stav.

Pravilnik · Metrologija

Pravilnik o overavanju merila toplotne energije

8 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 14/2024.

Donet na osnovu: Zakon o metrologiji, Zakon o Vladi.

Član 1

Ovim pravilnikom bliže se propisuju način i uslovi periodičnog i vanrednog overavanja (u daljem tekstu: overavanje) merila toplotne energije (u daljem tekstu: merila), zahtevi koje merilo mora da ispuni pri overavanju, kao i način utvrđivanja ispunjenosti tih zahteva.

Član 2

(1) Ovaj pravilnik primenjuje se na merila koja se nalaze u upotrebi i za koja je izvršena ocena usaglašenosti, koja se koriste u domaćinstvu, poslovnom prostoru i lakoj industriji.

(2) Merilo meri energiju koja se izmenjuje u kolu za razmenu toplote odavanjem (grejanje), koju vrši tečnost koja je nosilac toplotne energije.

(3) Merila na koje se primenjuje ovaj pravilnik projektovana su kao:

  1. 1) kompletna merila – uređaji čiji su podsklopovi senzor protoka, par senzora temperature i računska jedinica međusobno neodvojivi, pri čemu je posebna vrsta kompletnog merila hibridno merilo koje predstavlja uređaj čiji se podsklopovi ili kombinacija podsklopova smatraju neodvojivim, osim za potrebe ispitivanja kada se posmatra kao kombinovano merilo;
  2. 2) kombinovana merila – uređaji čiji su podsklopovi senzor protoka, par senzora temperature i računska jedinica ili neka od njihovih kombinacija međusobno odvojivi.

(4) Merilo po nameni može biti bifunkcionalno sa funkcijom i grejanja i hlađenja.

(5) Na merila koja se koriste samo za hlađenje ne primenjuju se odredbe ovog pravilnika.

Član 3

(1) Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju sledeće značenje:

  1. 1) podsklop merila je hardverski uređaj koji nezavisno funkcioniše, odnosno senzor protoka, računska jedinica i par senzora temperature ili njihova kombinacija;
  2. 2) senzor protoka je podsklop kroz koji protiče tečnost – nosilac toplotne energije u dolaznom ili u povratnom vodu i daje signal koji je funkcija protekle zapremine ili mase ili zapreminskog ili masenog protoka;
  3. 3) par senzora temperature je podsklop koji je montiran sa ili bez čaure i koji daje signal u funkciji temperature tečnosti nosioca toplotne energije u dolaznom i u povratnom vodu;
  4. 4) računska jedinica je podsklop koji prima i obrađuje signale od senzora protoka i para senzora temperature i izračunava i prikazuje razmenjenu toplotnu energiju u zakonskim jedinicama;
  5. 5) temperatura tečnosti – θ za prenos toplote je:

(2) θin – vrednost θ na ulazu u kolo za razmenu toplote,

(3) θout – vrednost θ na izlazu iz kola za razmenu toplote,

(4) θmax – gornja granična vrednost θ pri kojoj merilo pravilno funkcioniše u okviru najveće dozvoljene greške i

(5) θmin – donja granična vrednost θ pri kojoj merilo pravilno funkcioniše u okviru najveće dozvoljene greške;

  1. 6) temperaturna razlika – ∆θ je temperaturna razlika na ulazu i izlazu kola za razmenu toplote θin-θout pri čemu je ∆θ ≥ 0 i ona se označava kao: ∆θmax – gornja granična vrednost ∆θ pri kojoj merilo pravilno funkcioniše u okviru najveće dozvoljene greške i ∆θmin – donja granična vrednost ∆θ pri kojoj merilo pravilno funkcioniše u okviru najveće dozvoljene greške;
  2. 7) protok tečnosti za prenos toplote – q je:

(6) qs – najviša vrednost q pri kojoj merilo pravilno funkcioniše u kratkim vremenskim periodima u okviru najveće dozvoljene greške,

(7) qp – najviša trajno dozvoljena vrednost q, odnosno stalni protok pri kojoj merilo pravilno funkcioniše u okviru najveće dozvoljene greške i

(8) qi – najniža dozvoljena vrednost q iznad koje merilo pravilno funkcioniše u okviru najveće dozvoljene greške;

  1. 8) toplotna snaga razmene toplote – P je toplotna snaga razmene toplote merila; Ps je dozvoljena gornja granična vrednost P pri kojoj merilo pravilno funkcioniše;
  2. 9) nazivni prečnik merila – DN je unutrašnji prečnik cevnog priključka senzora protoka;
  3. 10) maksimalni gubitak pritiska je gubitak pritiska u tečnosti za prenos toplote koja prolazi kroz senzor protoka kada senzor protoka radi na nominalnom protoku – qp i nije veći od 0,25 bar;
  4. 11) unutrašnji pritisak – PN – je pritisak koji odgovara najvećem radnom pritisku tečnosti kome može biti izložen senzor protoka tečnosti i nije manji od 10 bar;
  5. 12) vreme odziva merila – τ0,5 je vremenski interval koji protekne od trenutka kada se protok ili temperaturna razlika izlože određenim naglim promenama do trenutka kada odziv dostigne 50% konačne vrednosti;
  6. 13) nazivni faktor merila/Konstanta senzora protoka – K je odnos između parametra impulsnog signala i protoka;
  7. 14) komunikacioni interfejs je elektronski, optički, radio ili drugi tehnički interfejs koji omogućava prenos informacija između merila i eksternih uređaja;
  8. 15) korisnički interfejs je interfejs koji omogućava prenos informacija ka korisniku;
  9. 16) toplotni koeficijent merila toplotne energije – k je funkcija osobine tečnosti u sistemu za razmenu toplote koja je određena na osnovu pritiska i temperature.

(9) Drugi izrazi koji se upotrebljavaju u ovom pravilniku, a nisu definisani u stavu 1. ovog člana, imaju značenje definisano u zakonima kojima se uređuju metrologija, standardizacija i tržišni nadzor.

Član 4

(1) Zahtevi za overavanje merila dati su u Prilogu 1 – Zahtevi, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.

(2) Pregled i ispitivanje merila dati su u Prilogu 2 – Utvrđivanje ispunjenosti zahteva (u daljem tekstu Prilog 2), koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.

Član 5

(1) Overavanje merila obuhvata:

  1. 1) proveru funkcionalnosti i vizuelni pregled merila na način propisan u odeljku 4. Priloga 2;
  2. 2) ispitivanje merila na način propisan u odeljku 5. Priloga 2;
  3. 3) označavanje (žigosanje) merila.

(2) Merila se overavaju pojedinačno.

(3) Pri overavanju merila koristi se oprema iz odeljka 1. Priloga 2. i sledivost se obezbeđuje u skladu sa odeljkom 2. Priloga 2.

(4) Ispitivanja iz stava 1. ovog člana sprovode se u referentnim uslovima iz odeljka 3. Priloga 2.

(5) Ukoliko se u postupku overavanja potvrdi da merilo ispunjava propisane zahteve, merilo se žigoše, u skladu zakonom kojim se uređuje metrologija i propisom donetim na osnovu tog zakona.

(6) Žigosanje merila vrši se tako da nije moguće izvršiti bilo kakve izmene koje utiču na metrološke karakteristike merila, bez oštećenja žiga/žigova.

Član 6

Merilo se može overavati samo ako je za to merilo izdata isprava o odobrenju tipa ili ako je izvršeno ocenjivanje usaglašenosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje metrologija i podzakonskim propisima donetim za njegovo sprovođenje.

Član 7

(1) Merila toplotne energije koja su do dana početka primene ovog pravilnika stavljena u upotrebu, nakon početka primene ovog pravilnika overavaju se ukoliko zadovoljavaju zahteve ovog pravilnika.

(2) Danom početka primene ovog pravilnika prestaje da važi Prilog 6. Pravilnika o merilima („Službeni glasnik RS”, br. 3/18, 86/23 – dr. propis, 86/23 – dr. propis, 87/23 – dr. propis, 90/23 – dr. propis, 93/23 – dr. propis i 4/24 – dr. propis), u delu koji se odnosi na redovno i vanredno overavanje.

Član 8

(1) Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”, a primenjuje se od 1. januara 2025. godine.

(2) Broj 000215714 2023 10810 007 000 011 005

(3) U Beogradu, 13. februara 2024. godine

(4) Ministar,

(5) Slobodan Cvetković, s.r.

Prilozi

PRILOG 1.

ZAHTEVI

1. Posebni zahtevi za merilo

1.1. Naznačeni uslovi merila

Radni uslovi merila pri ispitivanju su u skladu sa naznačenim radnim uslovima definisanim od strane proizvođača i u okviru graničnih vrednosti temperaturnog opsega (θmin i θmax), temperaturne razlike (∆θmin i ∆θmax), toplotne snage (P) i protoka (qi i qs).

Ukoliko na merenje toplotne energije utiče pritisak i/ili diferencijalni pritisak između ulaza i izlaza radne tečnosti, vrednosti pritiska i/ili diferencijalnog pritiska pri ispitivanju moraju biti u granicama definisanim od strane proizvođača.

Odnos gornje i donje granice temperaturne razlike merila ne sme biti manji od 10, (∆θmax/∆θmin) ≥ 10.

Donja granica temperaturne razlike za merila koja su prošla ocenu usaglašenosti iznosi, (∆θmin): 3 K ili 5 K ili 10 K.

Donja granica temperaturne razlike za merila za koja je izdata isprava o odobrenju tipa iznosi (∆θmin): 1 K ili 2 K ili 3 K ili 5 K ili 10 K.

Odnos stalnog protoka i donje granice protoka – (qp/qi) ne sme biti manji od 10, (qp/qi) ≥10.

Vrednost toplotnog koeficijenta merila – k kao funkcija osobine tečnosti u sistemu za razmenu toplote koja je određena na osnovu pritiska i temperature:

k (p,θin,θout) = 1/v *(hin –hout)/(θin- θout), gde je

v – specifična zapremina;

hin – specifična entalpija (ulaz);

hout – specifična entalpija (izlaz) je unapred softverski ubačena u merilo kao standardna vrednost data u Prilogu 1. srpskog standarda SRPS EN 1434-1:2019.

Za merila koja imaju elektomagnetni senzor protoka elektokonduktivnost vode pri ispitivanju ne sme biti manja od 200 µS/cm.

1.2. Klasa tačnosti

Podsklop senzor protoka merila i kompletno merilo imaju klasu tačnosti koja je: klasa 1 ili klasa 2 ili klasa 3.

1.3. Funkcionalnost merila

Merilo koje se overava konstrukciono je formirano kao kompletno ili kombinovano merilo u skladu sa definisanim u ispravi o odobrenju tipa ili u sertifikatu o preledu tipa.

Merilo koje je predmet overavanja mora biti funkcionalno, bez oštećenja i zaprljanosti.

2. Senzori temperature

2.1. Opšti zahtevi za senzore temperature

Par senzora temperature sastoji se od dva platinska otporna senzora usaglašena sa srpskim standardom SRPS EN 60751:2009.

Nazivne otpornosti platinskog otpornog senzora Pt u paru su 100 Ω ili 500 Ω ili 1000 Ω ili10000 Ω i njihova veza je 4-žična ili 2-žična.

Ukupna maksimalna razlika u veličini električne otpornosti na tačkama ispitivanja u celom temperaturnom opsegu, u odnosu na vrednosti iz standarda iz stava 1 ovog člana je manja ili jednaka ±2 K.

Dubina urona senzora temperature je najmanje 90% njegove ukupne dužine.

Merna struja senzora je takva da ukupna snaga disipacije pri proticanju ne bude veća od 0,2 mW.

2.2. Zahtevi za senzore temperature merila u aplikacijama pametnih merenja

Ukoliko se merilo koristi u aplikacijama pametnih merenja, jedan ili oba senzora u paru senzora temperature obezbeđuju dodatne signale za upravljanje.

Senzori temperature merila u aplikacijama pametnih merenja imaju 4-žičnu vezu i izrađena su u klasi B ili boljoj u skladu sa srpskim standardom SRPS EN 60751:2009.

2.3. Otpornost izolacije senzora temperature

Oba senzora u paru senzora temperature imaju otpornost izolacije koja nije manja od 100 MΩ.

3. Najveća dozvoljena greška merila

3.1. Najveća dozvoljena greška (u daljem tekstu: NDG) kompletnog i kombinovanog merila

Vrednosti NDG merila, podsklopova i njihovih kombinacija izražene su u procentima (%) kao relativna greška, za svaku klasu tačnosti merila.

3.2. NDG kompletnog merila

NDG kompletnog merila E = Ec + Et + Ef iznosi:

gde je E relativna greška koja povezuje prikazanu vrednost toplotne energije sa etalonskom vrednošću toplotne energije.

3.3. NDG kombinovanog merila

3.3.1. NDGkombinovanog merila – podsklop računska jedinica

NDGkombinovanog merila – podsklop računska jedinica iznosi:

gde je Ec relativna greška koja povezuje prikazanu vrednost toplotne energije sa etalonskom vrednošću toplotne energije.

3.3.2. NDGkombinovanog merila – podsklop par senzora temperature

NDGkombinovanog merila – podsklop par senzora temperature iznosi:

gde je Et relativna greška koja povezuje prikazanu vrednost sa etalonskom vrednošću odnosa između izlaznog signala para senzora temperature i temperaturne razlike.

3.3.3. NDGkombinovanog merila – podsklop senzor protoka

NDGkombinovanog merila – podsklop senzor protoka iznosi:

gde je Ef relativna greška koja povezuje prikazanu vrednost sa etalonskom vrednošću odnosa izlaznog signala senzora protoka mase ili zapremine.

3.4. NDGkombinovanog merila – podsklopova računska jedinica i par senzora temperature

NDGkombinovanog merila podsklopova računska jedinica i par senzora temperature E = (Ec + Et) iznosi:

gde je E relativna greška koja povezuje prikazanu vrednost toplotne energije sa etalonskom vrednošću toplotne energije.

3.5. Maksimalno odstupanje u merenju temperature kod kombinovanog i kompletnog merila za aplikaciju pametnih merenja

Maksimalno odstupanje u merenju temperature vrednosti do 100 °S za dalju aktivaciju funkcije upravljanja u aplikaciji pametnih merenja je:

1) ±1 K za računsku jedinicu i senzor temperature zajedno u kompletnom merilu i

2) ±0,7 K za senzor temperature kod kombinovanog merila.

4. Natpisi i oznake

4.1. Natpisi i oznake na kompletnom merilu

Natpisi i oznake na kompletnom merilu naročito sadrže:

1) klasu tačnosti;

2) granične vrednosti protoka (qi, qp, qs);

3) granične vrednosti temperature (θmin, θmax);

4) granične vrednosti temperaturne razlike (∆θmin, ∆θmax);

5) mesto ugradnje senzora protoka – dolazni ili povratni vod;

6) broj isprave o odobrenju tipa/sertifikata o pregledu tipa.

4.2. Natpisi i oznake na kombinovanom merilu

Natpisi i oznake na kombinovanom merilu – podsklop računska jedinica naročito sadrže:

1) tip senzora temperature (na primer: Pt-100 ili drugi);

2) granične vrednosti temperature (θmin, θmax);

3) granične vrednosti temperaturne razlike (∆θmin, ∆θmax);

4) nazivni faktor merila, odnosno konstanta senzora protoka (na primer: l/impulsu ili drugo);

5) broj isprave o odobrenju tipa/sertifikata o pregledu tipa.

Natpisi i oznake na kombinovanom merilu – podsklop par senzora temperature naročito sadrže:

1) tip senzora temperature (na primer: Pt-100 ili drugi);

2) granične vrednosti temperature (θmin, θmax);

3) granične vrednosti temperaturne razlike (∆θmin, ∆θmax);

4) broj isprave o odobrenju tipa/sertifikata o pregledu tipa.

Natpisi i oznake na kombinovanom merilu – podsklop senzora protoka naročito sadrže:

1) klasu tačnosti;

2) granične vrednosti protoka (qi, qp, qs);

3) granične vrednosti temperature za senzor protoka;

4) oznaku smera protoka;

5) nazivni faktor merila, odnosno konstanta senzora protoka (na primer: l/impulsu ili drugo);

6) broj isprave o odobrenju tipa/sertifikata o pregledu tipa.

PRILOG 2.

UTVRĐIVANJE ISPUNJENOSTI ZAHTEVA

1. Oprema za ispitivanje

Oprema za ispitivanje svih vrsta merila sastoji se od:

1) uređaja za realizaciju zadatih protoka unutar propisanih ispitnih tačaka opsega protoka za ispitivanje senzora protoka (sistem za merenje protoka);

2) uređaja za realizaciju temperatura unutar propisanih ispitnih tačaka temperatura i temperaturnih razlika za ispitivanje senzora temperature (temperaturna kupatila i sistem za merenje temperature);

3) uređaja za ispitivanje para temperaturnih senzora na propisanim temperaturama unutar temperaturnih opsega (uređaji za merenje električnog otpora senzora temperature);

4) uređaja za ispitivanje računskih jedinica simulacijom propisanih temperaturnih razlika i simulacijom impulsa protekle zapremine;

5) uređaja za praćenje vlažnosti i temperature ambijentih uslova;

6) uređaja za proveru otpornosti izolacije para senzora temperature;

7) uređaj za merenje električne provodljivosti vode, u slučaju overavanja elektromagnetnih senzora protoka.

2. Sledivost

Etaloni i merni uređaji koji se koriste za ispitivanje merila, etaloniraju se radi obezbeđivanja sledivosti rezultata merenja do nacionalnih ili međunarodnih etalona.

Ukupna proširena merna nesigurnost povezana sa metodama merenja koja uzima u obzir sve etalonske vrednosti pojedinačnih etalona i mernih uređaja iz te metode (u daljem tekstu: ukupna proširena merna nesigunost) ne prelazi 1/5 vrednosti NDG merila, podsklopova ili njihovih kombinacija iz odeljka 3. Priloga 1. ovog pravilnika i mora biti poznata uvek pre ispitivanja.

Ukoliko ukupna proširena merna nesigurnost pri ispitivanju ipak prekorači 1/5 vrednosti propisane NDG, merila, podsklopova ili njihovih kombinacija iz odeljka 3. Priloga 1. ovog pravilnika računa se nova vrednost NDG merila, podsklopova ili njihovih kombinacija koja se dobija tako što se propisana NDG iz odeljka 3. Priloga 1. ovog pravilnika umanjuje za vrednost razlike dobijene ukupne proširene merne nesigunosti i 1/5 propisane NDG.

3. Referentni uslovi

Merilo se ispituje u sledećim referentnim uslovima:

1) ambijentalna temperatura (23 ± 5) °C;

2) ambijentalna relativna vlažnost: (50 ± 25)% rh;

3) smer protoka tečnosti u saglnosti sa naznačenim na merilu;

4) napon napajanja merila u skladu sa definisanim u ispravi o odobenju tipa ili sertifikatu o pregledu tipa.

4. Vizuelni pregled i funkcionalnost merila

Vizuelnim pregledom, odnosno proverom funkcionalnosti merila i njegovih podsklopova proverava se opšta funkcionalnost, konstrukcija merila kojim se potvrđuje da nema vidljivih oštećenja i zaprljanost koja mogu uticati na ispravan rad.

Vizuelnim pregledom proverava se rok važenja žiga prethodnog overavanja, ako postoji.

Vizuelnim pregledom proverava se da li je merilo i softver (verzija softvera, čeksum) u merilu u potpunosti u skladu sa ispravom o odobrenju tipa izdatom za taj tip merila ili u sertifikatu o pregledu tipa.

Vizuelnim pregledom proveravaju se zahtevi za natpise i oznake na merilu.

Ukoliko se prilikom vizuelnog pregleda ili proverom funkcionalnosti merila utvrdi da merilo ne ispunjava zahteve definisane u pododeljcima 1.1, 1.2, 1.3. i u odeljku 4. Priloga 1. ovog pravilnika, merilo se smatra neispravnim.

5. Ispitivanje greške pokazivanja merila

Na svakoj mernoj tački u postupku ispitivanja merila određuje se greška u formi relativne greške, E je:

Vm – prikazana vrednost na merilu, podsklopu ili njegovoj kombinaciji i

Ve – etalonska vrednost. Ispitivanje greške pokazivanja kombinovanog merila ispitivanjem podsklopova ili kombinacija podsklopova vrši se na način definisan u pododeljcima 5.1, 5.2. i 5.3, ovog priloga.

Ispitivanje greške pokazivanja kompletnog merila vrši se na način definisan u pododeljcima 5.5. i 5.7 ovog priloga.

Ispitivanje greške kompletnog – hibridnog merila vrši se na način definisan u pododeljcima 5.1, 5.3. i 5.4 ovog priloga.

Ukoliko su prilikom ispitivanja kombinovanog merila utvrđene greške koje prevazilaze vrednosti definisane u tač. 3.3.1, 3.3.2. i 3.3.3. Priloga 1. ovog pravilnika, ispitivanje se ponavlja još dva puta na mernim tačkama na kojima nije ispunjen zahtev za NDG.

Ukoliko je prilikom ispitivanja kompletnog merila utvrđena greška koja prevazilazi vrednost definisanu u pododeljku 3.2. Priloga 1. ovog pravilnika, ispitivanje se ponavlja još dva puta na mernim tačkama na kojima nije ispunjen zahtev za NDG.

Ukoliko su prilikom ispitivanja kompletno-hibridnog merila utvrđene greške koje prevazilaze vrednosti definisane u tač. 3.3.1, 3.3.3. i pododeljka 3.4. Priloga 1. ovog pravilnika, ispitivanje se ponavlja još dva puta na mernim tačkama na kojima nije ispunjen zahtev za NDG.

Merilo ispunjava propisane zahteve ako je greška merenja, u svim tačkama ispitivanja manja ili jednaka propisanoj NDG merila.

Ukoliko je prilikom ispitivanja utvrđena greška istog znaka (+/-) u celom mernom opsegu, merilo ispunjava propisane zahteve ako bar jedna od tih grešaka manja ili jednaka ½ vrednosti propisane NDG merila.

U slučaju ponavljanja merenja, merilo ispunjava propisane zahteve ako je aritmetička sredina tri rezultata ispitivanja ili najmanje dva rezultata ispitivanja manja ili jednaka vrednosti propisane NDG.

5.1. Ispitivanje greške pokazivanja podsklopa senzor protoka kombinovanog merila

Ispitivanje podsklopa senzora protoka, ukoliko je merilo usaglašeno sa srpskim standardom SRPS EN 1434:2019, vrši se na tri merene vrednosti protoka:

1) qi ≤ q ≤ 1,2·qi

2) 0,1·qp ≤ q ≤ 0,11·qp i

3) 0,9·qp ≤ q ≤ 1,1·qp

Ispitivanje podsklopa senzora protoka, ukoliko je merilo usaglašeno sa normativnim dokumentom OIML R75:2002, vrši se na tri merene vrednosti protoka:

1) qi ≤ q ≤ 1,1·qi

2) 0,1·qp ≤ q ≤ 0,11·qp i

3) 0,9·qp ≤ q ≤ 1,0·qp.

Temperatura vode pri ispitivanju podsklopa senzora protoka je (50 ± 5) °C, ako drugačije nije predviđeno u ispravi o odobrenju tipa ili sertifikatu o pregledu tipa.

Podsklop sezor protoka ispunjava propisane zahteve ako je greška pokazivanja manja ili jednaka vrednosti iz tačke 3.3.3. Priloga 1. ovog pravilnika.

5.2. Ispitivanje greške pokazivanja podsklopa – par senzora temperature kombinovanog merila

5.2.1 Ispitivanje senzora temperature – određivanje apsolutne greške

Za upareni par senzora temperature, svaki pojedinačni senzor temperature ispituje se bez čaure u termostatskim kupatilima na tri realizovane temperature unutar temperatunog opsega merila.

Minimalni broj temperatura ispitivanja dat je u Tabeli 1.

Tabela 1

Tačke ispitivanja

Opseg ispitivanja temperature

θ1

θmin do (θmin + 10 K)

θ2

(θ1 + θ3)/2 ± 5 K

θ3

θmax ≤ 150 °S i (θmax – 10 K) do θmax

θmax > 150 °S i (θmax – 30 K) do θmax i θ3 > 140 °S

NAPOMENA: Dozvoljena je promena temperaturnog opsega ispitivanja u smislu smanjivanja opsega, kao i povećavanje broja tačaka ispitivanja.

Na osnovu merenja otpornosti senzora temperature na minimum tri temperaturne tačke θ1,θ2 i θ3 određuje se kriva zavisnosti otpora senzora u skladu sa srpskim standardom SRPS EN 60751:2009, za sviki senzor ponaosob.

Kako bi se dobilo odstupanje, pri bilo kojoj temperaturi, standardna (referentna) kriva definisana srpskim standardom SRPS EN 60751:2009 se oduzma od dobijene krive za svaki temperaturni senzor.

Oba senzora ispunjavaju propisane zahteve ako je odstupanje ovih krivi manje ili jednako vrednosti iz pododeljka 2.1. Priloga 1. ovog pravilnika.

Senzorski par ispunjava propisane zahteve ako je greška pokazivanja para senzora temperature manja ili jednaka vrednosti iz tačke 3.3.2. Priloga 1. ovog pravilnika.

Ukoliko je proizvođač predvideo ispitivanje senzora temperature za povratnu temperaturu 80 °C u računanju greške ne razmatraju se temperaturne razlike manje od 10 K.

5.2.2. Ispitivanje senzora temperature – otpor izolacije kod kombinovanog merila

Otpor izolacije između svakog priključka kraja senzora i zaštitinog omotača senzora u paru senzora temperature meri se sa jednosmernim naponom između 10 V i 100 V i pri ambijentalnim uslovima temperature vazduha između 15 °S i 35 °S i relativne vlažnosti vazduha manje od 80% rh.

Polaritet ispitne struje uređaja za ispitivanje otpornosti izolacije mora biti suprotan smeru struje koja prolazi kroz senzor temperature čija se otpornost izolacije meri.

Senzori se smatraju ispravnim ako je otpor izolacije u saglasnosti sa definisanim u pododeljku 2.3. Priloga 1. ovog pravilnika.

5.2.3. Ispitivanje senzora temperature – za aplikaciju pametnih merenja kod kombinovanog merila

Senzor koji se koristi za dalje upravljanje merenjima dodatno se ispituje na tri realizovane temperature iz temperaturnog opsega primene merila.

Senzor se smatra ispravnim ako je odstupanje pokazivanja manje ili jednako vrednosti iz pododeljka 3.5. Priloga 1. ovog pravilnika.

5.3. Ispitivanje podsklopa – računska jedinica kod kombinovanog merila

Podsklop računska jedinica merila ispituje se simulacijom na sledećim temperaturnim razlikama:

1) ∆θmin ≤ ∆θ ≤ 1,2·∆θmin ,

2) 10 K≤ ∆θ ≤ 20 K i

3) ∆θmax -5 K ≤ ∆θ ≤ ∆θmax .

Povratna temperatura pri simulaciji mora biti u opsegu (50±5) °S ukoliko nije drugačije navedeno u ispravi o odobrenju tipa ili sertifikatu o pregledu tipa.

Za merila kod kojih je maksimalna temperaturna razlika dolaznog i povratnog voda bliska gornjoj granici dozvoljene temperature merila, temperatura povratnog voda na kojoj se ispituje podsklop računska jedinica bira se kao maksimalna moguća za koju se ostvaruje tačka ispitivanja makasimalne temperaturne razlike.

Simulirani signal protoka je manji ili jednak maksimalnom protoku koji je prihvatljiv za računsku jedinicu tokom ispitivanja.

Računska jedinica ispunjava propisane zahteve ako je greška pokazivanja manja ili jednaka vrednosti iz tačke 3.3.1. Priloga 1. ovog pravilnika.

5.4. Ispitivanje kombinacije podsklopova – računska jedinica i par senzora temperature

Kombinacija podsklopa računske jedinice i para senzora temperature ispituje se simulacijom na temperaturnim tačkama datim u Tabeli 1 tačke 5.2.1. ovog priloga, kao i na opsezima temperaturnih razlika datih u pododeljku 5.3. ovog priloga.

Kombinacija podsklopa računske jedinice i para senzora temperature ispituje se i na razlici temperature između 3 K i 4 K, koja se realizuje sa dva temperaturna kupatila.

Simulirani signal protoka je manji ili jednak maksimalnom protoku koji je prihvatljiv za računsku jedinicu tokom ispitivanja.

Ukoliko se računska jedinica i par senzora temperature ispituju kao nerazdvojivi podsklop, ispitivanje se vrši u skladu sa pododeljkom 5.3. ovog priloga.

Kombinacija podsklopova računska jedinica i senzorski par temperature ispunjavaju propisane zahteve ako je greška pokazivanja manja ili jednaka vrednosti iz pododeljka 3.4. Priloga 1. ovog pravilnika.

5.5. Ispitivanje kompletnog merila

Ispitivanje kompletnog merila, ukoliko je merilo usaglašeno sa srpskim standardom SRPS EN 1434:2019, vrši se na merenim vrednostima temperature i protoka:

1) ∆θmin ≤ ∆θ ≤ 1,2·∆θmin

i

0,9·qp ≤ q ≤ 1,1·qp,

2) 10 K ≤ ∆θ ≤ 20 K

i

0,1·qp ≤ q ≤ 0,11·qp i

3) ∆θmax -5 K ≤ ∆θ ≤ ∆θmax

i

qi ≤ q ≤ 1,2·qi.

Ispitivanje kompletnog merila, ukoliko je merilo usaglašeno sa normativnim dokumentom OIML R75:2002, vrši se na merenim vrednostima temperature i protoka:

1) ∆θmin ≤ ∆θ ≤ 1,2 ∆θmin

i

0,9·qp ≤ q ≤ qp,

2) 10 K ≤ ∆θ ≤ 20 K

i

0,2·qp ≤ q ≤ 0,22·qp i

3) ∆θmax -5 K ≤ ∆θ ≤ ∆θmax

i

qi ≤ q ≤ 1,1·qi.

U posebnim slučajevima, kompletno merilo može se ispitivati na način kako se ispituje kombinacija podsklopova, ukoliko je proizvođač to predvideo u uputstvu za upotrebu.

Kompletno merilo ispunjava propisane zahteve ako je greška pokazivanja manja ili jednaka vrednosti iz pododeljka 3.2. Priloga 1. ovog pravilnika.

5.6. Ispitivanje računske jedinice i senzora temperature – za aplikaciju pametnih merenja kod kompletnog i hibridnog merila

Računska jedinica i senzor koji se koristi za dalje upravljanje merenjima ispituje se na tri realizovane temperature iz temperaturnog opsega primene merila.

Računska jedinica i senzor ispunjavaju propisane zahteve ako je pokazivanje manje ili jednako vrednosti iz pododeljka 3.5. Priloga 1. ovog pravilnika.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.