sredstva sistema nisu dovoljne za zaštitu i spasavanje ljudi, materijalnih i drugih dobara od posledica katastrofa, na zahtev Republičkog štaba za vanredne situacije, Ministarstvo odbrane obezbeđuje učešće svojih organizacionih jedinica, komandi, jedinica i ustanova Vojske Srbije za pružanje pomoći u zaštiti i spasavanju, u skladu sa zakonom, osim u ratnom i vanrednom stanju.
(2) Kada u zaštiti i spasavanju učestvuju jedinice Vojske Srbije, njima komanduju njihove nadležne starešine, u skladu sa zaključcima i preporukama štaba za vanredne situacije koji rukovodi i koordinira zaštitom i spasavanjem.
Član 27 Ministarstva i drugi organi državne uprave
Organi državne uprave, u okviru utvrđenog delokruga, u oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama:
- 1) se staraju o obezbeđenju doslednog usklađivanja svih opštih i planskih akata koje donose ili pripremaju, sa politikom u ovoj oblasti;
- 2) pravovremeno izveštavaju Ministarstvo o uočenim pojavama i problemima od značaja za ovu oblast, kao i o podacima od značaju za procenu postojećih rizika, o pojavi novih rizika i pretnji i o drugim činjenicama;
- 3) planiraju, organizuju i obezbeđuju funkcionisanje svoje delatnosti u vanrednim situacijama;
- 4) učestvuju u izradi Strategije, Nacionalnog plana smanjenja rizika od katastrofa, Plana zaštite i spasavanja Republike Srbije i drugih planskih i programskih dokumenata;
- 5) učestvuju u izradi Procene rizika od katastrofa Republike Srbije iz svog delokruga i dostavljaju je Ministarstvu, osim Ministarstva odbrane;
- 6) obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom.
Član 28 Autonomna pokrajina
Autonomna pokrajina u okviru svog delokruga u oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama:
- 1) se stara o obezbeđenju doslednog usklađivanja svih opštih i planskih akata koje donose ili pripremaju, sa politikom u ovoj oblasti;
- 2) donosi akt o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite na teritoriji autonomne pokrajine i obezbeđuje njeno sprovođenje;
- 3) planira i obezbeđuje budžetska sredstva namenjena za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama;
- 4) obrazuje pokrajinski štab za vanredne situacije;
- 5) uspostavlja situacioni centar u skladu sa aktom o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite, a u zavisnosti od tehničkih i materijalnih mogućnosti;
- 6) usvaja godišnji plan rada i godišnji izveštaj o radu pokrajinskog štaba za vanredne situacije;
- 7) izrađuje i donosi procenu rizika, pokrajinski plan smanjenja rizika od katastrofa i plan zaštite i spasavanja;
- 8) određuje subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje za autonomnu pokrajinu, na predlog štaba za vanredne situacije;
- 9) obezbeđuje telekomunikacionu i informacionu podršku za potrebe zaštite i spasavanja, kao i uključivanje u telekomunikacioni i informacioni sistem Službe 112 i povezuju se sa njim;
- 10) pravovremeno izveštava Ministarstvo i druge nadležne državne organe o uočenim pojavama i problemima od značaja za smanjenje rizika, o podacima od značaju za procenu postojećih rizika, o pojavi novih rizika i pretnji i o drugim činjenicama koje su relevantne za ovu oblast;
- 11) obavlja i druge poslove utvrđene zakonom.
Član 29 Jedinica lokalne samouprave
(1) Jedinica lokalne samouprave u okviru svojih nadležnosti, u oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama:
- 1) donosi akt o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite na teritoriji jedinice lokalne samouprave, na predlog nadležnog štaba i obezbeđuje njeno sprovođenje;
- 2) izrađuje i donosi procenu rizika, lokalni plan smanjenja rizika od katastrofa, plan zaštite i spasavanja i eksterni plan zaštite od velikog udesa ukoliko se na njenoj teritoriji nalazi SEVESO kompleks višeg reda;
- 3) obrazuje štab za vanredne situacije;
- 4) određuje subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje jedinice lokalne samouprave na predlog nadležnog štaba;
- 5) planira i obezbeđuje budžetska sredstva namenjena za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama;
- 6) obrazuje jedinice civilne zaštite;
- 7) uspostavlja situacioni centar u skladu sa aktom o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite, a u zavisnosti od tehničkih i materijalnih mogućnosti;
- 8) izrađuje studiju pokrivenosti sistema za javno uzbunjivanje za svoju teritoriju (akustičku studiju) i stara se o održavanju, nabavci i postavljanju akustičkih izvora (sirena) i ostale opreme u okviru jedinstvenog sistema za javno uzbunjivanje u Republici Srbiji;
- 9) sarađuje sa susednim jedinicama lokalne samouprave u sprovođenju mera i aktivnosti od značaja za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama;
- 10) preduzima hitne i preventivne mere u cilju smanjenja rizika od katastrofa;
- 11) usvaja godišnji plan rada i godišnji izveštaj o radu štaba za vanredne situacije;
- 12) obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom.
(2) Jedinica lokalne samouprave može izrađivati sopstvenu procenu rizika, plan zaštite i spasavanja i eksterni plan zaštite od velikog udesa ukoliko ima najmanje jedno zaposleno lice u stalnom radnom odnosu koje poseduje licencu.
(3) Sva prava i obaveze predviđene ovim zakonom za jedinice lokalne samouprave odnose se i na gradske opštine grada Beograda.
(4) Jedinice lokalne samouprave uspostavljaju oblike međusobne saradnje i udruživanja u cilju pružanja pomoći, razmene iskustava i zajedničkog planiranja i preduzimanja mera i aktivnosti iz okvira svojih nadležnosti utvrđenih ovim zakonom.
(5) Jedinice lokalne samouprave ostvaruju saradnju sa regijama i opštinama susednih zemalja, u skladu sa zakonom.
(6) Nadležna služba i drugi nadležni državni i pokrajinski organi dužni su da jedinicama lokalne samouprave pružaju stručnu i drugu pomoć i podršku u obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim nadležnostima i mogućnostima.
Član 30 Privredna društva i druga pravna lica
(1) Svako privredno društvo i drugo pravno lice dužno je da, u okviru svoje delatnosti preduzima sve mere prevencije i smanjenja rizika, kao i da se odazove zahtevu nadležnog štaba i uzme učešće u sprovođenju mera zaštite i spasavanja.
(2) Troškovi nastali učešćem pravnih lica iz stava 1. ovog člana u sprovođenju mera zaštite i spasavanja, nadoknađuju se iz budžeta jedinice lokalne samouprave, pokrajine i Republike, u zavisnosti od toga koji štab za vanredne situacije je uputio zahtev za angažovanje.
(3) Privredna društva i druga pravna lica su dužna da, bez naknade, dostave Ministarstvu, autonomnoj pokrajini i jedinicama lokalne samouprave odnosno pravnim licima koja su angažovana na izradi procene rizika od katastrofa i plana zaštite i spasavanja, podatke neophodne za izradu ovih dokumenata.
Član 31 Subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje
(1) Subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje su privredna društva i druga pravna lica koja se bave delatnošću iz oblasti: telekomunikacija, rudarstva i energetike, transporta, meteorologije, hidrologije, seizmologije, zaštite od jonizujućeg zračenja i nuklearne sigurnosti, zaštite životne sredine, vodoprivrede, šumarstva i poljoprivrede, zdravstva, zbrinjavanja lica, veterine, komunalne delatnosti, građevinarstva, ugostiteljstva, i drugi koji raspolažu resursima za smanjenje rizika od katastrofa.
(2) Subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje Republike Srbije, određuje Vlada na predlog Ministarstva.
(3) Subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje autonomne pokrajine, određuje izvršni organ autonomne pokrajine.
(4) Subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje jedinice lokalne samouprave, određuje izvršni organ jedinice lokalne samouprave.
(5) Štab za vanredne situacije može staviti u pripravnost ili angažovati subjekte od posebnog značaja u vanrednoj situaciji, kao i za potrebe vežbi civilne zaštite kada vanredna situacija nije proglašena.
(6) Izuzetno od stava 5. ovog člana, a usled hitnosti sprovođenja mera zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara, rukovodilac Nadležne službe može izvršiti angažovanje subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje Republike Srbije, odnosno odobriti njihovo angažovanje na zahtev pokrajinskog, gradskog ili opštinskog štaba za vanredne situacije.
(7) Vlada, izvršni organ autonomne pokrajine, odnosno nadležni organ jedinice lokalne samouprave, sa subjektima iz stava 1. ovog člana ugovorom uređuju troškove stavljanja u pripravnost odnosno angažovanja subjekata od posebnog značaja, koji se nadoknađuju po tržišnim cenama.
(8) Troškovi stavljanja u pripravnost odnosno angažovanja padaju na teret budžeta jedinice lokalne samouprave, pokrajine i Republike, u zavisnosti od toga koji štab za vanredne situacije je naredio pripravnost odnosno izvršio angažovanje.
(9) Na određivanje i angažovanje subjekata od posebnog značaja ne primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju javne nabavke.
Član 32 Posebne obaveze pravnih lica koja obavljaju određene delatnosti
(1) Privredna društva i druga pravna lica, vlasnici i korisnici elektronskih komunikacionih mreža i informacionih sistema i veza, stavljaju na raspolaganje korišćenje tih sistema za potrebe zaštite i spasavanja, po naredbi nadležnog štaba.
(2) Pravna lica – operateri javnih komunikacionih mreža i javno dostupnih telefonskih usluga moraju omogućiti svim korisnicima besplatne pozive prema jedinstvenom broju za hitne službe 112 uključujući i pozive iz javnih telefonskih govornica.
(3) Privredna društva i druga pravna lica, vlasnici i korisnici zaliha vode, hrane, medicinskih sredstava i lekova, energenata, odeće, obuće, građevinskih i drugih proizvoda neophodnih za izvršavanje zadataka zaštite i spasavanja, dužna su da ova sredstva stave na raspolaganje za potrebe zaštite i spasavanja, po naredbi nadležnog štaba.
(4) Vlasnici i korisnici nepokretnih stvari dužni su da omoguće da se na njihovim nepokretnostima sprovode radovi neophodni za zaštitu i spasavanje, po naredbi nadležnog štaba, uz pravo na naknadu koja se isplaćuje po tržišnim cenama.
Član 33 Humanitarne organizacije i udruženja
(1) U okviru svoje redovne delatnosti humanitarne organizacije i udruženja učestvuju u pripremi i sprovođenju zadataka zaštite i spasavanja i pružanja pomoći stanovništvu pogođenom posledicama katastrofa, u skladu sa ovim zakonom.
(2) Kao subjekti od posebnog značaja, Crveni krst Srbije, Gorska služba spasavanja i Vatrogasni savez Srbije, pomažu nadležnim državnim organima u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, a u skladu sa javnim ovlašćenjima i svojim programskim aktivnostima.
(3) U slučaju angažovanja u akcijama zaštite i spasavanja članovi humanitarne organizacije i udruženja, imaju status pripadnika civilne zaštite.
Član 34 Udruženja i organizacije civilnog društva
(1) Udruženja i druge organizacije civilnog društva imaju pravo da, pored dobijanja informacija iz člana 36. stav 1. ovog zakona, razmatraju pitanja od značaja za smanjenje rizika od katastrofa, upućuju o tome predloge nadležnim državnim, pokrajinskim i lokalnim organima i dobiju odgovor od njih, kao i da budu priznate kao partneri organa javnih vlasti u kreiranju i realizaciji politike smanjenja rizika od katastrofa.
(2) Udruženja i druge organizacije civilnog društva doprinose izgradnji kulture prevencije rizika i podizanju svesti o potrebi jačanja spremnosti i otpornosti pojedinaca i društva na nastupanje posledica katastrofa.
Član 35 Visokoškolske ustanove i naučno-istraživačke organizacije
(1) Visokoškolske ustanove i druge organizacije koje se bave naučno-istraživačkim radom angažuju se u sprovođenju zadataka zaštite i spasavanja i smanjenja rizika od katastrofa kroz učešće u štabovima, stručno-operativnim timovima i operativnim štabovima.
(2) Visokoškolske ustanove i druge organizacije koje se bave naučno-istraživačkim radom obaveštavaju Ministarstvo o naučnim saznanjima od značaja za smanjenje rizika od katastrofa i zaštitu i spasavanje.
(1) Građani imaju pravo da budu obavešteni o rizicima od katastrofa, merama i aktivnostima koje se preduzimaju radi njihovog smanjenja, pretnjama i mogućim posledicama od katastrofa, kao i o svim neophodnim informacijama od značaja za zaštitu i spasavanje.
(2) Informacije i obaveštenja iz stava 1. ovog člana daju se u pristupačnom i lako razumljivom obliku i formatima, uključujući na znakovnom jeziku i Brajevom pismu.
(3) Radi sticanja potrebnih znanja iz oblasti smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama, građani se obučavaju i osposobljavaju u okviru osnovnog i srednjeg obrazovanja, u skladu sa posebnim zakonom i odgovarajućim programom.
(4) Građani koji nisu obuhvaćeni osposobljavanjem u okviru osnovnog i srednjeg obrazovanja, mogu sticati osnovna znanja iz oblasti smanjivanja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama u okviru aktivnosti subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, u skladu sa posebnim zakonom i programskim aktivnostima.
(5) Građani su dužni:
- 1) da se osposobljavaju za zaštitu i spasavanje i da preduzimaju mere za ličnu i uzajamnu zaštitu;
- 2) da prihvate raspored u jedinice civilne zaštite i da se odazovu u slučaju mobilizacije tih jedinica;
- 3) da se odazovu pozivu nadležnog štaba za vanredne situacije radi učešća u akcijama zaštite i spasavanja;
- 4) da o nastanku opasnosti bez odlaganja obaveste operativni centar 112;
- 5) da sprovode propisane i naređene mere zaštite i spasavanja.
(6) U izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja dužni su da učestvuju svi sposobni građani, uključujući i strane državljane i lica bez državljanstva koja u skladu sa zakonom imaju odobrenje za privremeni boravak ili stalno nastanjenje u Republici Srbiji, starosti od 18 do 60 godina.
(7) Izuzetno od stava 6. ovog člana u izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja nisu obavezni da učestvuju:
- 1) trudnice i majke sa decom do deset godina starosti i samohrani roditelji odnosno staratelji sa decom do 15 godina starosti;
- 2) osobe sa invaliditetom, kao i lica koja brinu o osobama sa invaliditetom;
- 3) lica koja se staraju i žive u istom domaćinstvu sa starijim osobama koje nisu sposobne da se brinu same o sebi.
(1) Za potrebe zaštite i spasavanja građani su dužni da omoguće izvođenje neophodnih radova za zaštitu i spasavanje na svojim nepokretnostima, kao i da daju na korišćenje nepokretne stvari, vozila, mašine, opremu, materijalno-tehnička i druga materijalna sredstva (voda, hrana, lekovi, odeća, obuća, građevinski i drugi proizvodi).
(2) Za stvari i materijalna sredstva data na korišćenje, kao i za štetu nastalu izvođenjem radova na nepokretnostima za potrebe zaštite i spasavanja, građani imaju pravo na naknadu koja se isplaćuje po tržišnim cenama.
(3) Način korišćenja nepokretnih stvari, vozila, mašina, opreme, materijalno-tehničkih i drugih materijalnih sredstava i način utvrđivanja nadoknade privrednim društvima i drugim pravnim licima i građanima, nastale usled izvršavanja obaveza iz ovog člana bliže uređuje Vlada.
VI Civilna zaštita
(1) Civilna zaštita je organizovan sistem čija je osnovna delatnost zaštita, spasavanje i otklanjanje posledica elementarnih nepogoda, tehničko-tehnoloških nesreća i drugih većih opasnosti koje mogu ugroziti stanovništvo, materijalna i kulturna dobra i životnu sredinu u miru i vanrednom i ratnom stanju.
(2) Civilnu zaštitu čine lična i uzajamna zaštita, mere, poverenici, zamenici poverenika i jedinice.
Član 55 Lična i uzajamna zaštita
(1) Lična i uzajamna zaštita je oblik organizovanja građana za ličnu zaštitu i samopomoć i pružanje pomoći drugim osobama kojima je ta pomoć neophodna.
(2) Radi ostvarivanja lične i uzajamne zaštite, državni organi, organi autonomne pokrajine i organi jedinice lokalne samouprave, privredna društva i druga pravna lica obezbeđuju i drže u ispravnom stanju potrebna sredstva i opremu za ličnu i uzajamnu zaštitu i vrše obuku zaposlenih.
(3) Građani, vlasnici zgrada i vlasnici posebnih i samostalnih delova stambenih zgrada i zgrada bilo koje druge namene dužni su da obezbeđuju i drže u ispravnom stanju potrebna sredstva i opremu za ličnu i uzajamnu zaštitu.
(4) Obavezna sredstva, opremu i obuku za ličnu i uzajamnu zaštitu od katastrofa bliže uređuje Vlada.
Član 56 Mere civilne zaštite
(1) U cilju zaštite i spasavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara od opasnosti izazvanih katastrofama sprovode se mere civilne zaštite:
- 1) uzbunjivanje;
- 2) evakuacija;
- 3) sklanjanje;
- 4) zbrinjavanje ugroženih i nastradalih;
- 5) radiološka, hemijska i biološka zaštita;
- 6) zaštita od tehničko-tehnoloških nesreća;
- 7) zaštita i spasavanje iz ruševina;
- 8) zaštita i spasavanje od poplava i nesreća na vodi i pod vodom;
- 9) zaštita i spasavanje na nepristupačnim terenima;
- 10) zaštita i spasavanje od požara i eksplozija;
- 11) zaštita od EOR;
- 12) prva i medicinska pomoć;
- 13) asanacija terena.
(2) Osim mera iz stava 1. ovog člana, mogu se planirati, pripremati i sprovoditi i druge mere i aktivnosti u cilju smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama.
(1) Uzbunjivanje je obaveštavanje stanovništva o nastupajućoj ili nastaloj opasnosti radi hitnog postupanja u cilju zaštite života i zdravlja.
(2) Uzbunjivanje se vrši putem sistema za javno uzbunjivanje.
(1) Evakuacija je plansko i organizovano pomeranje ljudi, životinja i materijalnih dobara sa ugroženih na neugrožena područja.
(2) U zavisnosti od stepena opasnosti i mogućih posledica, evakuacija može biti delimična ili potpuna.
(3) Prilikom evakuacije prioritet imaju:
- 1) majke sa decom do 15 godina starosti, odnosno druga lica koja su po zakonu dužna da se staraju o čuvanju i negovanju maloletnika mlađih od 15 godina;
- 2) trudnice;
- 3) bolesna lica, osobe sa invaliditetom i druga lica kojima je neophodna tuđa pomoć i nega;
- 4) lica mlađa od 16 godina i starija od 65 godina (muškarci), odnosno 60 godina (žene).
Član 59 Naredba o evakuaciji
(1) Naredbu o obimu evakuacije i kategorijama stanovništva unutar područja jedinice lokalne samouprave koje se evakuiše donosi nadležni štab za vanredne situacije.
(2) Evakuaciju sa područja jedne jedinice lokalne samouprave na područja drugih jedinica lokalne samouprave naređuje Republički štab za vanredne situacije.
(3) Lica sa područja za koje je naređena evakuacija obavezna su da postupaju u skladu sa naredbom o evakuaciji.
(4) U slučaju kada lica na koja se odnosi naredba za evakuaciju odbiju da postupe po naredbi nadležnog štaba za vanredne situacije, čime ugrožavaju ne samo sopstvenu bezbednost već i bezbednost drugih lica koja se evakuišu ili vrše evakuaciju, evakuacija se vrši uz asistenciju policije.
Član 60 Evakuacija sa teritorije jedne na teritoriju drugih jedinica lokalne samouprave
(1) Planiranje, pripremu i sprovođenje evakuacije sa teritorije jedne na teritoriju druge jedinice lokalne samouprave vrše štabovi za vanredne situacije obe jedinice lokalne samouprave.
(2) Pri planiranju i sprovođenju evakuacije ostvaruje se saradnja sa nadležnim državnim organima, Crvenim krstom Srbije, humanitarnim organizacijama i drugim organizacijama koje učestvuju u izvršavanju evakuacije.
(3) Koordinaciju sprovođenja evakuacije sa teritorije jedne ili više jedinica lokalne samouprave ili gradske opštine na teritoriju druge jedinice lokalne samouprave ili gradske opštine vrši republički, odnosno gradski štab za vanredne situacije.
(1) Sklanjanjem se obezbeđuje zaštita i spasavanje ljudi, materijalnih i kulturnih dobara, prvenstveno u slučaju ratne opasnosti.
(2) Sklanjanje obuhvata planiranje i korišćenje postojećih skloništa, drugih zaštitnih objekata, prilagođavanje novih i postojećih komunalnih objekata i podzemnih saobraćajnica, kao i drugih objekata pogodnih za zaštitu i sklanjanje, njihovo održavanje i korišćenje.
(3) Kao drugi zaštitni objekti iz stava 2. ovog člana koriste se podrumske i druge podzemne prostorije u stambenim i zgradama bilo koje druge namene, prilagođene za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, napušteni tuneli, pećine i drugi prirodni objekti.
(4) Izgradnju, održavanje, tehničku kontrolu i mirnodopsko korišćenje javnih i blokovskih skloništa vrši javno preduzeće zaduženo za skloništa.
(5) Javno preduzeće zaduženo za skloništa koristi javna i blokovska skloništa kao sredstva u javnoj svojini i njima upravlja.
(6) Skloništa iz stava 5. ovog člana mogu se izdavati u zakup u mirnodopskim uslovima.
(7) Planiranje i organizacija sklanjanja građana je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, zaposlenih u nadležnosti privrednih društava i drugih pravnih lica, a kulturnih dobara u nadležnosti ustanova kulture.
(8) Prilikom korišćenja skloništa za mirnodopske potrebe, ne mogu se vršiti adaptacije i rekonstrukcije koje bi narušile njegove tehničke i higijenske uslove i time funkcionalnu upotrebljivost skloništa.
(9) U slučaju ratne opasnosti, skloništa koja su korišćena u mirnodopske svrhe, moraju se isprazniti i osposobiti za zaštitu, najkasnije u roku od 24 časa.
(10) Za sklanjanje u novoizgrađenim stambenim zgradama i zgradama bilo koje druge namene mogu se koristiti podrumske i druge podzemne prostorije s tim da se nad njima gradi ojačana ploča koja može da izdrži urušavanje objekta u skladu sa propisom koji to reguliše.
(11) Način održavanja skloništa i prilagođavanje komunalnih, saobraćajnih i drugih podzemnih objekata za sklanjanje stanovništva propisuje ministar.
Član 62 Zbrinjavanje ugroženih i nastradalih
(1) Zbrinjavanje ugroženih i nastradalih je obezbeđenje hitnog, privremenog smeštaja, traženje nestalih i spajanje porodica, zdravstvene zaštite i psihološke pomoći, osnovnih životnih namirnica i predmeta lične higijene ugroženog stanovništva.
(2) Zbrinjavanjem rukovodi nadležni štab za vanredne situacije dok se ne stvore uslovi u kojima će dalju brigu o zbrinjavanju preuzeti nadležni državni organi.
(3) U izvršavanju zadataka zbrinjavanja ugroženih i nastradalih učestvuju i sarađuju Nadležna služba, Crveni krst Srbije, udruženja i građani.
(4) Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj upotrebi, kao i privatnih objekata pogodnih za smeštaj, dužni su da prime na privremeni smeštaj građane, kada to naredi nadležni štab za vanredne situacije.
(5) Izuzetno, ukoliko se ne može vršiti zbrinjavanje u objektima iz stava 4. ovog člana, zbrinjavanje se vrši u šatorskim naseljima.
(6) Naknada za korišćenje objekata i prostorija iz stava 4. ovog člana isplaćuje se po tržišnim uslovima na dan predaje.
Član 63 Radiološka, hemijska i biološka zaštita
(1) Radiološka, hemijska i biološka zaštita (u daljem tekstu: RHB zaštita) obuhvata mere i postupke koji se organizuju i sprovode radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja posledica RHB kontaminacije.
(2) RHB zaštita obuhvata ličnu i kolektivnu zaštitu, kontrolu i dekontaminaciju.
(3) Zaštita od akcidenata sa radioaktivnim i nuklearnim materijalom sprovodi se u skladu sa posebnim propisima.
Član 64 Zaštita od udesa i tehničko-tehnoloških nesreća
(1) Privredno društvo i drugo pravno lice koje obavlja aktivnosti u kojima je prisutna ili može biti prisutna jedna ili više opasnih supstanci u propisanim količinama, dužno je da preduzme sve neophodne mere za sprečavanje udesa i ograničavanje uticaja udesa na život i zdravlje ljudi, ekonomiju, ekologiju i društvenu stabilnost i životnu sredinu, u skladu sa zakonom.
(2) Privredno društvo i drugo pravno lice iz stava 1. ovog člana, dužno je da, uzimajući u obzir delatnost kojom se bavi, vrstu i količinu opasnih supstanci i objekte koje koristi, izradi i Ministarstvu dostavi na saglasnost Plan zaštite od udesa, kao i da u skladu sa tim dokumentom, preduzme mere za sprečavanje udesa i ograničavanje uticaja udesa i posledica na život i zdravlje ljudi, ekonomiju i ekologiju, društvenu stabilnost i životnu sredinu.
(3) Privredno društvo i drugo pravno lice koje se bavi aktivnostima u objektima u kojima se vrši eksploatacija mineralnih sirovina i objektima u kojima se koriste ili skladište i odlažu radioaktivni i nuklearni materijali, čije posledice u slučaju tehničko-tehnološke nesreće ugrožavaju život i zdravlje ljudi, ekonomiju i ekologiju i društvenu stabilnost i životnu sredinu, organizuje i sprovodi zaštitu i spasavanje ljudi, materijalnih dobara i zaštitu životne sredine od posledica tehničko-tehnoloških nesreća, u skladu sa posebnim propisima.
(4) Vrstu i količinu opasnih supstanci na osnovu kojih se sačinjava Plan zaštite od udesa i preduzimaju mere iz stava 1. ovog člana propisuje ministar.
(1) Plan zaštite od udesa izrađuje i dostavlja na saglasnost Ministarstvu privredno društvo i drugo pravno lice:
- 1) za postojeća postrojenja koja već obavljaju poslove i aktivnosti sa opasnim supstancama, najkasnije šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona;
- 2) koje već obavlja poslove i aktivnosti sa opasnim supstancama, za postrojenja čije su aktivnosti bile takve da su opasne supstance bile prisutne u količinama manjim od propisanih, u slučaju povećanja, do količina propisanih aktom ministra iz člana 64. stav 4. ovog zakona, najkasnije tri meseca od dana promene.
(2) Privredno društvo i drugo pravno lice koje je dužno da izradi i dostavi na saglasnost Plan zaštite od udesa, ukoliko ima ovlašćenje za izradu Plana zaštite od udesa, ovaj plan izrađuje za svoje potrebe, a u slučaju da nema ovlašćenje, angažuje drugo pravno lice koje ima ovlašćenje za izradu Plana zaštite od udesa.
(1) Privredno društvo i drugo pravno lice je dužno da ažurira Plan zaštite od udesa prilikom:
- 1) organizacione promene, formiranja novog postrojenja ili izgradnje novog objekta;
- 2) modifikacije postrojenja, promeni količine, prirode i fizičkog oblika opasnih supstanci, promene postupka u načinu korišćenja opasnih supstanci ili druge promene koja može uticati na mogućnost nastanka udesa.
(2) Obaveze iz stava 1. ovog člana, privredno društvo ili drugo pravno lice izvršava najkasnije tri meseca od nastale promene i ažurirani Plan zaštite od udesa dostavlja Ministarstvu na saglasnost.
(3) Privredno društvo i drugo pravno lice iz člana 64. ovog zakona, dužno je da neodložno obavesti Ministarstvo o prestanku rada privrednog društva, postrojenja ili objekta, o trajnom prestanku ili konzervaciji postrojenja zbog dužeg prekida rada.
(4) Privredno društvo i drugo pravno lice iz člana 64. ovog zakona dužno je da vrši testiranje Plana zaštite od udesa najmanje jedanput u periodu od tri godine, komisijski, uz obavezno vođenje zapisnika o rezultatima testiranja, a po potrebi i da ažurira Plan zaštite od udesa na osnovu rezultata testiranja.
(5) Privredno društvo i drugo pravno lice, po dobijanju saglasnosti Ministarstva, dužno je da dostavi podatke iz Plana zaštite od udesa jedinici lokalne samouprave radi izrade procene ugroženosti.
(6) Način izrade i sadržaj plana zaštite od udesa iz ovog člana propisuje ministar.
(1) Ministarstvo izrađuje i vodi Registar privrednih društava i drugih pravnih lica koja proizvode, prerađuju, koriste i skladište opasne supstance.
(2) Registar sadrži podatke o privrednom društvu ili drugom pravnom licu i o odgovornom licu (naziv, adresa sedišta, podaci za kontakt (broj telefona, faks, elektronska adresa), matični broj, PIB, šifra i naziv delatnosti, oblik organizovanja, podaci o direktoru, odgovornom licu, rukovodiocu i licu za kontakt (ime i prezime i podaci za kontakt)), kao i o vrsti i količini opasnih supstanci (skladišne kapacitete), podatke o raspoloživim sredstvima i opremi za zaštitu i intervenisanje, o nastalim udesima, o merama koje su preduzete po izvršenom inspekcijskom nadzoru i druge podatke od značaja za procenu verovatnoće nastanka udesa.
(3) Način vođenja Registra privrednih društava i pravnih lica koje rukuju opasnim supstancama iz stava 1. ovog člana propisuje ministar.
Član 68 Obaveštavanje o opasnosti od udesa sa prekograničnim efektima
(1) U slučaju neposredne opasnosti ili nastanka udesa koji može izazvati prekogranične efekte, Ministarstvo neodložno obaveštava nadležni organ zemlje koju može zahvatiti opasnost od udesa.
(2) Ministarstvo će nadležnom organu druge zemlje iz stava 1. ovog člana, na njegov zahtev, pružiti i dodatna obaveštenja u vezi sa procenjenim prekograničnim efektima udesa, kao i o drugim bitnim činjenicama.
(3) O prikupljenim podacima od nadležnih organa drugih zemalja u vezi udesa sa prekograničnim efektima, Ministarstvo obaveštava nadležne organe i službe Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.
(4) Način obaveštavanja i razmene podataka sa drugim zemljama koje mogu biti zahvaćene udesom sa prekograničnim efektima propisuje ministar.
Član 69 Zaštita i spasavanje iz ruševina
Radi spasavanja ljudi i materijalnih dobara iz ruševina koje mogu nastati usled katastrofa, organizuju se i sprovode odgovarajuće radnje i postupci za izviđanje ruševina, pronalaženje lica zatrpanih u ruševinama, osiguranje oštećenih i pomerenih delova konstrukcija zgrada i objekata radi sprečavanja daljeg rušenja, spasavanje zatrpanih lica odnosno njihovo izvlačenje izvan zone rušenja, mere prve pomoći i hitne medicinske pomoći, kao i druge mere kojima se doprinosi zaštiti i spasavanju iz ruševina.
Član 70 Zaštita i spasavanje od poplava i nesreća na vodi i pod vodom
(1) Zaštita i spasavanje od poplava i drugih nesreća na vodi i pod vodom obuhvata osmatranje vodostaja, uzbunjivanje, planiranje, spasavanje i sprovođenje evakuacije stanovništva i materijalnih dobara iz ugroženih područja, planiranje i obezbeđenje prevoženja i prelaska preko reka i jezera, odstranjivanje vode iz poplavljenih objekata, pronalaženje i izvlačenje nastradalih i utopljenih, zbrinjavanje ugroženog stanovništva i saniranje posledica izazvanih poplavama.
(2) Organ nadležan za oblast hidrologije, nadležni republički i pokrajinski organ za vodoprivredu i javna vodoprivredna preduzeća, shodno izveštajima i prognozama, obaveštavaju nadležnu službu o nivoima vodostaja, proglašenoj fazi odbrane, razvoju situacije i merama koje se preduzimaju.
Član 71 Zaštita i spasavanje na nepristupačnim terenima
(1) Organizacija i sprovođenje zaštite i spasavanja od nesreća na nepristupačnim terenima obuhvata spasavanje na planinama, iz snežnih lavina, jama, pećina i sličnih mesta.
(2) U zaštiti i spasavanju od nesreća na nepristupačnim terenima, na zahtev Nadležne službe, učestvuje Gorska služba spasavanja Srbije.
Član 72 Zaštita i spasavanje od požara i eksplozija
(1) Zaštita i spasavanje od požara i eksplozija obuhvata organizaciju i sprovođenje preventivnih mera u svim sredinama, a posebno objektima u kojima se skladište zapaljive i eksplozivne materije i prostorima gde postoji mogućnost nastanka požara.
(2) Zaštita od požara i eksplozija uređuje se posebnim zakonom.
Član 73 Zaštita od EOR
(1) Zaštita od EOR obuhvata procenu opasnosti od EOR, izviđanje, obeležavanje, pronalaženje, iskopavanje, obezbeđenje, identifikaciju, uklanjanje, transport, privremeno skladištenje i uništavanje EOR.
(2) EOR u smislu ovog zakona, ne podrazumevaju se neeksplodirane improvizovane diverzantsko-terorističke naprave.
(3) Poslove iz stava 1. ovog člana organizuje i obavlja Nadležna služba.
(4) Poslove iz stava 1. ovog člana, izuzev uklanjanja i uništavanja EOR, može da obavlja i drugo pravno lice ili preduzetnik u skladu sa ovim zakonom i drugim propisom.
(5) Propis o obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana donosi Vlada.
(1) Teritorijalno nadležni domovi zdravlja, odnosno zavodi za hitnu medicinsku pomoć obezbeđuju medicinsku podršku bez naknade tokom akcije uklanjanja i uništavanja EOR, koje sprovodi Nadležna služba.
(2) Građani, državni organi, privredna društva i druga pravna lica dužni su da o pronađenom EOR odmah obaveste najbližu policijsku stanicu ili operativni centar 112, vidljivim znakom obeleže mesto gde se nalaze EOR i obezbede ih dok ne dođu ovlašćeni službenici Ministarstva.
(3) Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva vrši obaveštavanje Nadležne službe o slučajno pronađenom EOR i vrši obeležavanje i obezbeđivanje lokacije pronađenog EOR do dolaska ovlašćenih službenika Ministarstva.
(4) Teritorijalno nadležne organizacione jedinice Ministarstva pružaju asistenciju tokom akcije uklanjanja i uništavanja EOR.
Član 75 Prva i medicinska pomoć
(1) Organizacija i sprovođenje prve i medicinske pomoći u slučaju katastrofa, obuhvata sve oblike prve i medicinske pomoći, samopomoći i uzajamne pomoći i zbrinjavanje povređenih i obolelih.
(2) Medicinsku pomoć u slučaju katastrofa pružaju teritorijalno nadležne ustanove zdravstvene zaštite.
(3) U pružanju prve pomoći učestvuje Ministarstvo, Crveni krst Srbije, jedinice civilne zaštite, stručna lica i obučeni građani u okviru lične i uzajamne zaštite.
Član 76 Asanacija terena
(1) Asanacija terena obuhvata pronalaženje, uklanjanje, identifikaciju i hitno sahranjivanje poginulih odnosno umrlih, uklanjanje leševa životinja, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, dekontaminaciju i remedijaciju objekata i terena.
(2) U otklanjanju posledica i sprovođenju asanacije, u skladu sa svojim ovlašćenjima i dužnostima, učestvuju državni organi, jedinice lokalne samouprave, veterinarska inspekcija, komunalna inspekcija, zdravstvene i veterinarske ustanove, komunalna preduzeća, kafilerije i drugi subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, snage Ministarstva, Vojske Srbije, jedinice civilne zaštite i građani.
Član 77 Poverenici civilne zaštite
Radi vršenja zadataka civilne zaštite u naseljenim mestima, delu naselja, stambenim zgradama, privrednim društvima i drugim pravnim licima i organima državne uprave, imenuju se poverenici i zamenici poverenika civilne zaštite.
(1) Poverenike i zamenike poverenika civilne zaštite imenuje i razrešava:
- 1) u organu državne uprave – rukovodilac organa državne uprave;
- 2) u privrednom društvu i drugom pravnom licu – direktor, odnosno drugi nadležni organ određen opštim aktom;
- 3) u naselju, odnosno delu naselja – štab za vanredne situacije jedinice lokalne samouprave i gradske opštine.
(2) Poverenik, odnosno zamenik poverenika civilne zaštite može biti punoletno lice, koje nije osuđivano na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest meseci, kao i protiv koga se ne vodi krivični postupak za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti.
(3) Poverenici civilne zaštite i njihovi zamenici su dužni da se odazovu na poziv nadležnog štaba za vanredne situacije ili drugog organa koji ih je postavio.
(4) Poverenici i zamenici poverenika civilne zaštite učestvuju u pripremama građana i zaposlenih za ličnu i uzajamnu zaštitu, obaveštavaju građane i zaposlene o pravovremenom preduzimanju mera civilne zaštite, obaveštavaju građane i zaposlene o opštoj mobilizaciji radi učešća u zaštiti i spasavanju ljudi i materijalnih dobara u vanrednim situacijama, vrše koordinaciju i sprovođenje evakuacije, zbrinjavanja, sklanjanja i druge mere civilne zaštite i vrše proveru postavljanja obaveštenja o znacima za uzbunjivanje građana u zgradama u zoni svoje odgovornosti.
(5) Poverenici i zamenici poverenika civilne zaštite imaju status pripadnika civilne zaštite.
(6) Građani na ugroženim i nastradalim područjima dužni su da postupaju u skladu sa uputstvima poverenika i zamenika poverenika civilne zaštite.
(7) Propis kojim se uređuje rad poverenika i zamenika poverenika civilne zaštite i kriterijumi za njihovo imenovanje donosi ministar.
Član 79 Jedinice civilne zaštite
(1) Jedinice civilne zaštite obrazuju se, opremaju i osposobljavaju kao operativne snage za izvršavanje mera civilne zaštite.
(2) Jedinice civilne zaštite su jedinice civilne zaštite opšte namene i specijalizovane jedinice civilne zaštite.
(1) Jedinice civilne zaštite opšte namene i specijalizovane jedinice civilne zaštite za uzbunjivanje obrazuju jedinice lokalne samouprave.
(2) Odluku o obrazovanju jedinica civilne zaštite iz stava 1. ovog člana donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
(3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, jedinice lokalne samouprave mogu biti oslobođene obaveze obrazovanja jedinica civilne zaštite opšte namene, ukoliko na njenoj teritoriji postoji dobrovoljno vatrogasno društvo, koje jedinica lokalne samouprave finansira i koje u svom sastavu ima formiranu, obučenu i opremljenu vatrogasnu jedinicu od najmanje 20 pripadnika.
(4) Uslov za primenu stava 3. ovog člana je da jedinica lokalne samouprave ima ugovorom definisan odnos sa dobrovoljnim vatrogasnim društvom u smislu obaveznosti njihovog učešća u zaštiti i spasavanju ljudi i materijalnih dobara u vanrednim situacijama, kao i obaveznosti jedinice lokalne samouprave da delom finansira njihovo opremanje i obučavanje.
(1) Specijalizovane jedinice civilne zaštite obrazuje Ministarstvo, osim jedinica civilne zaštite za uzbunjivanje.
(2) Odluku o obrazovanju specijalizovanih jedinica civilne zaštite i jedinica čije se dužnosti popunjavaju aktivnom rezervom donosi ministar.
(3) Propise o jedinicama civilne zaštite, nameni, zadacima, mobilizaciji i načinu upotrebe donosi Vlada.
(4) Propise o ličnoj i materijalnoj formaciji jedinica civilne zaštite, obuci i nastavnim planovima i programima za obuku jedinica civilne zaštite donosi ministar.
(1) Raspoređivanje vojnih obveznika u jedinice civilne zaštite vrši nadležni teritorijalni organ Ministarstva odbrane, prema iskazanim potrebama Ministarstva i jedinica lokalne samouprave i u skladu sa propisima koji uređuju raspoređivanje građana i materijalnih sredstava za potrebe odbrane.
(2) Raspoređivanje građana koji nisu vojni obveznici i dobrovoljaca koji nemaju ratni raspored po vojnoj i radnoj obavezi u jedinice civilne zaštite vrši Nadležna služba i jedinica lokalne samouprave.
(3) Specijalizovane jedinice civilne zaštite koje se angažuju na izvršavanju najsloženijih zadataka i od kojih se zahteva održavanje povišene operativne i funkcionalne sposobnosti, kao i angažovanje u misijama pružanja međunarodne pomoći popunjavaju se aktivnom rezervom.
(4) Pripadnici aktivne rezerve civilne zaštite ne mogu se raspoređivati na druge poslove odbrane bez prethodnog mišljenja Ministarstva.
(5) Jedinice Crvenog krsta Srbije u pogledu popune obveznicima imaju status jedinica civilne zaštite.
(1) Aktivna rezerva predstavlja obučeni rezervni sastav civilne zaštite koji se angažuje za popunu specijalizovanih jedinica civilne zaštite, a koje obrazuje Ministarstvo radi izvršavanja zadataka u određenom periodu, čija su prava i dužnosti uređena zakonom i ugovorom o službi u aktivnoj rezervi (u daljem tekstu: ugovor).
(2) Pripadnik aktivne rezerve bira se na javnom konkursu.
(3) U slučaju kada je kandidat za pripadnika aktivne rezerve zaposlen, obezbeđuje saglasnost poslodavca za njegovo raspoređivanje u aktivnu rezervu.
(4) Prava i obaveze pripadnika aktivne rezerve uređuju se ugovorom sa Ministarstvom.
(5) Jedan primerak zaključenog ugovora o službi u aktivnoj rezervi dostavlja se teritorijalnom organu Ministarstva odbrane nadležnom po mestu prebivališta pripadnika aktivne rezerve radi vođenja evidencije.
(1) Planskim obučavanjem pripadnika aktivne rezerve obezbeđuje se viši stepen osposobljenosti u odnosu na ostale pripadnike specijalizovanih jedinica civilne zaštite.
(2) Pripadniku civilne zaštite koji je po osnovu ugovora o aktivnoj rezervi pozvan radi izvršavanja zadataka civilne zaštite, a koji je u radnom odnosu kod drugog poslodavca, miruje radni odnos kod tog poslodavca za vreme izvršavanja zadataka, a dužan je da se vrati na posao odmah po prestanku angažovanja na zadacima civilne zaštite.
(3) Komandire jedinica civilne zaštite koje obrazuje i organizuje Ministarstvo, postavlja i razrešava rukovodilac Nadležne službe.
(4) Propis o aktivnoj rezervi donosi Vlada.
(1) Pripadnici aktivne rezerve se mogu angažovati u toku kalendarske godine na redovnom obučavanju do 30 dana, odnosno do 90 dana za održavanje operativne, funkcionalne sposobnosti i sprovođenje mera i zadataka civilne zaštite na teritoriji Republike Srbije i u međunarodnim misijama zaštite i spasavanja.
(2) Pripadnicima aktivne rezerve pripada mesečna novčana nadoknada za službu u aktivnoj rezervi u visini od 10% od prosečne zarade po zaposlenom u Republici Srbiji u predhodnom mesecu.
(3) U slučaju kada pripadnik aktivne rezerve ne izvrši ugovorom utvrđene obaveze i kada dođe do raskida ugovora njegovom krivicom, dužan je da vrati Ministarstvu primljenu nadoknadu iz stava 2. ovog člana za poslednjih 12 meseci.
(1) Jedinice civilne zaštite opremaju se odgovarajućom opremom i materijalno-tehničkim sredstvima koja su neophodna za ličnu zaštitu pripadnika jedinice i za sprovođenje i izvršavanje zadataka civilne zaštite.
(2) Dodeljenu uniformu, zaštitnu i drugu opremu, pripadnici jedinica civilne zaštite su u obavezi da koriste isključivo namenski, prilikom obuke i izvršavanja zadataka civilne zaštite i istu, u roku ne dužem od 30 dana, vrate na zahtev Ministarstva odnosno nadležnog organa jedinice lokalne samouprave.
(3) Štetu nastalu usled gubitka opreme iz stava 1. ovog člana, pripadnik jedinice civilne zaštite je dužan da nadoknadi Ministarstvu odnosno nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
(4) Sredstva i opremu iz stava 1. ovog člana obezbeđuju Ministarstvo i jedinice lokalne samouprave, u skladu sa utvrđenom ličnom i materijalnom formacijom jedinica civilne zaštite.
(5) Prilikom izvršavanja zadataka civilne zaštite, poverenici, zamenici poverenika i pripadnici jedinica civilne zaštite moraju biti jasno obeleženi.
(6) Propis o uniformi, oznakama civilne zaštite, oznakama funkcija i specijalnosti, znaku civilne zaštite i ličnoj karti pripadnika civilne zaštite donosi ministar.
(1) Pozivanje na obuku pripadnika civilne zaštite raspoređenih po vojnoj obavezi, vrši se preko Ministarstva odbrane, u skladu sa posebnim propisom.
(2) Pripadnike aktivne rezerve, građane koji nisu vojni obveznici, dobrovoljce raspoređene u jedinice civilne zaštite poziva Nadležna služba, odnosno organ jedinice lokalne samouprave, najkasnije 30 dana pre početka obuke.
(3) Obuka i osposobljavanje može se odložiti na zahtev pripadnika civilne zaštite zbog bolesti ili povrede, školovanja, nege člana domaćinstva koji je teško bolestan, smrtnog slučaja u porodici ili domaćinstvu ili drugih opravdanih razloga.
(4) Rešenje o odlaganju ili prekidu obuke donosi Nadležna služba, odnosno nadležni organ lokalne samouprave.
Član 88 Mobilizacija i aktiviranje
(1) Mobilizacija obuhvata preduzimanje mera kojima se jedinice civilne zaštite dovode u stanje spremnosti za delovanje.
(2) Mobilizacija po obimu može biti opšta i delimična, a proglašava se javnim saopštenjem ili pojedinačnim pozivom.
(3) Opšta mobilizacija obuhvata sve, a delimična potreban deo jedinica i materijalnih sredstava potrebnih za vršenje zadataka civilne zaštite.
(4) Delimična mobilizacija može se narediti radi upotrebe jedinica civilne zaštite za namenske zadatke civilne zaštite u vanrednim situacijama i vanrednim događajima, na određenoj teritoriji.
(5) Aktiviranje obuhvata postupke, zadatke i aktivnosti kojim se redovni kapaciteti subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje iz redovnog stanja prevode u stanje potpune spremnosti za izvršavanje zadataka zaštite i spasavanja.
(6) Opštu mobilizaciju naređuje Vlada.
(7) Delimičnu mobilizaciju i aktiviranje naređuje rukovodilac Nadležne službe, odnosno predsednik opštine/gradonačelnik, za jedinice civilne zaštite iz svoje nadležnosti.
Član 89 Prava i dužnosti pripadnika civilne zaštite
(1) Pripadnici civilne zaštite su pripadnici jedinica civilne zaštite i poverenici i zamenici poverenika civilne zaštite.
(2) Pored lica navedenih u stavu 1. ovog člana, pripadnici civilne zaštite su zaposleni koji su angažovani na zadacima civilne zaštite, kao i druga lica koja odgovore na poziv nadležnih organa i vrše zadatke civilne zaštite pod njihovom kontrolom.
(3) Pripadnik civilne zaštite je dužan da se odazove na poziv nadležnog organa za obuku.
(4) Pripadnik civilne zaštite je dužan da se odazove na poziv nadležnog organa za učešće u akcijama zaštite i spasavanja.
(5) Pripadnici civilne zaštite dužni su da se jave na određeno mesto i u određeno vreme i da učestvuju u akcijama zaštite i spasavanja.
(1) Pripadnici jedinica civilne zaštite i poverenici i zamenici poverenika civilne zaštite imaju pravo na nadoknadu za angažovanje na zadacima civilne zaštite.
(2) Lica iz stava 1. ovog člana koja su u radnom odnosu, a pozvana su na izvršenje zadataka civilne zaštite, imaju pravo na naknadu zarade koju obračunava i isplaćuje poslodavac.
(3) Poslodavac je dužan da omogući pripadniku jedinice civilne zaštite da se odazove na poziv za obuku ili učešće u akcijama zaštite i spasavanja s tim da ima pravo na refundaciju isplaćene naknade zarade u slučaju odsustvovanja zaposlenog zbog obuke ili učešća u akcijama zaštite i spasavanja. Osnovica za refundaciju sredstava je prosečna mesečna zarada zaposlenog ostvarena u prethodnih 12 meseci u odnosu na mesec u kome je izvršavao zadatke civilne zaštite, srazmerno vremenu angažovanja.
(4) Licu iz stava 1. ovog člana koje samostalno obavlja registrovanu privrednu ili drugu profesionalnu delatnost, pripada naknada u visini osnovice od koje plaća doprinos za obavezno sopstveno socijalno osiguranje, srazmerno vremenu angažovanja u civilnoj zaštiti.
(5) Nezaposlenom licu iz stava 1. ovog člana naknada se obračunava po osnovici koju čini prosečna mesečna neto zarada u Republici Srbiji prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, ostvarena u mesecu koji prethodi mesecu u kome je građanin angažovan.
(6) Refundacija iz stava 3. ovog člana i naknade iz st. 4. i 5. ovog člana se isplaćuju na teret jedinica lokalne samouprave ili Ministarstva, zavisno od toga u koju jedinicu civilne zaštite je lice raspoređeno i koji organ je lice angažovao.
(7) Licima iz stava 2. ovog člana koja su angažovana na izvršenju zadataka civilne zaštite u neradne dane naknada se obračunava na način iz stava 5. ovog člana.
(8) Zaposleni koji odsustvuje sa posla zbog izvršenja zadatka civilne zaštite, ne sme zbog toga da trpi posledice u radno-pravnom statusu kod poslodavca.
(1) Pripadnici civilne zaštite koji nisu obuhvaćeni obaveznim zdravstvenim osiguranjem, a pretrpe povredu na radu ili profesionalnu bolest povodom učestvovanja u akcijama zaštite i spasavanja ili na poslovima i zadacima civilne zaštite, ostvaruju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa propisima kojima se uređuje zdravstveno osiguranje.
(2) Prava iz stava 1. ovog člana ostvaruju se pod uslovima i na način utvrđen propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja.
(3) U izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja primenjuju se opšti propisi o bezbednosti i zdravlju na radu.
(1) Pripadnik civilne zaštite koji za vreme organizovanog učešća u izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja bez svoje krivice zadobije povredu ili oboli, pa zbog toga kod njega nastupi telesno oštećenje od najmanje 20%, ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć čija se visina utvrđuje prema stepenu telesnog oštećenja.
(2) Ako pripadnik civilne zaštite iz stava 1. ovog člana izgubi život, članovi njegove uže porodice imaju pravo na naknadu troškova prevoza posmrtnih ostataka, kao i troškova sahrane u visini prosečnih troškova sahrane u mestu prebivališta u mesecu u kojem je smrt nastupila.
(3) Članovi uže porodice imaju pravo i na jednokratnu pomoć koja ne može biti manja od 12 prosečnih plata u Republici Srbiji ostvarenih u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pripadnik civilne zaštite iz stava 1. ovog člana izgubio život.
(4) Propis o visini i načinu ostvarivanja prava na jednokratnu pomoć iz stava 3. ovog člana donosi Vlada.
(1) Pripadnik civilne zaštite za vreme izvršavanja zadataka zaštite i spasavanja ima pravo na naknadu za prevoz, smeštaj i ishranu.
(2) Smeštaj i ishrana iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se kad učešće u izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja traje duže od osam sati.
(3) Sredstva za naknadu iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se u budžetu jedinica lokalne samouprave i budžetu Republike Srbije.
VII Rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje
(1) Rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje predstavlja skup aktivnosti usmerenih na otkrivanje, praćenje i prikupljanje informacija kao i blagovremeno obaveštavanje i upozoravanje subjekata i snaga sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama o svim vrstama opasnosti koje mogu ugroziti ljude, životnu sredinu, materijalna i kulturna dobra.
(2) Subjekti sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama koji operativno prikupljaju podatke, uključujući i podatke iz međunarodne razmene, dužni su da obaveštavaju Službu 112 o stanju klime i voda, da dostavljaju analize, prognoze i upozorenja o hidrološkim, meteorološkim i geološkim pojavama, elementarnim nepogodama i drugim opasnostima, sadržaju opasnih materija u vazduhu, zemljištu i vodama iznad dozvoljenih vrednosti, kao i sve druge prikupljene podatke o pojavama koje mogu ugroziti ljude, materijalna i kulturna dobra i životnu sredinu.
(3) Subjekti sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama koji vrše automatsko prikupljanje podataka dužni su da obezbede njihovo automatsko prosleđivanje Službi 112.
(4) Propise o vrsti i strukturi podataka i načinu postupanja subjekata u proceduri za rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje donosi Vlada.
(1) Službu 112 čine Nacionalni centar 112, operativni centri 112, situacioni centri i sistem javnog uzbunjivanja.
(2) Služba 112 obavlja sledeće zadatke:
- 1) prijem, obradu i prosleđivanje poziva za pomoć;
- 2) rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva, nadležnih organa, privrednih društava i drugih pravnih lica u zoni ugroženosti, kao i snaga zaštite i spasavanja;
- 3) obezbeđenje jedinstvenog komunikaciono-informacionog sistema i sistema zaštite informacija;
- 4) obezbeđenje funkcionalne integracije službi od interesa za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje vanrednim situacijama;
- 5) obezbeđenje međunarodne razmene podataka u oblasti zaštite i spasavanja od posledica katastrofa.
(3) Služba 112 za izvršavanje svojih zadataka, pored sopstvenih, koristi i telekomunikacione sisteme opšte i posebne namene.
(4) Način korišćenja telekomunikacionih sistema posebne namene utvrđuju sporazumno rukovodioci nadležnih državnih organa.
(5) Nacionalni centar 112 i operativni centri 112, od subjekata sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama prikupljaju, analiziraju, prate i obaveštavaju nadležne organe i institucije o svim vrstama informacija iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama, u skladu sa propisanim procedurama.
(6) Nacionalni centar 112 obavlja međunarodne komunikaciono-informativne poslove iz ove oblasti.
(7) Procedure iz stava 5. ovog člana propisuje Vlada.
(1) Sistem javnog uzbunjivanja se sastoji od odgovarajućih akustičkih izvora (sirena), uređaja za predaju i prijem signala za daljinsko upravljanje sirenama, prenosnih puteva i ostale opreme i specijalizovanih jedinica civilne zaštite za uzbunjivanje.
(2) Nabavku, postavljanje i održavanje sirena obezbeđuje jedinica lokalne samouprave, a vrši se u skladu sa procenom rizika, akustičkom studijom, tehničkim normativima i uputstvima za održavanje i drugim propisima i opštim aktima.
(3) Nabavku, postavljanje i održavanje uređaja za predaju i prijem signala za daljinsko upravljanje sirenama i prenosne puteve obezbeđuje Republika Srbija.
(4) Jedinice lokalne samouprave su dužne da izrade akustičku studiju za svoju teritoriju u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(5) Jedinice lokalne samouprave projektnu dokumentaciju za izgradnju sistema za javno uzbunjivanje na svojoj teritoriji dostavljaju Ministarstvu na saglasnost.
(6) Za potrebe aktiviranja sirena u slučaju da ne postoji ili nije ispravan sistem za daljinsko upravljanje sirenama, jedinice lokalne samouprave formiraju specijalizovane jedinice civilne zaštite za uzbunjivanje.
(7) Sistemom za javno uzbunjivanje upravlja Ministarstvo.
(8) Tehničke normative za projektovanje, izgradnju i održavanje sistema za javno uzbunjivanje propisuje ministar.
(9) Saglasnost na projektnu dokumentaciju za izgradnju sistema za javno uzbunjivanje daje Ministarstvo.
(1) Elektroprivredna, vodoprivredna i druga privredna društva koja koriste hidroakumulacije stvorene izgradnjom visokih brana, deponija jalovine i pepelišta, dužna su da obezbede blagovremeno obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva o opasnostima koje mogu nastati ili su nastale na akumulacijama, deponijama jalovine i pepelištima koje koriste.
(2) Privredna društva i druga pravna lica koja vrše proizvodnju, skladištenje i promet opasnih materija dužna su da u slučaju udesa obezbede blagovremeno obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva o opasnostima izazvanim opasnim materijama.
(3) Privredna društva i druga pravna lica iz st. 1. i 2. ovog člana dužni su da svojim sredstvima izgrađene sisteme za obaveštavanje i uzbunjivanje održavaju u funkcionalnom stanju u skladu sa propisanim normativima.
(4) Subjekti iz st. 1. i 2. ovog člana dužni su da obezbede sopstvene kapacitete za rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje i da se uključe u sistem javnog uzbunjivanja u Republici Srbiji i to u roku:
- 1) od dve godine za subjekte koji već obavljaju svoju delatnost;
- 2) od 30 dana pre početka svog rada za subjekte koji započinju svoju delatnost.
(5) Vlasnici i korisnici objekata u kojima se nalazi veći broj ljudi, a u kojima se, zbog buke ili akustične izolacije, ne može obezbediti dovoljna čujnost sistema za javno uzbunjivanje, dužni su da uspostave i održavaju odgovarajući interni sistem za obaveštavanje prisutnih lica u objektu.
(1) Radio-difuzne i televizijske stanice dužne su da na zahtev Ministarstva preduzmu mere radi hitnog prenošenja odgovarajućih informacija od interesa za zaštitu i spasavanje.
(2) Operateri mobilne telefonije dužni su da na zahtev Ministarstva obezbede besplatno prenošenje obaveštenja od interesa za zaštitu i spasavanje telefonskim pretplatnicima.
(3) Pravna lica koja se bave mobilnim telekomunikacijama dužna su da u cilju zaštite i spasavanja, obezbede besplatnu uslugu lociranja mesta pozivaoca (dolaznog poziva).
(1) Jedinstveni evropski broj za hitne službe 112, uvodi se u upotrebu radi stvaranja uslova svakom fizičkom i pravnom licu da besplatnim pozivanjem broja 112 dobiju pomoć hitnih službi.
(2) Obaveštenje o telefonskom broju 112 i znaci za uzbunjivanje moraju biti istaknuti na vidnom mestu u svim javnim ustanovama i drugim javnim mestima.
(3) Do uspostavljanja broja 112 kao jedinstvenog broja za teritoriju Republike Srbije koristiće se dosadašnji telefonski broj 1985, kao i ostali brojevi telefona hitnih službi.
(4) Organizaciju i funkcionisanje ranog upozoravanja, obaveštavanja i uzbunjivanja bliže uređuje Vlada.
(1) Vlasnici zgrada, vlasnici posebnih i samostalnih delova u stambenim zgradama i zgradama drugih namena dužni su da, bez nadoknade, za potrebe ranog upozoravanja, obaveštavanja i uzbunjivanja omoguće instaliranje sirena i drugih odgovarajućih uređaja i sredstava na tim objektima i omoguće pristup za njihovo održavanje, uz uvažavanje mera zaštite ljudi i životne sredine.
(2) Privredna društva za distribuciju električne energije dužna su da obezbede neprekidno snabdevanje električnom energijom uređaja sistema osmatranja, obaveštavanja i uzbunjivanja.
(3) Privredna društva i druga pravna lica koja se bave delatnošću iz oblasti telekomunikacija, dužna su da prioritetno u okviru svojih kapaciteta obezbede i održavaju veze za potrebe uzbunjivanja.
(4) Rešenje o postavljanju sirena, uređaja i sredstava iz stava 1. ovog člana donosi nadležni organ jedinica lokalne samouprave.
(5) Rešenje o demontaži i premeštanju sirena i uređaja iz stava 1. ovog člana donosi nadležni organ jedinica lokalne samouprave, nakon prethodno pribavljene saglasnosti Ministarstva.